Nikada niko u istoriji Crne Gore nije bio moćniji od Mila Đukanovića. Nikada se u istoriji Crne Gore bezobzirnije nije koristila moć nego u dobu Mila Đukanovića. Nikada niko u istoriji Crne Gore nije toliko ljudi proglasio izdajnicima od Mila Đukanovića. Gotovo polovini stanovništva Crne Gore spočitavao je izdajstvo samo zato što je tamo neki čovjek u neku kutiju spustio papirić na kome je zaokružio jednu rečcu. Nikada niko u istoriji Crne Gore nije se s tim nedužnim zaokruživačima na glasačkom listiću na angro obračunavao kao što je to radio Milo Đukanović. Nikada niko u istoriji Crne Gore nije zgrnuo toliko enormna bogastva ne mrdajući iz Crne Gore (pogledajte Frobsovu listu najbogatijih političara) kao Milo Đukanović. Nikada niko u istoriji pravosuđa bilo koje države nije k sebi u svoj kabinet privodio islednike, tužioce, sudije da im on uz kaficu i čašicu „objasni“ što se desilo umjesto da oni od njega uzmu izjavu povodom afera i skandala u kojima se njegovo ime spominjalo a spominjalo se na desetine puta. Đukanovićev predkabinet bila je čekaonica za sve atribute Crnogorske državnosti. Kada bi došli na red kod Đukanovića bi ulazili odabrani predstavnici svih grana crnogorske vlasti i od njega dobijali upustva kome i kako treba suditi, koga treba utamničiti, koga eliminisati, kome dati novac, od koga uzeti novac, kome priprijetiti, koga prognati, koga propusttiti preko granice, kome što zaplijeniti, kome pokloniti, koga prevariti, kakve sve lažne vijesti plasirati u medijima itd. itd, itd…
Bogu hvala što je ta ni u čemu ograničena moć apsolutno prisutna u svim segmentima crnogorskog društva okrnjena 30. avgusta 2020. godine.
Ovih dana (4 godine kasnije) podiže se velika uzbuna među Đukanovićevom poslugom povodom mogućnosti da Đukanović može biti priveden u tužilaštvo kako bi po prvi put u životu dao izjavu o nečemu što se u Crnoj Gori dešavalo tokom prethodnih 35 godina a dešavalo se sve i svašta.
Primjera radi Đukanović je prije deset godina tokom svoje predsjedničke izborne kampanje izjavio da zna ko je ubio Duška Jovanovića pri čemu je optužio visokog zvaničnika Srbije Vojislava Koštunicu kao lice koje stoji iza ubistva Duška Jovanovića.
Ranko Rajković: Žrtve smo velikog lovca na talente
Naravno Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore nije se bavilo izjavom tadašnjeg premijera Mila Đukanovića. Kada je arogantno u svom stilu izgovorio pred javnošću Koštuničino ime automatski je istrčao neki sudija i umjesto da proceduralno uzme izjavu od Đukanovića snishodljivo ga upitao izvinite gospodine predsjedniče da li je vaša izjava političke prirode…
Đukanović osjećajući da se malo zanio samo je klimnuo glavom i promrmljao DA. Na tome se završio slučaj. A takvih slučajeva na raznim poljima od fnansijsko-ekonomskih, građansko-procesnih, obligaciono-poreskih, investicionih, katastarskih, kriminogeno-administrativnih bilo je na stotine i stotine. Sada se iz Đukanovićeve idolopokloničko-partijske sekte emituju saopštenja da bi uzimanje bilo kakve izjave od strane njegovog božanstva Đukanovića ugrozilo osamnaestogodišnju nezavisnost Crne Gore i njenu hiljadugodišnju državnost. Možda su donekle u pravu jer ta Crna Gora je funkcionisala isključivo po Đukanovićevoj volji. Predsjednik Đukanović je bio djelujući dokaz da Crna Gora ne postoji kao država izvan potreba kriminalno-političke hobotnice.
Redakcija
