Piše: Ranko Rajković
U danu punoljetstva (21. maj 2006 – 21. maj 2024. godine) poručujemo državi da su njeni stanovnici zajedno s njom dokazane žrtve velikog lovca na talente.
Postati veliki diktator u malom, narcisoidnom, narodu nije komplikovano. Mnogo je teže u malom narodu pronaći ono što je neophodno opstanku neprosvijećene diktature, ničim ograničene u bogaćenju diktatora i njegovog okruženja putem jevtinih obmana, prevara, manipulisanja i politiziranja. Na duži rok diktature u malim državama zahtijevaju ne samo sopstveni represivni aparat i medije već i podršku tajnih službi moćnih sila.
Diktatorima ipak nije dovoljna surovost, poslušni aparat, čvrsta ruka, ideologizovana masa, carska riznica i apsolutna poslušnost stranom faktoru. Potreban im je politički instikt i izoštren njuh koji im ne izaziva moralne dileme. Ne smiju se ustručavati zbog plitkog obrazovanja, nepoznavanja stranih jezika i kultura jer se diktatori u malim narodima najprije i najlakše baš toga odriču, ukoliko su to ikada uspjeli i steći. Diktatorima, dakle, ne treba samo sirova sila, sijanje straha, kažnjavanje i nagrađivanje. Najveći im je izazov da iz oskudnih resursa izaberu odane podanike za prljave poslove. U državnom aparatu su im neophodni ljudi iz kojih će izvući maksimum snishodljivosti, poltronstva i bespogovornog sluganstva.
Diktator u malom narodu mora biti uspješan lovac na talente. Ako lovac na talente igra izuzetno važnu ulogu u holivudskoj industriji, onda je u crnogorskoj istoriji i politici takva uloga sto puta važnija. Pronaći u Crnoj Gori domaće ljude, naturščike bez savjesti, znanja i moralnih skrupula koji će se za potrebe šefa režima maestralno uživjeti u uloge ministara, sudija, tužioca, policajaca, direktora raznih agencija, upravnika, carinika, analitičara, diplomata, državnih umjetnika i istoričara, svakovrsnih menadžera zaista je ogroman podvig. Crna Gora je istinska potvrda i primjer takvog podviga. Pogledajte samo sve predsjednikove ljude. Za ovu priču najmanje je bitno koliko se njih trenutno nalazi u zatvoru i koliko će im se još tamo produžiti. Važnije je sagledati psihološke, mentalne, kulturne, duhovne profile tih osoba, oslušnuti njihove rečnike, osmotriti im ponašanja, ophođenja, stručnosti.
Pogolema bulumenta diletanata i marginalaca decenijama je direktno ili posredno hodočastila na poklonjenje i audiciju kod šefa režima. Mnoge od njih prepoznalo je ošto oko lovca na talente. Prihvatilo ih je i podijelilo im uloge. Odigrali su ih u njegovu korist mnogo uspješnije nego su to željeli strani partneri, režiseri predstave – Nezavisna Crna Gora i njen državnički aparat. Ne možemo žmuriti niti se se praviti da u toj predstavi nijesmo učestvovali voljno ili nevoljno makar kao statisti. Zato, evo, za podsjećanje tek nekoliko kadrova iz filma koji smo vidjeli i proživjeli.
Scena predsjednička fotelja
Šef režima je osiono i grubo, gurnuvši ga s leđa, na podijum dovukao zbunjenog, snebljivog čovjeka, koji će četiri naredne godine glumiti predsjednika Crne Gore čuvajući svom šefu neprikosnovenu vlast i predsjedničku fotelju.
Scena koverta
Bivši višestruki i raznostruki ministar, gradonačelnik, savjetnik u kabinetu šefa režima dok prima od šefovog poslovnog saradnika kovertu-mito oko 100.000 eura koji služe za potkupljivanje birača nevjerovatno ubedljivo i iskreno priznaje da mu se žuri na partijski miting gdje će imati veliku tremu jer će govoriti pred šefom režima.
Scena tužilac
Specijalni tužilac, inače obožavatelj istorije, u stilu antičkog mudraca tvrdi da ne postoji ni udaljena sumnja da je šef režima uradio ma što protivzakonito što bi se gonilo po službenoj dužnosti. Zapamtila je istorija doživotno nevine vladare sa doživotno pokradenim mandatima. Zašto i Crna Gora ne bi imala jednog takvog.
Scena duševni bolovi
Skupi su duševni bolovi velikih apsolutista. Osnovni sud u Podgorici presudio je da dnevnik „Vijesti“ i njegov direktor solidarno isplate šefu režima 20 hiljada evra zbog duševnih bolova koje je pretrpio.
Scena Sen Trope
I kada se organizuju ka najelitnim mjestima putovanja šefa režima su nedvosmisleno i kristalno jasno sprovedena u interesu njegovog naroda. Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) utvrdila je da šef režima nije prekršio Zakon o sprečavanju korupcije putovanjem u Sen Trope o trošku biznismena kome će poslije međusobnih finansijskih nesporazuma i razilaženja šef režima zaplijeniti imovinu i staviti ga na Interpolovu potjernicu. Po ASK-u čak i proticanje vremena šefa režima zaslužuje da se prati, ne preko običnih, već preko kolekcije superluksuznih ručnih satova čije se porijeklo nipošto ne smije preispitivati.
Scena zatvora
Protiv bivšeg specijalnog državnog tužioca po odluci sadašnjeg specijalnog državnog tužioca pokrenuta je istraga zbog podređivanja kriminalnim klanovima institucije na čijem je čelu bio. Umjesto da se bori protiv kriminalnih grupa specijalni državni tužilac im se pridružio i radio za njihov interes zbog čega je i uhapšen. Što sada radi u zatvoru. Piše pisma javnosti. Izdaje upustva Tužilaštvu kako da vodi postupak protiv njega kao optuženog. Podnosi krivične prijave. Radi sve ono što nije radio dok je bio na slobodi. Shvatio je da se suština pravne nauke mnogo bolje razumije iz zatvora nego sa slobode. Katanci, brave i rešetke daju mu inspiraciju za podnošenje krivičnih koje nije napisao dok je bio na funkciji specijalnog državnog tužioca. Počinje da se bavi radom svojih nekadašnjih službenika kojima se nije bavio kada je za njihov rad odgovoran bio. Bivši tužilac ne stiže ni da se zapita da li ljudi koji se ogriješe o zakon i nađu se u zatvoru, treba da preispituju sopstvene postupke i pripremaju odbranu pred sudom ili treba da daju savjete zakonodavcima koji propisaše kazne za protivzakonita djelovanja? Doživio je poklonik šefa režima izuzetnu glumačku transformaciju na relaciji tužilac ‒ osumnjičeni ‒ pritvorenik ‒ ultra tužilac.
Pronaći ovakve talente u malom narodu ogromno je umijeće.
Shvatimo jednostavnu stvar. Mi smo ustvari samo žrtve velikog lovca na talente. On je odlično odradio svoj posao. Mi smo zakazali. A što bi i radili kada nas je diktator nagradio državom u kojoj se od nas očekuju samo podjele, nesloge, međusobne zavade, mržnje prema rodoslovu, idolopoklonstvo novonapisanoj istoriji i oduševljene ovacije političkom kalendaru u kome vrhuni današnji datum, datum novog rođenja države koji je ove godine istovremeno i datum njenog punoljetstva.
