Piše: Ranko Rajković
Razglednice se šalju bez kuverte. Njihov sadržaj je dostupan svačijem oku. Uglavnom su vezane za putovanja. Ne sadrže mnogo riječi. Uobičajeno je da na prednjoj strani bude kolor fotografija mjesta iz kog razglednicu ubacujemo u poštansko sanduče. Uz fotografiju je često ispisan pozdrav iz tog i tog mjesta tako da je razglednici dovoljan i potpis pošiljaoca na njenom naličju. Razglednice su idealna forma komunikacije za simpatične turiste koji svoje doživljaje stavljaju ispred riječi. Slikom saopštavaju bliskim osobama gdje se nalaze.
U “Šali” prvom objavljenom romanu Milana Kundera radnja, likovi, zaplet počinju od jedne obične razglednice. Zbog razglednice koja je uzbunila dežurne ideološke straže glavni junak romana “Šala“ doživjeće svakojake neprijatnosti. Izbaciće ga iz partije i sa fakulteta.
Ovih vrelih ljetnjih dana sličnu situaciju u Crnoj Gori izazvala je jedna obična razglednica, bolje reći pismo-razglednica iz Herceg Novog. Bilo je otvorenog tipa ali sa zamijenjenim adresama. Djelovalo je zbunjujuće. Umjesto da piše “Pozdrav iz Herceg Novog” na razglednici je pisalo “Pozdrav iz Beograda” bez obzira što se događaj o kome je razglednica trebalo da posvjedoči dešavao u Herceg Novom. Razglednica je bila inverzna. Po njoj se nije dalo zaključiti ni odakle se šalje, ni ko je potpisuje, ni kome je upućena. Osim toga razglednica je bila preopširna. U njoj je dominirao jezik politike, predizborna platforma i duh agitacije usmjeren na predstojeće izbore u Srbiji.
Neko je zaključio da za vrijeme ljetnjeg odmora publika u Herceg Novom i nije baš mnogo zainteresovana da joj se čitaju političke poruke od kojih je većina njih pobjegla tražeći spas na moru. Publika U Herceg Novom je došla da vidi filmove. Željela je da doživi nešto osvežavajuće. Očekivala je riječi poput onih iz reklame za Šveps. Međutim umjesto “Karaktera koji osvježava” publici je bila pripremljena Razglednica koja smara.
Slično kao u Kunderinom romanu i Hercegnovska razglednica je dospjela do ruku cenzora. U pokušaju da spriječe slanje razglednice cenzori filmskog festivala u Herceg Novom su postigli suprotan efekat. Inverzna razglednica se raširila ispod ruke kao što se nekada po zemljama Istočnog bloka širio samizdat. Neposlato pismo-razglednica je mnogo snažnije odjeknulo nego da su cenzori odobrili njegovo javno čitanje na Kanli kuli izgrađenoj u 16. vijeku.
Nastala je zbrka poput one u Kunderinom romanu. Neotpremljena razglednica je na scenu izvela političke stranke i njihova saopštenja. Pisac inverzne razglednice ekspresno se vratio u mjesto odakle je unaprijed već poslao pozdrave publici na Kanli kuli u Herceg-Novom.
Iz perspektive vremena u kom sam čitao “Šalu” i nagomilanih antirežimskih osjećanja koja su me tada obuzimala mogu reći da je “Šala” za mene ponajbolji roman Milana Kundere uprkos tome što se čitalačkoj publici uporno preporučuju njegova djela kao Smešne ljubavi, Oproštajni valcer, Nepodnošljiva lakoća postojanja, Knjiga smeha i zaborava itd.
Razglednica u Kunderinom romanu “Šala” ima svega tri rečenice. One glase: “Optimizam je opijum za čovječanstvo! Zdrav duh smrdi na glupost! Živio Trocki!“
Prekrižimo Trockog. Odavno je mrtav. Njegovo ime nikoga više ne može da iziritira. Ostaje nam da razmislimo o prve dvije rečenice sa razglednice.
Milan Kundera je želio da se na ironičan način poigra sa Karlom Marksom pa je umjesto riječi “religija” u Marksovu poznatu misao ubacio riječ “optimizam”. U današnjem žargonu “optimizam” se jednači sa “obećanjima”. Ispada da je – Optimizam odnosno obećanje opijum za narod.
Aktuelizujući tu rečenicu danas bi na isti način mogli reći da je “Put u svijetlu budućnost opijum za narod”.
Ništa obavezujuće pa čak ni optimizam ne može se smatrati apsolutno afirmativnim. Drugim riječima ono što se podrazumijeva kao obaveza uvijek sa sobom nosi dogmu koja opija. Na isti način može se prigovoriti da nijedan put u razvoju društva nije jedini put.
Veoma često upotrebljavamo sintagmu “Zdrav duh” koja pripada drugoj rečenici Kunderine razglednice. Štošta od onoga što se predstavljalo kao “Zdrav duh” završilo je kao glupost. I ne samo kao obična glupost već još gore, kao tragična glupost.
Sjetite se samo raspada Jugoslavije. Sjetite se poniznosti starih i novostvorenih malih Evropskih država. Sjetite se kako pokorno ćute pred glupostima Briselskih birokrata. Pogledajte kako države članice EU podmeću nogu i zagorčavaju pristupni put onim državama s kojim su do skora bile u”bratskom” savezu a s kojima bi se već od sjutra mogle naći u novoj zajednici.
Ranko Rajković: Kako sanirati štetu nanijetu obali Bokokotorskog zaliva u Baošićima
Svjesni smo da društvo i individualac ne dijele iste poglede na stvarnost. Društvo se podvrgava opšteprihvaćenim pravilima a pojedinac ličnom stavu.
Nadajmo se da pisca inverzne razglednice iz Herceg Novog zbog njegovog ličnog stava neće izbaciti sa fakulteta. Što se partije tiče za to se ne treba sjekirati. Manje više svako koga su izbacili iz partije formirao je svoju partiju.
Izuzetan glumac i profesionalac Dragan Mićanović koji je publici na Kanli Kuli trebao da kao uvodno festivalsko slovo pročita pismo-razglednicu „Pozdrav iz Herceg Novog” ili “ Pozdrav iz Beograda“ često je igrao u Šekspirovim dramama. Za ulogu Porcije u Šekspirovom „Mletačkom trgovcu“ dobio je velike glumačke nagrade „Raša Plaović“ i „Miloš Žutić“. Iz Šekspirovog lika Porcije moglo se mnogo toga na.
Porcija u slučaju Herceg Novog nije izabrala ni pravo mjesto a ni način da demonstrira snagu svog karaktera, pravdoljubivosti, pragmatičnosti.
Ne zaboravimo ni na publiku. I ona ima svoja prava. U najkraćem publika zaslužuje poštovanje da je u toku tih par sati koje je posvetila svečanom otvaranju filmskog festivala i gledanju premijere filma ne gnjave suvišnom i donekle dosadnom pričom o nepravdi i protestima protiv nje. Cijeli naš region vri u protestima protiv nepravdi.
Ljeto je godišnje doba koje se s radošću dočekuje. Ljetnje odmore ne treba opterećivati ni govorima o politici ali ni cenzurisanjem takvih govora. Publika zna što je za nju dobro a što loše bolje i od analitičara javne scene i od njihovih cenzora. Publika u Herceg Novom je tražila užitak u ljepoti umjetničkih ostvarenja. Na takav događaj nije trebala da padne ničija sjenka.
