Piše: Edvard Lus
Preveo: M. M. Milojević
Američki predsednik prepustio je Pekingu inicijativu u tehnologiji, energiji i bezbednosti
Na osnovu stare pouke da nikada ne bi trebalo prekidati neprijatelja dok pravi grešku, Si Đinping je pobednik 2025. godine. Prelomni trenutak ove godine bilo je popuštanje Donalda Trampa pred Sijem u Južnoj Koreji krajem ove godine. Trampovo povlačenje iz razbuktalog trgovinskog rata označilo je početak nove epohe. Nakon više godina razmišljanja o razdvajanju, razgovori o američko-kineskom razvodu su prekinuti. U pitanje je došla i politika umanjenja rizika [de-risking]. Tramp je ocenio njihov sastanak ocenom dvanaest od deset. Kina je uzela deset dodeljenih poena.
Si se okoristio pukim iščekivanjem da mu strateški darovi dođu u ruke. Retko je sarkastično obrnuti moto, „nemoj samo da uradiš nešto, nego stoj tu“, bio adekvatniji opis situacije. Prošle nedelje, Tramp je dodao još jednu stavku popisu Sijevih uspeha dopuštanjem En-Vidii (NVidia) da prodaje kini čipove Ha-200, iako sa izvoznom carinom od dvadeset pet odsto. Logika koja je vodila ovu odluku jeste da je En-Vidia prvorazredna američka kompanija koja bi trebalo da ostvari preimućstvo na celokupnom svetskom tržištu. U stvari je, naprotiv, Tramp samo poklonio Kini najvredniji dosadašnji poklon. Napredni poluprovodnici su jedina oblast u kojoj Kina još uvek zaostaje za Sjedinjenim Državama. Tramp im pomaže da zatvore i ovaj procep.
Nejasan je strateški naum koji stoji iza ovih poteza. S jedne strane, Tramp uklanja domaće prepreke koje se ispreče na putu razvoja veštačke inteligencije sa ciljem da potuče Kinu u trci prema superinteligenciji. S druge strane Tramp snabdeva Kinu alatima koji joj omogućuju da ostane u trci. Jedino konzistentno objašnjenje za oba ova poteza je novac. Bum u oblasti veštačke inteligencije puni novcem Trampove kofere. Skoro sve batice tehno-oligarsi [broligarchs] su na njegovoj strani. En-Vidia, povrh toga, je obećala da će plaćati 15 odsto dohotka koji ostvari u Kini američkoj vladi. Kako će se taj namet obračunavati i prikupljati za sada ostaje nejasno.
Zaludan je posao tražiti geopolitičku logiku iza Trampove kineske politike. Nedavno objavljena strategija nacionalne bezbednosti ne navodi Kinu i Rusiju kao uporedive protivnike [peer competitors]. Dokument je dodao Trampov dodatak Monroovoj doktrini, koji ima izvesnih posledica po Kinu. Tramp je oglasio da je Zapadna hemisfera nedostupna za bilo koju vanjsku silu. Među glavnim kineskim regionalnim prijateljima je Venecuela. Držanje Kine podalje od masivnih venecuelanskih naftnih rezervi barem delimično objašnjava Trampovo pojačano raspoređivanje vojnih snaga u ovoj oblasti.
Ostatak Trampove Strategije nacionalne bezbednosti kao da je usmeren da ubrza kinesko ovladavanje ostatkom sveta. Američka najbolja prilika da obuzda i oblikuje kineski uspon jeste da nađe zajednički put delovanja sa Evropom. Umesto toga, Tramp je Evropu označio kao prostor za promenu režima. Navodeći „civilizacijsko brisanje“ [kao glavnu opasnost], proklamovani američki cilj jeste da dovede stranke koje vode politiku nalik Trampovoj na vlast u Evropi. Ovo pretvara Sjedinjene Države u ideološkog protivnika uglavnom liberalno demokratskim evropskim vladama. Tramp je predao Kini i Rusiji alatke koje ubrzavaju dezintegraciju Zapada.
On se takođe unilateralno razoružao u globalnoj energetskoj trci. Vrednost kineskog izvoza u oblasti tehnologija čiste energije u prvih sedam meseci 2025. godine bio je dvostruko viši od američkog izvoza fosilnih goriva. U svom „velikom lepom zakonu“ Tramp je ukinuo najveći deo američkih poreskih olakšica i subvencija za alternativne izvore energije. Kina će stoga dominirati u novim energetskih tehnologijama kao i u snabdevanju ovim novim tehnologijama Globalnog Juga. Pojačavajući privrženost SAD fosilnim gorivima, Tramp je prepustio svetsku energetsku budućnost Kini.
Da li će 2026. godina biti još jedna godina „Zmaja“? Trampov dobitak je njegov naredni samit sa Sijem zakazan za april naredne godine. Od sada do tada, on ne želi da učini ništa što bi poremetio poboljšane kinesko-američke odnose. Teško je preceniti koliko se ovo razlikuje u odnosu na njegove početne pozicije, što je samo po sebi dosta poučno. Tramp je usmerio ka Kini svoju tešku artiljeriju u aprilu kada je uveo carinjene kineske robe po stopi od 145 odsto. Si je uzvratio sopstvenom teškom artiljerijom – izvoznim ograničenjima retkih zemalja. Ovo bi dovelo do obustavljanja najvećeg dela američke civilne i vojne proizvodnje. Tramp je popustio u oktobru. Ispostavilo se da je Sijeva teška artiljerija veća, barem narednih nekoliko gocina. Sijevi umereni ustupci obuhvatili su kinesko ograničavanje izvoza proizvoda potrebnih za proizvodnju fentanila i nastavak uvoza američke soje.
Kada se premere završni rezultati, 2025. je pružila oštru poduku. Amerika iznova može da prodaje Kini soju dok Kina garantuje pristup retkim zemljama. Dodatno, Kina je dobila pristup naprednim procesorima nužnim za razvoj veštačke inteligencije, iako ne i najnaprednijim modelima. Američki trgovinski partneri, osim Kine, prestali su da tragaju za smislom koji stoji iza ove sumanutosti, pošto ga nema. U ovo vreme takmičenja između velikih sila, Trampovo teskobno putovanje je mnogima otvorilo oči. On je otkrio snagu kineske kontrole nad najdragocenijim svetskim prirodnim dobrima. I takođe je svima poručio da moraju sami da se snalaze. U stvarnom svetu, Kina ostvaruje preimućstvo.
Izvor: Fajnenšel Tajms
