Piše: Bertrand Bernoa
Preveo: M. M. Milojević
Poverljivi planovi pokazuju zašto samo oružje i broj vojnika ne mogu da odluče ishod šireg sukoba između Moskve i Zapada
Berlin – Desetak viših nemačkih oficira okupilo se u trouglastom vojnom kompleksu u Berlinu pre neke dve i po godine da rade na tajnom planu za eventualni rat sa Rusijom.
Sada su u žurbi da ga sprovedu.
Opšta ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine okončala je decenije stabilnosti u Evropi. Od tada, region je uključen u najbrže povećanje vojnih snaga od kraja Drugog svetskog rata. Ali ishod budućeg rata neće zavisiti samo od broja vojnika i oruđa raspoređenih na bojnom polju.
Ishod će biti uslovljen i uspehom ogromne logističke operacije koja je u srži Operativnog plana Nemačka, hiljadu dvesta strana obimnog poverljivog dokumenta čiji je nacrt sačinjen iza neupadljivih zidova kasarne Julijus Leber.
Nacrt razrađuje kako će nekih osamsto hiljada nemačkih, američkih i drugih NATO vojnika biti transportovano ka istoku na liniju fronta. Beleži luke, rečne, železničke i drumske putne pravce kojima će se putovati, i kako bi snage mogle biti snabdevane i štićene duž ovog puta.
„Pogledajte mapu“, kaže Tum Stačti (Tim Stuchtey), šef nezavisnog Brandenburškog instituta za društvena i bezbednosna istraživanja. Sa Alpima koji čine prirodnu prepreku, trupe Severnoatlanskog pakta moraće da pređu preko Nemačke u slučaju sukoba sa Rusijom, dodaje, „bez obzira gde bi on mogao da otpočne“.
Na najvišem nivou, plan je najjasnija dosadašnja manifestacija onoga što autori označavaju kao opštedruštveni pristup ratu. Zamagljena granica između civilnog i vojnog sektora označava povratak hladnoratovskim obrascima razmišljanja, ali uz unapređenja koja donosi promišljanje o novim pretnjama i poteškoćama – od nemačke manjkave infrastrukture preko nevaljanog zakonskog okvira do manje vojske – što je sve dosta različito u odnosu na vreme Hladnog rata.
Nemački zvaničnici kažu da očekuju da Rusija bude pripravna i voljna da napadne NATO 2029. godine. Ali niz špijunskih incidenata, sabotaža i narušavanja vazdušnog prostora u Evropi, za šta zapadne obaveštajne službe optužuju Moskvu, ukazuju na pripreme za udarac koji će biti ranije zadat.
Analitičari takođe misle da je moguće da će primirje u Ukrajini, koje tokom prethodnih nedelja zagovaraju SAD, moći da Rusiji pruži vreme i oslobodi resurse što bi mogla da iskoristi protiv država članica NATO u Evropi.
Ukoliko uspeju da osnaže evropsku otpornost, planeri ne računaju da će osigurati pobedu, već i da mogu da umanje šansu da rat uopšte izbije.
„Cilj je da se spreči rat tako što bi se jasno ukazalo našim neprijateljima da ukoliko nas napadnu neće moći da ostvare uspeh“, kaže viši vojni zapovednik i jedan od prvih autora ovog plana, koji je u vojnim krugovima poznat kao OPLAN DEU (Operativni plan Dojčland).
Obim promene koju je neophodno izvesti postao je očigledan ove jeseni, negde u istočnonemačkoj unutrašnjosti.
Ovde, odbrambena kompanija Rajnmetal postavila je na brzinu poljski logor za pet stotina vojnika, sa spavaonicama, četrdeset osam kabina za tuširanje, pet benzinskih stanica, poljskom kuhinjom, osmatranjem uz pomoć dronova i naoružanom stražom koja je trebalo da osmatra ruski i kineski uticaj. Bio je sagrađen za četrnaest dana a razmontiran za sedam.
„Zamislite izgradnju omanjeg grada ni iz čega i demontažu za svega nekoliko dana“, kaže Mark Lemerman, šef prodaje u Rajnmetalovom odseku za logistiku.
Rajnmetal je nedavno potpisao ugovor vredan 260 miliona evra za snabdevanje nemačkih i NATO vojnika, što je deo nastojanja vojske da inkorporira više privatnog sektora u spomenuti logistički plan.
