Piše: Aleksandar Tutuš
Prevrijemilo je i teške bijele oblake što svaljali se od težine niz brijegove preko noći smotala je pod svoje, kad vidio niko nije, bura s Dinare. I memljive misli s njima.
Sretenjsko jutro. Hladni zidovi kninske crkve Sv. Bogorodičinog Pokrova u glavnoj ulici, skrivaju od vjetra dvadesetak vjernika okupljenih na svetoj liturgiji. Prvosveštenik Zaharije je Bogomajku što donese Sina Božjeg da ga posveti Bogu, uputio na mjesto u hramu gdje stoje djevojke.
Na suprotnoj strani ulice, nekih pedesetak metara niže, pored dva orijaška platana, što isti su i na starim razglednicama iz doba samoupravljanja, u zgradi na uglu, nalaze se prostorije Srpskog kulturnog centra. Ulica je pusta, rijetki automobili još rijeđi prolaznici. Tu, u SKC – u s početkom u 11 časova održava se proslava praznika državnosti Republike Srbije.
Čitav donji dio grada, nekad sa načičkanim zanatskim radnjama, prodavnicama, gostionama, sad je sablasno prazan. Svega tri objekta u funkciji, među svim tim zidinama s prašnjavim ili polupanim prozorima, kroz koje radoznali pogled ne prati šetače, katolička i pravoslavna crkva, te zavod za zapošljavanje. Odnedavno i SKC.
Aleksandar Tutuš: Srpski grafiti i beskućno pravo – Kad se vojska na Kosovo vrati
Ulazim u ugodan i ugrijan prostor SKC-a. Većinu već okupljenih poznajem. Čeka se profesor Milorad Pupovac iz Zagreba, predsjednik Srpskog narodnog vijeća. On uskoro stiže, malo fotografisanja, pozdravljanja i otpočinje kratki program. Njegov govor je glavna tačka.
“Koliko je živa i koliko je snažna u tom prapočetku i početku ozakonjena i u ustavnom tekstu iskazana ideja slobode svjedoče i naša današnja sretenja ovdje u Kninu, u Glini, Rijeci, Vukovaru i Zagrebu. Ne treba ni reći koliko o tome svjedoče nebrojena sretenja u samoj Srbiji i koliko su ustav i ustavnost ponovo postale snažne riječi, ključne riječi patriotizma, slobode i prava ili ustavnog patriotizma“ – rekao je između ostalog politički prvak Srba iz Hrvatske na svečanosti povodom Sretenja u Kninu 2025. godine. Kod dva platana, odmah ispod Pokrova, preko puta nekadašnje Željezare, odavno zatvorene, u Srpskoj kući, kako je neki zovu. Svijest o ustavnom patriotizmu, artikulisana i izrečena, moglo bi se reći da dolazi sa tridesetak godina kašnjenja. Jer, kako kaže Pupovac istom prilikom – “znamo dobro kako nacija može zapostaviti a država obesmisliti ustavne slobode i prava“. Da, znamo to i kroz vlastito istorijsko iskustvo gubitka ustavnih prava u Hrvatskoj, ali i doživljavajući aktuelni politički trenutak u Srbiji. Sretenje prošlosti i sadašnjosti što polučilo je vrlo kompleksno iskustvo, da je pouzdaniji ustavni nego nacionalni patriotizam. Pogotovo što aktuelna srpska vlast vrlo čudno uzvraća tu ljubav svojim sunarodnicima van granica.
Istog dana, nakon što se skup u Kninu završio, pratio sam proslavu u Sremskoj Mitrovici i Kragujevcu. Teško ova dva grada, u ovom kontekstu stoje i u istoj rečenici, toliki je međusobni prezir što stvorio je Veliki vezir. Za razumjevanje trenutka, dobro je pogledati nekoliko minuta razgovora iz Sremske Mitrovice, koje je zabilježio nezavisni novinar Nemanja Šarović sa jednim gostom skupa u S. Mitrovici. Nabasao je na Marka Milačića, srpskog političara iz Crne Gore. Na Šarovićevo pitanje otkud tu, zašto ne u Kragujevcu, Milačić rezimira da svi oni u Crnoj Gori koji su bili ogorčeni protivnici Litija, sad zdušno podržavaju studentske proteste. Zato je on, kaže, na proslavi u Sremskoj Mitrovici, da podrži i da bude sa svojim narodom. Kaže i da srpskih poslanika u crnogorskom parlamentu, od ukupnog broja 81, ima svega 14, što znači da borba tek predstoji i da su Srbi i dalje marginalizovana grupa. To zbunjuje s obzirom na rezultate posljednjeg popisa. Očito da značajan broj Srba na izborima bira opciju koja nije deklarativno srpska.
