Piše: Vuk Bačanović
Predsjednik Srbije prisustvuje obilježavanju Dana sjećanja na sve stradale i prognane u akciji Oluja koja se ove godine održava u Loznici. Uopšte nije bitno šta će Vučić tom prilikom reći, budući da je sve sveto što je ikada uzeo u usta odavno oskrnavljeno.
Oluju i spomen na srpske žrtve u Hrvatskoj je već odavno sažvakao, što je razumljivo jer svaki mračni ritual podrazumijeva figurativno i doslovno kinjenje, ponižavanje i obredno ubistvo nekoga ili nečega čistog. A ne može biti ničega čistijeg do naroda koji je u toj mjeri tragično namagarčen kao Srbi iz Hrvatske, koji su razočarani u Ivicu Račana, kojem su dali ubjedljivu većinu glasova, povjerovali Slobodanu Miloševiću koji ih je, na kraju, izručio Franji Tuđmanu.
Sada, u vrijeme druge pobune protiv Rio Tinta, trebaju poslužiti za mnogo mračniju rabotu od povoda za kontramiting Vučićevih pristalica – za transparentnu predaju cjelokupnog srpskog naroda korporativnoj tiraniji. Zbog toga uopšte nije važno šta će Vučić danas reći, jer je već rekao sve:
„Ubiše se od zavisti što nemaju litijum. Dovoljno je da pogledate regionalne medije s koliko patološke mržnje posmatraju sve u Srbiji samo zbog litijuma, jer znaju da Srbija s tim pobježe i pravi kvantni skok. Znate li ikoga u regiji ko je oduševljeno to komentarisao? Da je loše valjda bi bili oduševljeni.“
Odabir Loznice za obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Oluje je u funkciji morbidnog performansa u kojem one „progovoraju“ poput odsječene glave Marije Antoanete na kičasto-skarednom otvaranju Olimpijskih igara u Parizu. Sretne što ih je Vučić prizvao iz zaborava – jer to ne čini niko osim njegove plemenite duše – one „podsjećaju“ ih je Tuđman mrzio samo zbog litijuma kojeg Srbija ima. Da je svoje monstruozno glupe teze o funkcionalnosti etničkog čišćenja u „Bespućima povijesne zbiljnosti“ pisao samo sebi za utjehu – jer ga on nema. I kako je, zapravo, požurio da se obračuna sa krajiškom srpskom sirotinjom, jer je bio svjestan da će ih Srbija, ojačana ugovorom sa Rio Tintom, ne samo zaštiti, već da će Hrvatska ponizno moliti za članstvo u Sjedinjenim srpskim državama.
Rio Tinto nije tu da zbog anglogermanske pohlepe za litijumom, to je gnusna laž hordi ustaških plaćenika i Alijinih fanatika kojima smeta jaka i proseritetna Srbija. Mi još uvijek ne možemo dokučiti mudrost riječi predsjednika svih Srba o „kvantnom skoku“ koji ćemo postići u partnerstvu sa Rio Tintom, ali moramo shvatiti da se radi o ključnom trenutku srpske istorije.
Sveti Sava nije samo prvi arhiepiskop autokefalne Srpske crkve, on je samo duhovno pripremao narod za kvatni skok u partnerstvu sa ovom Bogom postavljenom korporacijom. Knez Lazar nije birao između carstva zemaljskog i carstva nebeskog, već je bio svjestan osmanske zavisti zbog litijuma, tog garanta srpskog kvantnog skoka koji je moguć jedino sa Rio Tintom. Upravo zbog toga je Sinan-paša spalio mošti Svetog Save, jer se preko njih projavljivala istina o litijumu. Prvi srpski ustanak nije uzalud započeo u Smederevskom sandžaku, a ne u Hercegovini ili Crnoj Gori, jer se litijumski zavjet Rio Tintu, koji tada još uvijek nije postojao, ali se znalo da će postojati, morao ispuniti. To je pravi razlog atentata na Ferdinanda. Nismo smjeli dozvoliti da litijum iz Jadra pripadne ikome drugome.
Ekskluzivni intervju, prof. Kristijan Laslet: Mora se koristiti svaka prilika za otpor Rio Tintu
Logično je da to ne smije ni predsjednik Vučić koji ni u kom slučaju ne skrnavi sjećanje na žrtve Oluje, već hrabro ispunjava svrhu njihovog postojanja. Jer crvenkasta jalovina koja će ispuniti vodotoke i jezera Srbije i okolnih zemalja nije ono čime zavidni ekološki aktivsti pod ustaškom kontrolom plaše naivni narod. Naprotiv, to je simbol mučeničke krvi prolivene za naš kvantni skok. Žrtve Oluje to znaju i raduju su. Nevidljivo su prisutne u Loznici, bodre svoga predsjednika i uopšte im žao što su postradale zbog njegove vizije snažne Srbije i hrvatske patološke zavisti zbog litijuma, u rukama nose srpske trobojke i zastavice sa logom Rio Tinta. Predsjednik ih grli i predstavlja korporativnim komercijalistima i menadžerima, koji su zemaljsko oprisutnjenje Božjih angela. Vjerujte ljudi, vjerujte, barem na način na koji su američki domoroci vjerovali da su Kortez i Pizaro njihova božanstva. Nije laž, zar bi vas lice predsjednika Vučića lagalo?
Predsjednik Srbije prisustvuje obilježavanju Dana sjećanja na sve stradale i prognane u akciji Oluja koja se ove godine održava u Loznici. Uopšte nije bitno šta će Vučić tom prilikom reći, budući da je sve sveto što je ikada uzeo u usta odavno oskrnavljeno.
