Piše: Vuk Bačanović
Starocrnogorsko društvo je bogato prelijepim pričama. Posebno onima koje nipošto nisu za malu djecu.
„Nije ni tajna da smo ljetovali sa Milom i njegovom porodicom više puta na Kraljičinoj plaži kod Budve“, ispričao je nedavno svoju toplu ljudsku priču sin jednog neshvaćenog kontroverznog biznismena i rodoljuba crnogorskog porijekla. „Sjećam se te 1997. kada nam je Milo došao u kuću. Otac je naredio da napustimo prostoriju da bi njih dvojica razgovarali u četiri oka. Kada je Milo otišao nakon dva sata, neću zaboraviti da nam je otac ponosno izjavio da ćemo ga zaštititi jer je on naš čovjek, poreklom iz Crne Gore isto kao i mi.»
Milo Đukanović, dugogodišnji premijer, predsjednik i gospodar Crne Gore nikada nije zaboravio ovu brigu plemenitog rodoljuba, kojem je bilo stalo do sigurnosti svoga sunarodnika Crnogorca. Šta li su to ova dva plemenita i uticajna Crnogorca mogla razgovarati o svojoj otadžbini? Sasvim sigurno o zatrovanoj atmosferi, o ćeranjima koja će se po Crnoj Gori nastaviti, o crnogorskom društvu kao društvu osvetnika, o krvnim osvetama u određenim starocrnogorskim porodicama, o novoj stranici crnogorskih osveta, o tome da to nije karakteristično samo za albanske zajednice, o svemu onome što i danas ugrožava Crnu Goru kada mnogi njeni dokazani patrioti završavaju iza rešetaka. Mnogo su, zacijelo, toplih suza prolili brinući se za tužnu sudbinu Albanaca i drugih manjina i kako da im, po svaku cijenu, pomognu.
Vuk Bačanović: DPS, tragedija koja traje | Žurnal (zurnal.me)
„Dobro je da se sjetimo Kaluđerskog laza. I odamo poštu nevino stradalima. Da osjetimo grižu savjesti, da nikad ne zaboravimo da se to dogodilo u Crnoj Gori. Plemenito je i pokretanje inicijative za podizanje spomen obilježja poginulim u toj bezumnoj operaciji“, gotovo da je zaplakao nedavno bivši gospodar prisjećajući se kako su, ni zbog koga drugog nego prosrpskih partija i njihovog destruktivnog djelovanja na starnocrnogorsko društvo, 18.aprila 1999. pripadnici Vojske Jugoslavije ubili su šest i ranili pet albanskih ibjeglica koje su sa Kosova pokušale preći u Crnu Goru, dok je u narednim danima na istom lokalitetu ubijeno još 11 ljudi. Starocrnogorsko društvo čije je vrijednosti čuvao gospodar Milo je, možda, spremno na krvnu osvetu i generacijsko međusobno istrjebljivanje muških glava koje duguju krv, ali pucanje na nevine i nenaoružane ljude druge nacionalnosti bi za njih bilo nešto što samo Srbin zamisliti može, odnosno kako je to primijetio filantrop Đukanović, a vjerno prenela vojvođanska Autonomija, kada „državno rukovodstvo SRJ odluči pokrenuti rat protiv NATO-a“.
„Sad ću nešto da pojasnim, da – to je istina, on se jeste uvek prijateljski odnosio prema nama i mi jesmo porodični prijatelji“, nastavio je svoju ispovjest sin uglednog biznismena, sasvim sigurno nastojeći da pobliže objasni koliko je gospodaru Đukanoviću u to vrijeme stalo do porodičnih vrijednosti. Sasvim sigurno zbog poštovanja tih vrijednosti a nipošto radi ličnih interesa, ili ne daj Bože vlasti, je plemeniti Đukanović, također prema sjećanju sina uglednog biznismena „u ključnim periodima rata u Bosni… pomogao mom ocu i Gardi u ratu protiv muslimanskih snaga.“ I tada je, sasvim sigurno, kako je to primijetio penzioner Đukanović „odgovorna, patriotska, civilizovana Crna Gora odreagovala primjereno». A kako bi drugačije kada je njome vladao gospodar Milo.
Muharem Bazdulj: Volovi sa Jupitera | Žurnal (zurnal.me)
„Čak su se i specijalci crnogorske policije borili sa našim momcima zajedno i mogu reći da isto kao njihovi djedovi pred Skadrom – borili su se junački i nikad nisu izneverili!“ i dalje se prisjećao sin uglednog kontroverznog biznismena i dodao: „Čak i mislim da im je komandovao sadašnji šef policije u Crnoj Gori Veljović i znam da je bio strah i trepet u Bosni.“
Ovo je na jednom mitingu 1997., trudeći se da crnogorsko društvo sačuva od zatrovanosti i ćeranja, potvrdio poslovično samozatajni i skromni gospodar Đukanović, osudivši, pravednički kako samo on zna, svoje nehumane političke protivnike koji su – o kukavno srpstvo ugašeno – vlastitom narodu uveli sankcije da bi se kasnije drznuli da napadnu i NATO:
Neka ne štiti Momir Bulatović srpstvo od mene, jer Vlada koju ja vodim je morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Momira Bulatović da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj kada su im oni odlučno i bezdušno spustili rampu.
„Ko se ne sjeća zlokobne poruke tadašnjeg premijera SRJ Momira Bulatovića da će se policija Crne Gore potčiniti VJ ili je neće biti. Ništa im nijesmo prihvatili.“, evocirao je predsjednik uspomenu na 1999. na ta slavna, a sada minula vremena koja svjedoče da nikada nije prihvatio ništa što bi se kosilo sa humanim odnosom prema svakom ljudskom biću, bilo da je policajac, Albanac ili Bošnjak.
Ah da, treba samo još samo napomenuti da se plemeniti sin plemenitog kontroverznog biznismena zvao Veljko. A njegov otac Željko. Ražnatović. Arkan.
https://www.youtube.com/watch?v=JS3gb8MQEIk
Postoji i intepretacija jevanđeoskog kazivanja o Legionu, mnoštvu demona koje Hristos iz jednog čovjeka istjerao u krdo svinja, pa se ovo odmah survalo u provaliju, jer, kako glasi svetootačko tumačenje ovog odlomka Svetog pisma, ni krdo životinja ne može podneti količinu zla koje stane u samo jednog čovjeka. U islamskoj demonologiji također postoji veoma zanimljiv koncept čovjeka-šejtana/satane. To je onaj čovjek koji je u tolikoj mjeri lažljiv, manipulativan, zao i pokvaren da se njegova uloga u odnosu na Satanu obrne, pa tako i sam princ tame, zanijemivši u jednom trenutku od užasa, od grešnikovog gospodara i učitelja postaje njegov sluga i učenik. Kneza ovoga svijeta.
Tekstovi objavljeni u kategoriji „Gledišta“ ne izražavaju nužno stav redakcije Žurnala
