Piše: Vojin Grubač
U tekstu pod naslovom „Dva ključna krivca za krizu oko kolektora: Ivan Vuković i Milan Knežević“, objavljenom na portalu RTV PG prije nekoliko dana, vrlo precizno sam objasnio svoje pozicije u vezi sa zavrzlamama DPS-a i DNP-a oko kolektora. Formulacije su bile vrlo precizne.
DNP je na taj tekst odgovorio bizarnim saopštenjem koje je potpisala njihova portparolka Jovana Todorović. Elem, očekivalo se da će DNP na iznesene teze odgovoriti protivtezama i polemikom sa kontrastavovima, ali se to nije dogodilo.
Subrealnost s perverznim kvalifikacijama
Umjesto konstruktivnog pristupa temi, evo kako je DNP odgovorio na moje stavove o kolektoru: „Vojin Grubač je propali građevinski radnik koji je umislio da je Berđajev“, „imamo razumijevanje za politički bipolarni poremećaj od kog boluje Vojin Grubač“, koji je „u okolini Moskve, na jednom gradilištu, sa skele pao na glavu na džakove cementa“, kojem je „centar za logičko i političko rasuđivanje odavno poremećen“, sve do zaključka: „Crna Gora je puna ozbiljnih dijagnoza i na građanima je da procijene kome je pomjerena libela u ovoj botovskoj skalameriji tužnih sudbina i promašenih života“. Šta je ovo? Gdje je u ovoj priči kolektor? Kakvo je ovo tranjanje?
Elem, kao što se vidi, izjava je napisana u domenu subrealnosti, preopterećena perverznim ličnim kvalifikacijama i mnoštvom podmetanja, sve uz nedostojno valjanje u blatu ličnih frustracija. Samim tim, kroz ovo saopštenje vidjeli smo drugo lice DNP-a: anticivilizacijsko i kosmički udaljeno od prihvatljivih političkih manira, osnovnih moralnih normi i zdravog razuma.
Evo jednog primjera, kao potvrda tome. Radeći kao građevinski inženjer u Rusiji 28 godina, moje funkcije su se kretale u sljedećim okvirima: šef gradilišta, izvršni direktor rekonstrukcije 28 objekata u Jekaterinburgu, glavni inženjer firme (po našoj klasifikaciji- tehnički direktor), direktor logistike za više krupnih gradilišta… U saopštenju DNP-a to se naziva „propali građevinski radnik“, čija je „funkcija“ bila da „pada sa skele na glavu, na džakove cementa“, i kome je „libela pomjerena“.
Ovo se ne može napisati ni pod dejstvom teških narkotika. I tako nešto se daje na potpis osobi koja o meni baš ništa ne zna, da bi se ekspresno i trajno izblamirala pred licem javnosti!?
Bipolarno politički poremećeni, umišljeni Berđajev
Što se tiče opskurne teze da sam bio „propali građevinski radnik koji je umislio da je Berđajev“ — baš Berđajev? Opet da pojasnim, ali javnosti. Paralelno sa osnovnim poslom građevinskog inženjera, pisao sam kolumne, tekstove i osvrte za portale IN4S i PCNEN, a potom za portal Žurnal. Radi se o velikom obimu tekstova, zbog čega sam odlučio da ih prevedem u štampanu formu.
Iz štampe mi je izašla prva knjiga sa 195 tekstova na 467 strana, pod nazivom „U pravcu slobode“, koja obrađuje period od maja 2020. do kraja 2022. godine. Nešto kao, hronologija vremena. U pripremi su još tri knjige koje pokrivaju period od januara 2017. do maja 2020. i od januara 2023. godine do danas, približno istog obima. Njihov završetak je planiran do kraja februara 2026. godine.
Potom slijedi sabiranje tekstova iz perioda 2004–2016, što će biti zaokruženo u još četiri ili pet knjiga do juna 2027. godine. To je bio moj doprinos borbi protiv razornog režima Đukanovića, s opaskom da za to vrijeme niti jedan tekst nije honorarisan. Nisam ni tražio, sve sam zarađivao isključivo kao građevinski inženjer.
Kako sam u vrijeme lažnog državnog udara punom snagom branio lidere DF-a, dok su se mnogi iz njihovog okruženja ućutali od bojazni, umjesto “hvala” tada, što se uopšte nije desilo: uručene su providne konstrukcije sada. Teza DNP-a o bipolarno politički poremećenom i umišljenom Berđajevu samo može izazvati smijeh do suza. Ipak, računaćemo to kao oblik zahvalnosti, dozirano izopačen. Znači, vidimo se na sljedećoj raskrsnici istorije.
Histerija, manipulacija i bacanje kletvi
Sve navedeno se nije predočilo radi davanja na uvid nedostojnom DNP-u, koji živi u iluzijama da može izmijeniti nečiju biografiju pamfletima, već radi javnosti. Očekujmo od njih sljedeću perverziju od biografije, s mutacijama na slične teme. Da se narod ponovo nasmije.
Ipak, saopštenje koje je potpisala Todorovićka u potpunosti liči na ponašanje Milana Kneževića u vezi sa kolektorom: histerija, manipulacija, divljanje, paranoja a ponekad i bacanje kletvi. Čovjek kojeg nikada nisam nazvao “Pipun”, niti ću, mogao je u tekst koji je potpisala Jovana ubaciti i par kletvi. Ako je sebi dopuštao dizanje glasa na mitropolita Amfilohija, baciti koju kletvu u poneko saopštenje ne bi bilo naodmet. To je već tradicija, način da se zbaci stres, smiri burlajući animozitet.
