Piše: Skot Riter
Jedna zanimljiva stvar dogodila se na putu ka Armagedonu. U januaru 2017. godine, tadašnji potpredsjednik Džo Bajden, govoreći u Karnegijevom fondu za međunarodni mir, upozorio je na opasnosti koje proističu iz povećanja finansiranja nuklearnog oružja i samim tim povećanja njegove važnosti. „Ako budući budžeti ponište izbore koje smo napravili i ubace dodatni novac u nuklearnu izgradnju,“ rekao je Bajden — misleći na politike Obamine administracije koje su uključivale osiguranje Novog START ugovora kojim se ograničava obim američkog i ruskog nuklearnog arsenala — „to nas vraća u Hladni rat i neće ništa uraditi da se poveća dnevna sigurnost Sjedinjenih Država ili naših saveznika.“
Kasnije, 2019. godine, Bajden, sada kandidat za predsjednika, komentarisao je odluku predsjednika Donalda Trampa da rasporedi dva raketna sistema — krstareću raketu koja je još u razvoju i Trident balističku raketu koja se lansira sa podmornica, raspoređenu na američkim podmornicama klase Ohajo — naoružana novom nuklearnom bojevom glavom malog dometa. „Sjedinjenim Državama nije potrebno novo nuklearno oružje,“ izjavio je Bajden u pisanom odgovoru na pitanja koja je postavio Savjet za životni svijet. „Naš trenutni arsenal oružja je dovoljan da zadovolji naše zahtjeve odvraćanja i savezništva.“ U članku objavljenom u martovsko-aprilskom izdanju časopisa „Foreign Affairs“ 2020. godine, kandidat Bajden je obećao da će „obnoviti našu posvećenost kontroli naoružanja za novu eru,“ uključujući i obećanje da će „težiti produženju ugovora Novi START, koji je sidro strateške stabilnosti između Sjedinjenih Država i Rusije, i koristiti ga kao osnovu za nove sporazume o kontroli naoružanja.“
Bajden je također izjavio da bi „jedina svrha američkog nuklearnog arsenala trebalo da bude odvraćanje — i, ako je potrebno, uzvraćanje na — nuklearni napad. Kao predsjednik, radiću na tome da taj stav sprovedem u praksu, u konsultaciji sa američkom vojskom i američkim saveznicima.“ Bajden je pobijedio Trampa na predsjedničkim izborima 2020. godine, i 21. januara 2021. položio zakletvu kao 46. predsjednik Sjedinjenih Država.
I onda…ništa.
U martu 2022. godine, nakon mnogo nagađanja o tome da li će Bajden ispuniti svoje obećanje da sprovede politiku „jedine svrhe“ nuklearnog naoružanja, Bajdenova administracija objavila je izdanje Nuclear Posture Review (NPR) za 2022. godinu, kongresnog dokumenta koji opisuje nuklearnu strategiju, politiku, držanje i snage Sjedinjenih Država u podršci Nacionalnoj bezbjednosnoj strategiji (NSS) i Nacionalnoj odbrambenoj strategiji (NDS).
To je bila gotovo karbonska kopija NPR iz februara 2018. godine koji je objavila Trampova administracija, uključujući i jezik kojim je doktrinom proglašena sposobnost SAD da koriste nuklearno oružje preventivno, čak i u scenarijima koji ne uključuju nuklearnu prijetnju.
U decembru 2022. godine, tokom ponovnog okupljanja osoblja uključenog u pregovore i implementaciju istorijskog Ugovora o nuklearnim snagama srednjeg dometa iz 1987. godine, visokog zvaničnika Bajdenove administracije zaduženog za kontrolu naoružanja upitao je iskusan kontrolor naoružanja zašto je Bajden odustao od svog obećanja u vezi s doktrinom „jedine svrhe“.
„Međuresorska agencija nije bila spremna za to,“ odgovorio je ovaj zvaničnik.
