Potonje saopšetenje na tviter nalogu Ministarstva vanjskih poslova o prekidu diplomatskih odnosa, zabrani uvoza, izvoza, transporta, saobraćajnih i poštanskih usluga sa Ruskom Federacijom !, te brzovozno brisanje ove o/poruke i anemična pravdanja ministra Radulovića, najbolje svjedoče o tome da su popucale i poslednje žice na instrumetnu koji se zove politički sistem naše zemlje.
Dok SNP i njegov Glavni odbor prohode svoj dijalektički put, Milo Đukanović sanja o povratku DPS-a na vlast- najprije na mala vrata, uz obilatu pomoć Dritana Abazovića i projetka manjiske vlade, a nakon sledećih parlamentarnih izbora na poziciju stožera politike u Crnoj Gori. Dakle, SNP pokušava da postane DPS, Dritan da postane bitan, a DPS da se vrati sebi, ponovo dočepa vlasti i nastavi započeti posao dekomponovanja crnogorskog društva i pljačke svih onih resursa koji su preživjeli njihovu tridesetogodišnju vladavinu.
DF se čudi proizvodu svog višemjesečnog truda i nada se da će uplivati u neko od ministrastava duvajući iz prikrajka Jokoviću u jedra. Za to vrijeme Vlada, koja funkcioniše u tehničkom mandatu, djeluje kao dobro raštimovani orkestar koji se trudi da uhvati ritmove takta odsvirane na različitim adresama u Vašingtonu i Brislu. Avaj, ritmovi su kakofonični, pa zbunjuju i ne daju se lako shvatiti i pratiti čak ni onima koji u svojim rukama drže dirigentske palice, a kamoli zadnjim violinama u orkestru.
Potonje saopšetenje na tviter nalogu Ministarstva vanjskih poslova o prekidu diplomatskih odnosa, zabrani uvoza, izvoza, transporta, saobraćajnih i poštanskih usluga sa Ruskom Federacijom, te brzovozno brisanje ove o/poruke i anemična pravdanja ministra Radulovića, najbolje svjedoče o tome da su popucale i poslednje žice na instrumetnu koji se zove politički sistem naše zemlje. Ovaj istrument je instrument građana Crne Gore, koji bi ipak- gle čuda-trebalo da svira po notama koje su mu zadali oni koji su ga na demokratski način u nedemokratskim uslovima izabrali na izborima. Međutim, ko još mari za građane, za narod!? Bitni su novac i moć- ili bar njihov privid. Građani Crne Gore se ipak pitaju: jesmo li za ovo glasali tridesetog avgusta, jesmo li svojim glasovima Đukanovića i njegovu kliku konačno skinuli sa svojih ionako obremenjenih pleća, jesmo li odsvirali kraj politici podijela, jesmo li veličanstvenim litijama potpisali Temeljni ugovor sa SPC, jesmo li odabrali neku bolju budućnost za svoju djecu , jesmo li…? I dok se građani pitaju, politički prvaci i drugaci mu mirne duše sviraju rekvijem u kome se jasno i glasno čuju odgovori: ne, ne i ne. No, vidjećemo kakav ćete odgovor dobiti na sledećim izborima.
Dr Danilo Medin
