Neobično je čuti i vidjeti g. Mila Đukanovića u ulozi javnog govornika i spisatelja saopštenja. Te brani Daliborku Uljarević, te demantuje premijera Abazovića…
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Ne mislim da mu ne pripada, niti da mu treba zabraniti. Tek, sjetim se svih onih decenija kada se o njegovim odlukama i načinu vladanja pisalo, polemisalo, kad su mu se slala otvorena pisma i javne kritike, a on ćutao. Reklo bi se: mudro. Ali kad se sjetim brojnih povoda i razloga njegovog prozivanja, dodao bih ipak: oholo. Oholo ćutao.
Vladao je u stilu „samo vi pišite i pričajte, komentarišite“. Bio je ubijeđen da je najbolje da neistomišljenike ne udostojava ni najmanjeg odgovora.
Kad… evo ga sad… svako malo, ima nešto da kaže o diktaturi, o izdaji države. Ali, pošto je rekao sve što je imao u prethodne tri decenije, na sve te, i mnoge druge slične teme, neće dobiti zadovoljstvo ni dostojanstvo javne polemike. Nego zasluženi prezir.
Do čitanja u narednom broju.