Jesenja operacija takođe je pokazala izvesne nedostatke: zakupljena površina nije mogla na odgovarajući način da primi sva vozila, kaže Lemerman, pošto je obuhvatala razuđene parcele, prisiljavajući Rajnmetal da prevozi vojnike do postavljenih instalacija i nazad. Ranije probe pokazale su da postoji potreba za novom svetlosnom signalizacijom na određenim lokacijama kako bi se ublažile gužve kada se vojni konvoji kreću preko zemlje.
Tako naučene lekcije stalno se uključuju u OPLAN i njegove anekse. Dokument, smešten na vojnoj računarskoj „crvenoj mreži“ odvojenoj od interneta je sada u drugoj verziji
Neke od najvećih prepreka sa kojima su suočeni nemački vojni planeri je nemoguće razrešiti: glomazne procedure o javnim nabavkama, teskobni zakoni o zaštiti podataka i druge regulatorne procedure nastale u mirnodopskim uslovima.
Sprovođenje ovog plana zahteva da se prevaziđu mentalitetska ograničenja, te da se izbrišu gotovo čitavu generaciju razvijane navike.
„Moramo iznova da naučimo ono što smo zaboravili“, kaže Nils Šmit, zamenik ministra odbrane. „Moramo da dozovemo ljude koji su penzionisani da nam ponovo pokažu kako bi to trebalo da radimo“.
Zabrinjavajući incident
Deonica saveznog autoputa A44 između naselja Štajnhauzen i Brenken, u zapadnoj Nemačkoj, pruža metaforu kako je Evropa spustila svoj odbrambeni gard u prethodne četiri decenije – i šta je potrebno da bi se taj gard ponovo podigao.
Za razliku od drugih autoputeva, središnja traka ovog pet kilometara dugog odseka nije pokrivana travom već je asfaltirana. Zaustavne trake su neobično velike i čudno oblikovane. Na vidiku nema nadvožnjaka niti kablova za napajanje.
Desetine takvih sektora puteva izgrađeno je tokom Hladnog rata kako bi poslužili kao piste za prinudno sletanje . Tankovi za smeštaj kerozina izgrađeni su ispod površina parkirališta. Zaštitne ograde moguće je odvojiti i za nekoliko minuta postaviti mobilni toranj za vazdušni saobraćaj.
Takozvana infrastruktura dvojne namene bila je uobičajena u Nemačkoj tokom Hladnog rata. Kao što je i obavezna regrutacija značila da su vojni i građanski život čvrsto povezani, autoputevi, mostovi, železničke stanice i luke konstruisani su tako da po potrebi mogu da posluže kao vojni objekti.
Onda je Hladni rat okončan, kao i potreba za ovakvom dvojnom infrastrukturom. Tuneli i mostovi koji su sagrađeni nakon toga su previše uski ili trošni za rutinski prelazak vojnih konvoja. Berlin je od 2009. godine odustao od postavljanja znakova kojima se naznačuje da vojna vozila mogu da se kreću putevima.
Čak ni hladnoratovska infrastruktura nije uvek upotrebljiva. Berlin procenjuje da su potrebne popravke za dvadeset odsto puteva i četvrtinu mostova usled hroničnog slabog investiranja. Nemačkim severnomorskim i baltičkim lukama potrebni su radovi vredni petnaest milijardi evra, uključujući tri milijarde evra za unapređenja koja omogućavaju dvojnu upotrebu kao što su osnaživanje dokova, prema navodima zajednice nemačkih luka.
Ove infrastrukturne manjkavosti ograničile bi slobodu kretanja vojske u slučaju rata. Uska grla na karti pravaca kretanja vojske su među najstrože čuvanim tajnama celokupnog plana.
„Ovo vodi do kretanja zaobilaznim pravcima, kašnjenja i ugrožava živote“, kaže Janik Hartman, saradnik na NATO odbrambenom koledžu u Rimu i stručnjak za vojnu mobilnost.
Skorašnji, slabo prikazan u javnosti ali znakoviti incidenti potcrtavaju ovaj problem.
U noći 26. februara 2024. godine, „Rapida“, teretni brod koji plovi pod holandskom zastavom udario je u železnički most preko reke Hunte u severozapadnoj Nemačkoj, zbog čega je železnički transport obustavljen.
Kompanija koja se stara o železnici Dojče ban podigla je privremeni most koji je dva meseca kasnije pušten u saobraćaj, samo da bi iznova bio oštećen udarcem drugog broda u julu, što je iznova još mesec dana prekinulo železnički saobraćaj.
