Piše: Filip Dragović
13. januar je Dan hrvatskog naroda u CG. Krasno. Neki takav dan sa srpskim predznakom ne postoji u državnom kalendaru. Pa ne postoji jer Srbi u CG nijesu „manje brojni narod“ reći će neko. Super. A jesu li većinski? Nijesu ni to. Pošto nijesu niti jedno niti drugo, Srbi, za razliku od „manje brojnih“ Hrvata nemaju svoj nacionalni dan u CG. Može neko reći da je njihov svaki dan u godini, nešto poput onog da su svi dani, osim 8. marta, dani muškaraca. Ali, šalu na stranu.
Faktičko stanje je sljedeće. Sve što nosi naziv „crnogorsko“ dovodi se u vezu sa imenom države (ovaj novoformirani jezik, pa nekakva Matica, pa nekakav PEN centar, pa neki navrat-nanos sklepani fakulteti…) i sve to ima zaleđinu državnog budžeta, i promociju državnih medija.
Iako nacionalni Crnogorci, pa ni govornici „crnogorskog“ ne predstavljaju većinu u CG. Isto tako, sve što nosi prefiks „hrvatsko“, „bošnjačko“, „albansko“ ima punu državnu zaštitu i promociju države jer pripada korpusu „manje brojnih“ naroda u CG. Samo za Srbe nije predviđeno ni jedno ni drugo. Pardon, predviđeni su bili traktori, odnosno princip: ako vam se ovdje ne sviđa… itd…
E sad, prije neki dan obilježen je Sveti Sava širom Crne Gore. Nezvanično i neformalno, to je jedan od dana u godini koji Srbi doživljavaju kao svoj nacionalni praznik. On je, koliko shvatam, i više od toga, jer ovdje u CG on okuplja sve pravoslavne vjernike. Nekada, u knjaževini i kraljevini CG to je bio državni i kulturni praznik. Dan prosvete, praznik u crnogorskim školama. Bilo kako bilo, on je danas činjenica, fakat masovnog narodnog okupljanja. I RTCG je već drugu godinu za redom upriličila prenos ili integralni snimak sa centralne svetosavske akademije u CG (prošle godine Bijelo Polje, ove godine Podgorica).
Pa opet je bilo ružnih komentara povodom te proslave i povodom činjenice da državna tv to prenosi građanstvu. Dovoljno je reći da u vrijeme DPS-a takav prenos nije bio zamisliv. A i sad ga DPS-ovci ne mogu smisliti. Kažu: previše se srbuje, a previše srbovanja ruši integritet CG!
Zato, vratimo se proslavi dana Hrvata u CG. Bila je to jedna sadržajna manifestacija. Misa u katedrali, prijemi, govori i sve po redu. Potom, svečana priredba u tivatskom domu kulture. Kad tamo: klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“ izvodi vokalnu glazbu. Jedna od njihovih pjesmica kaže: Mi smo hrvatska mornarica „nastala u Oluji“!? Dakle, pjeva se na sred Crne Gore u slavu i čast vojne akcije koja je, u jedan mah, protjerala oko 200.000 Srba sa svojih ognjišta. Toliko Srba otprilike ima danas u CG. Barem onih koji su se tako izjasnili na popisu. Krasno!
U daljem toku ove pjesme hrvatski ratni mornari, dakako obučeni u hrvatske vojne uniforme, pjevaju kako oni čuvaju „more jadransko, more hrvatsko“. I to pjevaju u sred Boke. Možete li zamisliti šta bi bilo, kad bi bilo da neka manja oficirska muzikalna grupa iz Srbije otpjeva, recimo u Bijelom Polju, da je Lim „srpska rijeka“… ili u Nikšiću, da je Golija srpska planina? Pa nema te Daliborke Uljarević ili Milice Kovačević koja ne bi vrisnula da je ugrožen identitet, integritet, dignitet i centralni komitet Crne Gore?
Pa jel da?