„Međuresorska agencija“ na koju je zvaničnik mislio je spoj ministarstava i agencija, koje vode neizabrani karijerni državni službenici i vojni profesionalci koji služe kao izvršioci politike u vezi s nuklearnim pitanjima Amerike. Bilo je to iznenađujuće, i krajnje razočaravajuće, priznanje zvaničnika kojeg zakletva obavezuje poštovare temeljnog ustavnog načela izvršne vlasti i civilne kontrole nad vojskom. Bajden je, čak i prije nego što je položio zakletvu, naišao na otpor u vezi sa bilo kakvim izmjenama u nuklearnoj doktrini Sjedinjenih Država.
Prof. Saks: Ako Ukrajinu uzmu u NATO, završićemo u nuklearnom ratu
U septembru 2020. godine, admiral Čarl Ričard, komandant Strateške komande SAD, odgovorne za američki nuklearni arsenal, upozorio je da smo „na prekretnici, prvi put u istoriji naše nacije, da se suočimo s dva konkurentna nuklearna protivnika.“ Ričard je mislio na nuklearne arsenale Rusije i Kine. Kada je postao predsjednik, Bajden se odmah suočio sa dva glavna izazova za koja nije bio dovoljno pripremljen — krizom u Rusiji i Ukrajini i kineskim insistiranjem na svojim nacionalnim interesima u vezi s Tajvanom i Južnim kineskim morem.
Oba su uključivala mogućnost vojne eskalacije koja bi dovela do direktnog sukoba između američke vojske i njihovih ruskih i kineskih kolega, a oba su uključivala i mogućnost nuklearnog rata.
Pokretanje „Specijalne vojne operacije“ od strane Rusije protiv Ukrajine, u februaru 2022. godine, donijelo je sa sobom inherentni rizik eskalacije s NATO-om, što je dovelo do ruskih prijetnji u vezi s mogućnošću upotrebe nuklearnog oružja ako NATO odluči direktno intervenisati u Ukrajini. A izvještaj Pentagona iz novembra 2022. predviđa je da će Kina povećati svoj nuklearni arsenal sa oko 400 nuklearnih bojevih glava na više od 1.500 do 2035. godine.
Novi START ugovor ograničava broj raspoređenih nuklearnih bojevih glava na 1.550 za SAD i Rusiju. Dogovor je bio baziran na principu bilateralnog reciprociteta.
Sjedinjene Države suočene su s potencijalnim kineskim nuklearnim arsenalom od 1.500 i postojećim ruskim arsenalom otprilike iste veličine, te je bilo jasno da će, ako se nešto ne preduzme, Sjedinjene Države dospjeti u nepovoljan položaj kada je u pitanju njihova strateška nuklearna moć.
Iako NPR sadrži opštu političku deklaraciju u vezi s američkim nuklearnim arsenalom, postoje još dva dokumenta — Predsjednička uputstva o korišćenju nuklearnog oružja i Uputstva sekretara odbrane o planiranju i držanju nuklearnog naoružanja — koja usmjeravaju planiranje realne upotrebe nuklearnog oružja u skladu s nacionalnom politikom. Posljednji dokument Uputstava o korišćenju nuklearnog oružja, objavljen 2019. godine, bio je u skladu s NPR iz 2018. godine. Ova uputstva u potpunosti su integrisala novu nuklearnu bojevu glavu malog dometa V-76-2 u planove za upotrebu nuklearnog naoružanja Sjedinjenih Država. Ista uputstva su se odnosila i na novu generaciju gravitacionih bombi B-61, koje čine nuklearnu odbrambenu silu NATO-a. Planovi za upotrebu, koji su bazirani na konceptu „eskalacije radi deeskalacije“ (tj. upotrebom taktičkog nuklearnog oružja, SAD i NATO bi odvratili Rusiju od eskalacije iz straha od izazivanja opšteg nuklearnog sukoba).