Iako su o njima izveštavali samo u lokalnim medijima, incidenti su uznemirili NATO. Razlog: most se proteže duž jedine železničke veze koja opslužuje severnomorsku luku Nordenham, u kojoj se nalazi jedini terminal u severnoj Evropi koji je u to vreme imao dozvole za rukovanje svim pošiljkama municije ka Ukrajini.
Ni u jednom od ova dva slučaja bezbednosni zvaničnici nisu pronašli ništa sumnjivo.
Ipak, dopremanje municije bilo je zakrčeno tokom više nedelja i jedan deo tovara morao je biti iznova ukrcavan na brodove. Najviši američki vojni komandanti u Evropi bili su prinuđeni da izmeštaju pošiljke prema poljskim lukama, prema navodima iz izveštaja Ministarstva odbrane Kongresu.
„Mnoge luke samo jedna železnička linija povezuje sa unutrašnjošću“, kaže Holger Banik, generalni direktor Nidersakzen luka, kompanije koja je vlasnik nekoliko luka u Donjoj Saksoniji. „To je slabost“.
Kratkoročno posmatrano, poboljšanje otpornosti znači maksimalno iskorišćavanje postojećih drumskih i železničkih kapaciteta. Dugoročno, Berlin planira da potroši sto šezdeset šest milijardi evra do 2029. godine na infrastrukturu, uključujući i više od sto milijardi evra na odavno zapuštene železnice, uz davanje prioriteta infrastrukturnim projektima dvojne namene.
Vučić Đukanoviću poklonio Đurišića, kao čuvenu Trojansku skulpturu
Stvari se ne odvijaju u skladu sa planom
Višegodišnja nastojanja da se Nemačka iznova pripremi za rat otpočeta su nekoliko dana po početku ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, kada je nemački kancelar Olaf Šolc obznanio da je opredeljen fond od sto milijardi evra za naoružavanje. Tu odluku označio je kao „cajtenvende“ odnosno „epohalnu promenu“.
Kasnije te godine, nemačka vojska, poznata kao Bundesver, oformila je teritorijalnu komandu koja bi trebalo da vodi sve operacije u domovini i zadužila njenog zapovednika, general-potpukovnika Andrea Bodemana, veterana iz ratova na Kosovu i u Avganistanu, da izradi nacrt operativnog plana.
U ratu sa Rusijom, Nemačka ovoga puta ne bi bila zemlja preko koje se pruža linija fronta već frontovska pozadina. Pored oronule infrastrukture morala bi da se nosi sa umanjenom vojskom i novim pretnjama kao što su dronovi.
„Izbeglice i pojačanja će pristizati iz suprotnih smerova. Biće potrebno usmeriti ove tokove, što Bundesver sam ne može da učini, posebno dok je uključen u borbena dejstva“, kaže Klaudija Mejdžor, šefica transatlantskih bezbednosnih inicijativa u nemačkom Maršalovom fondu.
To znači da će vojsci morati da se pridruži privatni sektor i civilne organizacije u obimu u kojem to ranije nije bilo činjeno.
Do marta prošle godine, oslanjajući se na povratne informacije i komentare sve širih krugova ministara, vladinih agencija i lokalnih vlasti, Bodemanov tim je završio izradu prvog nacrta plana.
Nastupilo je vreme da se on praktično oproba.
Dok je Mercova vlada naširoko razglašavala plan za odbrambenu potrošnju od petsto milijardi evra i za povratak obaveznog služenja vojnog roka ove godine, Bundesver je radio tiho, obaveštavajući bolnice, policiju i agencije koje pružaju pomoć prilikom katastrofa i havarija, sklapajući sporazume sa saveznim državama i operaterima puteva i beležeći tranzitne pravce za vojne konvoje.
Krajem septembra, vojna vežba nazvana „Crvena oluja bravo“ izvedena je u severnom nemačkom gradu Hamburgu kako bi bilo oponašana saradnja između Bundesvera i policije, vatrogasaca i jedinica civilne zaštite.
Scenario koji je uvežbavan bio je praktično sprovođenje minijaturne verzije Operativnog plana: petsto vojnika NATO iskrcalo bi se u luku kako bi obrazovalo konvoj od šezdeset pet vozila koji je upućen prema istoku kroz grad. Trebalo bi da se prevaziđu situacije nastale blokadom luke, napadima dronovima i protestima.
Iskrcavajući se u suton, usred mirisa prezrelih banana koji se širio iz obližnjem skladišta voća, maskirani vojnici tiho su se okupili na lučkom doku dok su helikopteri kružili iznad njih. Nešto pre ponoći, konvoj je napustio grad.
