Piše: Žarko Marković
Izbori u SAD prvi put su održani prije ravno 236 godina, ali nijedni nisu izazvali toliko veliko interesovanje na našem prostoru kao oni prekjučerašnji. Sve ozbiljne televizije, veb portali, dnevni i periodični listovi posvetili su ogromnu pažnju izjašnjavanju američkih građana učestvujući u opštem, pomalo nametnutom, političkom narativu da su u pitanju izbori koji će odrediti sudbinu ne samo SAD, nego i cijele planete.
Na pitanje zašto je region bio tako živo zainteresovan za dešavanja “preko bare” nije teško dati nekoliko suvislih odgovora. Prije svega, koliko god mi sebi davali na značaju, a istovremeno bili nebitni Amerikancima, nije nas moguće potpuno izostaviti iz oblasti djelovanja njihove spoljne politike. Uostalom, Amerikanci su ovdje u protekle tri decenije počinjali i završavali ratove, bacali bombe, rušili ili pokušavali da ruše režime. To što im sada nismo u prvom ili drugom planu, ne znači da se nećemo, ne dao bog, vratiti u njihov fokus.
Druga stvar, narod ovdašnji sklon je da zauzima stranu u svakom bitnom svjetskom procesu pa su jedni uz Ruse, drugi uz Ukrajince, jedni uz Izrael, drugi podržavaju Palestince, jedni su bili za Kamalu Haris i Džozefa Bajdena, a drugi, logično, ovaj put Srbi, za Donalda Trampa. Prosječan stanovnik Republike Srpske gotovo sigurno podržava Trampa, ali na pitanje zašto to radi teško može dati smislen odgovor, osim da istakne da je takav stav zauzeo jer tako misle srpski političari. Na drugoj strani su oni koji podržavaju demokrate, a na pitanje zbog čega to rade uglavnom su spremni dati opštemjestaške odgovore koji obavezno uključuju sintagme sa riječima demokratija, sloboda, ljudska prava i ostale imaginacije. Pri tome su uvjerljivi kao što je Harisova bila uvjerena u pobjedu. Lažno i vještački.
Stvari je potrebno nazvati pravim imenom. Svima koji su uz Bajdena ili Harisovu, demokrate i njihovu administraciju puca ona stvar za ljudska prava i civilizacijske vrijednosti. Na njihovoj su strani samo i isključivo zbog toga što ih vide kao likove koji su spremni da rade protiv Srba. Kod Trampa, iako za to ne postoje nikakve garancije, vide upravo suprotno. Ta vrsta političkog sljepila, dakle, prisutna je i na jednoj i na drugoj strani uz jednu bitnu razliku. Sljepilo kod “podržavalaca” Harisove i Bajdena posljedica je mržnje, dok je kod onih drugih posljedica prevelike doze povjerenja u vlastite političare. I jedni i drugi “slijepci” su uglavnom analfabete sa geopolitiku. Otuda ni jedni, ni drugi nemaju previše razloga ni za nervozu niti za neko preveliko slavlje.
Izvor: Glas Srpske
