Piše: Vule Žurić
Tragičnost potonulog trajekta „Jan Haveliuš”, o kome govori poljska serija, uokviruje prikazivanje funkcionisanja složenog sistema korupcije u koji su umešani predstavnici krupnog domaćeg i belosvetskog kapitala, rukovodioci brodske kompanije, ucenjeni kapetani i članovi posada drugih brodova, ali pre svega predstavnici sudskih i vojnih vlasti.
U organizaciji Udruženja književnih prevodilaca Srbije nedavno su održani jubilarni, pedeseti po redu, Međunarodni beogradski prevodilački susreti. Počasni gost ovogodišnjih susreta bila je Poljska. Održavanje ovog skupa su, pored našeg Ministarstva kulture, podržali Poljski institut u Beogradu i varšavski institut „Adam Mickjevič”. U radu okruglih stolova održavanih u zdanju u Francuskoj 7 učestvovalo je i nekoliko eminentnih književnih prevodilaca iz Poljske koji tamošnjoj čitalačkoj publici predstavljaju vredna dela naših pisaca. Razgovaralo se o mogućnostima sufinansiranja prevođenja književnih dela, situaciji u poljskom izdavaštvu, statusu književnih prevodilaca u Poljskoj, ali i o prevođenju književne fantastike.
Poslednji dan rada Prevodilačkih susreta bio je i datum svečanog otvaranja Sajma knjiga, na kome su čitaoci, među hiljadama naslova, mogli da pronađu i knjige poljskih pisaca. Naši izdavači ne odustaju od lepe, ali pre svega dalekosežno značajne prakse da bez obzira na finansijske i sve druge teškoće u kontinuitetu prate dešavanja na svetskoj književnoj sceni. Zahvaljujući tome, u kontinuitetu dobijamo vrhunske prevode važnih književnih dela iz celoga sveta. U tom obimnom katalogu posebno mesto pripada prevodima knjiga poljskih autora. Povezanost naše i poljske kulture ima karakter neke naročite bliskosti, koja se možda najbolje ogleda u neskrivenim simpatijama koje je prema poljskoj literaturi – i Poljacima uopšte – ispoljavao Ivo Andrić. Zahvaljujući vrhunskim prevodima Petra Vujičića, Biserke Rajčić, Milice Markić i drugih književnih prevodilaca, naši čitaoci su već decenijama u prilici da čitaju dela Česlava Miloša, Vitolda Gombroviča, Vislave Šimborske, Eve Lipske, Zbignjeva Herberta, Olge Tokarčuk i ostalih sjajnih poljskih autora.
Ova bliskost sa poljskom kulturom ispoljavala se i ispoljava se i kroz naklonost naše publike prema tamošnjoj kinematografiji i pozorištu. Ne treba posebno naglašavati da je veliki Andžej Vajda u više navrata radio i kod nas, te da je Ljubu Tadića smatrao za jednog od najvećih svetskih glumaca.
Tokom poslednjih godina imali smo priliku da na digitalnim striming-platformama gledamo i mnoštvo poljskih TV serija. Reč je mahom o pričama kriminalističkog žanra, a ovdašnjoj publici su naročito bile zanimljive serije koje se bave epohom u kojoj su Poljaci živeli iza Gvozdene zavese, o čemu je tako nezaboravno u pesmi „Poljska u mome srcu” pevao Džoni Štulić. Iako je jugoslovenski socijalizam u mnogo čemu bio blagonakloniji prema radnim ljudima i građanima, u dekoru poljskih serija sa „Netfliksa” i HBO-a lako smo mogli da pronađemo mnogo sličnosti sa atmosferom naše svakodnevice.
„Netfliks” je počeo da proizvodi poljske serije pre ravno deset godina, a ovih dana je na tu platformu „okačena” petodelna serija „Haveliuš”. Reč je o do sada najambicioznijem i najskupljem poduhvatu „Netfliksove” ispostave u Poljskoj i već na prvi pogled je jasno kako su se uloženi novac i trud i te kako isplatili.
Serija se bavi istinitim događajem, najvećom poljskom pomorskom katastrofom od završetka Drugog svetskog rata, u kojoj je u rano jutro 14. januara 1993. tokom snažne oluje u Baltičkom moru potonuo trajekt „Jan Haveliuš”. Od šezdeset i pet putnika i članova posade, samo devetoro je uspelo da preživi. Da bi se utvrdili uzroci nesreće, tadašnja poljska premijerka Hana Suhocka oformila je istražnu komisiju, koja je utvrdila da su za potonuće „Haveliuša” odgovorni brodovlasnik, lučka i brodska služba, ali i kapetan Andžej Ulaševič, koji je sa svojim brodom potonuo na inače plitko dno Baltičkog mora. Ipak, do danas nije do kraja utvrđeno šta je zaista dovelo do ove velike tragedije.
Autori „Haveliuša” se upravo usredsređuju na rasplitanje tog fatalnog mornarskog čvora. Da bi se otkrila puna istina, rekonstruisani su događaji koji su prethodili katastrofi, a potom je veoma uverljivo prikazano prevrtanje i potonuće trajekta, borba putnika i članova posade za goli život, ponašanje kapetana brodova koji su se nalazili blizu mesta nesreće, te postupanje spasilačkih ekipa. Drugi sloj ove mozaične, sjajno napisane televizijske priče čini preplitanje sudbina poginulih članova posade i putnika, te članova njihovih porodica. Tragičnost „Haveliuša” uokviruje prikazivanje funkcionisanja složenog sistema korupcije u koji su umešani predstavnici krupnog domaćeg i belosvetskog kapitala, rukovodioci brodske kompanije, ucenjeni kapetani i članovi posada drugih brodova, ali pre svega predstavnici sudskih i vojnih vlasti. Njihov jedini cilj je da po svaku cenu dokažu svoju nevinost, te da za jedine krivce za katastrofu označe kapetana Ulaševiča i članove posade.
Sve su to, reći će mnogi, opšta mesta našeg zajedničkog tranzicionog iskustva, ali TV serija „Haveliuš” upravo zbog tolikih sličnosti sa našom stvarnosti predstavlja hvale vredan izuzetak. Njen najveći kvalitet se krije u insistiranju na dubinskom sagledavanju sudbina nastradalih ljudi i preživelih članova njihovih porodica. Jer dok zlo na licima onih koji su zarad velikog profita od institucija preoteli svu vlast postaje sve uočljivije i bezobzirnije, životi običnih ljudi koji pate zbog gubitka najmilijih naposletku bivaju ispunjeni ljudskošću u svakom smislu ove sve manje upotrebljavane reči.
Olupina trajekta „Jan Haveliuš” danas predstavlja privlačnu destinaciju za ronioce, jer leži na plitkome dnu Baltičkog mora. „Netfliksova” serija „Haveliuš” nas pak podseća da je još pliće dno duboke države.
Izvor: Politika Onlajn