Tada su stvari počele da odstupaju od zacrtanog plana.
Konvoj je uvek trebalo da se kreće kao celina. Prilikom prelaska raskrsnice ne zaustavlja se, bez obzira na boju svetla semafora. Nijedno civilno vozilo ne bi trebalo da može da se umetne među vozila konvoja.
Ipak, dok se kolona kretala između kontrolnih tačaka, oficiri sa strane su negodovali zbog velikog rastojanja između vozila. Kasnije, crni dron koji je zujao iznad njih izazvao je kratkotrajnu pometnju pre nego što je neko radio vezom potvrdio da je u pitanju Bundesverova letelica.
Potom su demonstranti iskočili iz grmlja i zalepili su se za asfalt neposredno ispred vozila. Incident je bio deo planirane vežbe a demonstranti su zapravo bili rezervisti.
Vojnicima nije bilo dopušteno da intervenišu. Policajci, kojima jeste, nisu, ispostavilo se, raspolagali sa rastvaračima potrebnim da odlepe lažne demonstrante sa asfalta.
Vozilima je bilo potrebno dva sata da se iznova pokrenu. Do tada je već nastupilo rano jutro a vozila su prešla celih deset kilometara.
Sve više sabotaža
Neodgovarajuća mirnodopska zakonska rešenja takođe otežavaju Nemačkoj da se zaštiti od sabotaža – što je jedna od najvećih opasnosti koje prete Operativnom planu.
Ovakve sabotaže već se dešavaju. Veći broj napada, od paljevina do presecanja kablova bio je usmeren prethodnih godina na železničke sisteme. U oktobru, minhenski sud zatvorio je čoveka koji je planirao da izvede sabotaže na vojnim postrojenjima i železničkoj infrastrukturi u korist Rusije.
Ove nedelje, Poljska je saopštila da Rusija stoji iza eksplozije kojom su oštećene železničke šine na istoku zemlje.
Nemačke unutrašnje obaveštajne agencije kažu da su samo tokom prošle godine sprovele skoro deset hiljada bezbednosnih provera zaposlenih za rad u operatorima kritične infrastrukture.
„Ukoliko će Nemačka iznova biti čvorište NATO, onda, kao neprijatelj, ja želim da naciljam to čvorište: blokiram luke, prekinem snabdevanje električnom energijom, ometem kretanje železničkim prugama“, kaže Pol Strobel, šef za odnose sa javnošću Kvantum sistemsa, proizvođača dronova za nadzor koji uživa potporu [američkog poslovnog čoveka] Pitera Tila. Kompanija vodi razgovore sa Bundesverom o obezbeđivanju zaštite konvoja i infrastrukture u okviru OPLAN-a.
Kvantum sistems, jedan od najvećih nemačkih startapova u oblasti odbrambene industrije, isporučio je stotine dronova Moldaviji i Rumuniji a hiljade letelica proizvedenih u ovoj kompaniji svakodnevno leti u Ukrajini, kaže Strobel. Za sada su prodali samo četrnaest Bundesveru.
Jedan od glavnih krivaca za ovakvo stanje stvari jesu zastarela zakonska rešenja. Dronovi prodati nemačkoj vojsci ne smeju leteti iznad naseljenih područja. Zakon takođe propisuje da imaju poziciona svetla.
„To ima smisla kada je posredi civilna upotreba ali je obesmišljeno u vojnim okolnostima“; kaže Strobel.
Bundesver je optimističan u pogledu napretka koji je ostvario. „S obzirom da smo počeli od praznog lista hartije 2023. godine, veoma smo zadovoljni dokle smo do danas stigli“, rekao je jedan oficir i koautor Operativnog plana. „Ovo je veoma sofisticiran proizvod“.
Ipak, kako su pokazali nedavno održani testovi otpornosti na stres, još uvek ima posla da se uskladi plan sa stvarnošću. Najveća neizvesnost sa kojom se suočavaju planeri jeste pitanje raspoloživog vremena.
Uzimajući u obzir strmoglavi porast sabotaža, sajber napada i upada u vazdušni prostor, sve je zamagljenija razlika između mira i rata.
„Pretnje su stvarne“, rekao je istaknutim poslovnim ljudima nemački kancelar Fridrih Merc, u septembru. „Nismo u ratu, ali ne živimo ni u miru (We’re not at war, but we no longer live in peacetime) “.
Izvor: The Wall Street Jounral