Apsurdne su bile i „pošalice“ Milana Kneževića, poput ove: „Ko će da rastumači ovaj ugovor sa Turcima — Stivi Vonder, Saša Matić?“ Aludiranje na ozbiljne zdravstvene nedostatke spomenutih ljudi i na ovakav način: govori nam nepostojanju elementarnog osjećaja za izgovoreno. Isto važi i za pominjanje bipolarnog poremećaja i nekakvog pada sa skele u saopštenju posvećenom meni.
Dobri poznavaoci prilika u DNP-u tvrde da njihova saopštenja pišu dvojica ljudi. Po stilu i kvalifikacijama, vrlo je vjerovatno da je saopštenje koje je potpisala Todorovićka kreirao, a najvjerovatnije i napisao, Milan Knežević. Podmetnuti takvo prizemno i nedostojno saopštenje na potpis ženi znači svjesno izvršiti njenu diskvalifikaciju. Taj gest je gori od samog sadržaja izjave.
Milan se u ovom slučaju sakrio iza žene, jer džentlmeni, čak i kada im se podmeću bizarnosti, neće ženama odgovoriti istom mjerom. U ovom slučaju, dotična je bila žrtva njegovih političkih halucinacija. Greška joj je što nije odbila potpisati pamflet koji će joj nanijeti trajnu štetu. Neka vidi koliko je za tu bizarnost dobila lajkova na mrežama. A tek koliko je bilo zgranutih lica, da ne procjenjujemo. U takvim situacijama se vidi ko je dama, koja vodi računa o svom integritetu, a ko nije dama. Jer, dama je brend koji niko ne može okrnjiti, ni na što nagovoriti, viši stepen stila i postojanja.
Šta je zaista zaboljelo Milana, do praska
Ma šta Knežević provlačio kroz svoju pomamljenu izjavu koju je neko drugi potpisao, razlog za takvu bijesnu reakciju je morao postojati. On se vidi na kraju saopštenja, gdje kaže: „A što se tiče Grubačevog insistiranja na otkrivanju lažnih diploma, ima našu punu podršku, samo se plašimo da bi mnogi za koje trenutno botuje bili u problemu, jer bi teško našli i svjedočanstva iz osnovne škole“. Dakle, ovdje se nalazi problem! Čemu prizemne kvalifikacije — to se moglo odmah reći!?
Da pojasnim, u jednom tekstu sam rekao sljedeće: „Pod plaštom čudne floskule ‘ne želimo sprovoditi revanšizam’, naši umišljeni pobjednici su na radnim mjestima ostavili kompletan kadar DPS-a, uključujući i one koji ne dolaze na posao, kao i preko 20.000 uposlenih koji imaju sumnjive diplome“. Opet, u jednoj TV emisiji sam izjavio, parafraziram: da se Milan Knežević ovakvom silom koju projavljuje oko Botuna poslije pobjede 30. avgusta 2020. godine bacio na uklanjanje bar 20.000 sumnjivih diploma koje je u državnom sistemu ostavio DPS, pa da se na ta mjesta uposle kvalifikovani Srbi, Crnogorci, Bošnjaci, Albanci,…, koje je dvadeset godina šikanirao režim Đukanovića, tretirajući ih neprijateljima države, dobio bi za to iskrene aplauze i priznanja.
Umjesto da odgovori zašto to nije inicirao punom snagom i dizao prašinu istog intenziteta kao sada oko kolektora, u saopštenju Milan kaže: „A što se tiče Grubačevog insistiranja na otkrivanju lažnih diploma, ima našu punu podršku“!? Znači, ne pada mu na pamet da se time bavi.
I nastavlja na nevjerovatan način: „samo se plašimo da bi mnogi za koje trenutno botuje bili u problemu, jer bi teško našli i svjedočanstva iz osnovne škole“. Šta je ovo?
Napad kao alibi za zaštitu lažnih diploma i divljanje oko kolektora
Otprilike, ova izjava ima sljedeće značenje: ne želimo se baviti lažnim diplomama iz vremena DPS-a. Niti želimo da na ta mjesta dođu oni koje je šikanirao DPS preko dvadeset godina. Zaposlićemo samo svoje partijske kadrove. To što je 40.000 ljudi viška u administraciji, uključujući one s lažnim diplomama i što to državu košta pola milijarde evra godišnje, domaćina Milana ne interesuje. Na to će se dodati i šteta oko kolektora, pa će u čast svih tih dubioza baciti jedan vatromet u Zeti. Lična promocija.
Kako je DNP izuzetno merkantilna partija koja se grčevito grabi za pozicije, malo Kneževića zanima stručnost kadrova PES-a, na što aludira. Zato će javnost jednoznačno ocijeniti ovu nespretnu izjavu, s elementima providnog lukavstva, da je DNP ubacio u državni sistem svoje partijske ljude s lažnim diplomama. Upravo se zbog toga mora dovijati kako da objasni javnosti da neće ništa uraditi po pitanju odstranjivanja 20.000 lažnih diploma koje je u sistem ubacio DPS za vrijeme svoje vladavine. Zato kaže, Grubača podržavamo da o tome priča koliko mu volja. Da Grubač priča, pa neka te riječi vjetar nosi? Ili nije tako?
Na tom mjestu spušta se tamna zavjesa DNP-a, kada postaje jasno da je i pitanje kolektora očita Kneževićeva manipulacija koja nije vezna za ekologiju, pa samim tim nema veze sa zdravim političkim smislom. Zato je ovaj bizarni napad, greškom potpisan od strane Jovane Todorović, služio kao alibi — i za zaštitu lažnih diploma, i za divljanje oko kolektora. Niti je Milan u temi, niti je adresa ispravna. To je “čudesna” politika „Svetog Žeksa Crne Gore“, gospodina loših manira: Milana Kneževića