Ukratko, američki planovi za nuklearni rat su bili pripremljeni za lokalizovanu upotrebu nuklearnog oružja protiv ruske i kineske prijetnje. Ovaj plan američkog nuklearnog rata bio je zasnovan na sposobnosti da se odvrati ruska nuklearna eskalacija i da se odvrati ili porazi kineska nuklearna sila koristeći broj nuklearnih bojevih glava dozvoljenih prema ograničenjima postavljenim Novim START ugovorom.
Međutim, Bajdenova administracija se sada suočava sa mogućnošću, ili vjerovatnoćom, znatno većeg i sposobnijeg kineskog strateškog nuklearnog arsenala koji je sposoban da preživi ograničeni prvi udar SAD i isporuči na američko tlo nuklearni teret koji bi činom odmazde, uništio naciju.
Da bi se prilagodile ovoj novoj realnosti, SAD bi morale da preusmjere nuklearne bojeve glave koje su trenutno usmjerene na Rusiju na Kinu. Ovo bi zahtijevalo da SAD ne samo razviju revidirane liste ciljeva u Rusiji i Kini, već i da preispitaju strategije ciljanja uopšte, usmjeravajući se na maksimalno fizičko uništenje umjesto na politički uticaj. Što je još opasnije, SAD bi morale razmotriti strategije upotrebe koje bi maksimizirale element iznenađenja kako bi osigurale da svi ciljevi budu pogođeni njihovim određenim oružjem. Ovo bi zahtijevalo promjenu u spremnosti i operativnim raspoređivanjima američkih nuklearnih snaga.
Nuklearni Rat: Eni Jakobsen
Sa povećanom spremnošću dolazi i potreba za budnošću protiv bilo kakvih preventivnih napada od strane potencijalnog nuklearnog protivnika, što znači da će američke nuklearne snage biti stavljennj u stanje više pripravnosti. Ukratko, rizik od nuklearnog rata, bilo slučajnog ili na drugi način, postao je eksponencijalno veći. U martu 2024. godine, Bajdenova administracija navodno je izdala novi dokument o Uputstvima za korišćenje nuklearnog oružja koji odražava ovu novu realnost. Nigdje u ovom uputstvu ne razmatra se korišćenje kontrole naoružanja kao sredstva za upravljanje nuklearnim balansom, bilo kroz produženje Novog START ugovora ili kroz saradnju s Kinom kako bi se spriječilo da Kina značajno poveća svoj nuklearni arsenal.
Umjesto toga, čini se da su SAD zabrinute zbog erozije nuklearnog odvraćanja koju će izazvati preusmjeravanje oružja namjenjenih za ne-kineske kontingencije. Gledano u tom svjetlu, odgovor na problem je više, a ne manje nuklearnog oružja. Zato će SAD pustiti da ugovor Novi START istekne u februaru 2026. godine — kada ugovor istekne, prestaće i ograničenje broja raspoređenih bojevih glava, i američki nuklearni establišment će moći da poveća američki operativni nuklearni arsenal tako da bude dovoljno oružja za svaki predviđeni cilj. Svijet postaje veoma opasno mjesto. Nuklearno oružje pruža iluziju sigurnosti. Dozvolivši da se nuklearna strategija SAD pomakne od odvraćanja ka vođenju rata, samo garantujemo da će na kraju doći do scenarija u kojem će SAD koristiti nuklearno oružje. A onda ćemo svi umrijeti.
Mi smo, bukvalno, na autoputu za pakao.
Skot Riter je bivši obavještajac američkog marinskog korpusa koji je služio u bivšem Sovjetskom Savezu implementirajući sporazume o kontroli naoružanja, u Persijskom zalivu tokom Operacije Pustinjska oluja i u Iraku nadgledajući razoružanje oružja za masovno uništavanje. Njegova najnovija knjiga je Razoružanje u vrijeme perestrojke, objavljena od strane Clarity Press-a.
Izvor: Consortium News
