Piše: Ranko Rajković
Pred objavljivanje rezultata popisa crnogorsko medijsko nebo se sve više mrači. Tmurno je kao pred nadolazeću kišu. Popisne kišne kapi biće prebrojive. Bez obzira što će zadobovati oko nas, što će se nekome pomiješati sa suzama, nekome s osmijehom, što će neki od njih ozebsti a drugi se razgaliti to će ipak ostati samo kapi u moru naših problema.
Onamo gdje je odavno zasušilo, gdje su izvori presahli, gdje se zemlja raspukla a pustinja se brzo širi jedna kiša ne znači ništa. Ne povećava čak ni hidroenergetski potencijal. O pravnim i demokratskim potencijalima da i ne pričamo.
Ne mora se biti meteorolog za ova saznanje. O onome što nam donose rezultati popisa i reakcije na njih najmanje su pozvani da pišu meteorolozi. Ipak odazvao sam se na poziv. Moja građanska radoznalost usmjerava me da na ovu izazovnu temu odgovorim u dva dijela. U prvom dijelu pisaću o Ustavu i o jeziku. U drugom dijelu pisaću o glasačkoj kutiji kao rodnom mjestu Ustava i jezika.
Ko bude imao volje i strpljenja može da čita kao što se iz sinoptičkih karata čitaju analize i prognoze vremena koje najavljuju ekstremne suše ili ekstremne padavine kao opasne nepogode na koje društvo treba pravovremeno upozoravati.