Srbi u Crnoj Gori su zainteresovani za politički život, ali ne glasaju za Vučićeve političke satelite, koji su ih decenijama držali zajedno sa Đukanovićem dalje od vlasti i ustavnih prava. Iako je stanje u Crnoj Gori i dalje veoma konfuzno, otškrinula su se vrata upravo – ustavnog patriotizma.
Ipak razmišljanje Marka Milačića – čija pojava je prosto odudarala od smušenih posjetilaca koji su i pored novčane motivacije u procjepu između simpatija prema mladosti koja marširajući oslobađa Srbiju i politike čiji promašaji prijete da postanu tragika jednog društva i naroda – ne treba da čudi. Izuzetno je komplikovano da prosječni Srbin u Crnoj Gori, izložen tihom višedecenijskom genocidu, da kao i onaj u Hrvatskoj, ili Sarajevu, javno optuži pred svojim političkim protivnicima vlast u Beogradu. Prve žrtve projektila lažnog nacionalizma, u pravilu su Srbi van granica Srbije. Oni čiji je identitet, odnosno njegovo očuvanje ne samorazumljiva i nesputana činjenica, već neprekidna i često opasna misija.
Kad kakva pomoć, dolazi upravo iz Beograda, makar i Vučićevog, taj naš sunarodnik nalazi se uvijek pred dvostrukim izazovom.
Aleksandar Tutuš: Srpski grafiti i beskućno pravo – Kad se vojska na Kosovo vrati
Govor Pupovca u Kninu, gdje oprezno, ali ipak nedvosmisleno profesor iskazuje značaj ustavnog patriotizma i negdje se nasluđuje da upravo nepoštovanje istog u srpskim aktuelnim dešavanjima, između ostalih problema u odnosu Hrvatske i Srbije, predstavlja poteškoću za srpsku zajednicu u Hrvatskoj.
Nakon nedavnih događaja u Zagrebu na božićnom prijemu koji organizuje SNV, i ispada srpske ambasadorke Jelene Milić, na jednom nesmotrenom gestu Karleuše u diplomatiji, očitovala se bezidejnost najblaže rečeno u politici srskog režima prema rasijanju.
Na to je ukazao predsjednik Srpskog narodnog vijeća, pozivajući se opravdano na osjetljivu prirodu sudbine hrvatskih Srba, čiji je broj za trideset godina od 750.000 spao na 120.000, suprotstavljajući se vrlo odmjereno osionisti predstavnika Beograda. Iako je taj događaj ukupno uzevši minoran, otpor takvoj sebičnosti srpskog režima je jak simbol, jer ako je nama u Hrvatskoj ili Crnoj Gori iz sopstvenih razloga, ali i svesrpskog, univerzalnog doživljaja srpske države važan ugled Beograda i držimo do njega, i Beograd bi trebao prestati da koristi Srbe iz regiona za sopstvene uske političke interese.
Ono, kad navijaš za Zvezdu, ali bodriš Partizan kad igra na međunarodnoj sceni.
Dan kasnije, dok ovo pišem, hiljade Mitrovčana dostojanstveno šetaju i tako oslobađaju i okađuju svoj grad, nakon sretenjske invazije plaćenih posjetioca zvanične proslave, koji dobijaju za tu vrstu odanosti 3-10 hiljada dinara. Bilo je tu na hiljade jednodnevnih turist-patriota iz Republike Srpske. Iz svih krajeva Srbije, Crne Gore.
Umjesto sretenjskog blagoslova slobode na čitavom narodu, još dublji je jaz koji iza sebe ostavlja srpski režim svojim davljeničkim batrganjem i skupom poput ovog u Mitrovici.
No, ipak, da se u Srbiji nije zaboravio rođendan ustavnog patriotizma, pobrinula se ista ona sila koja ne da da Srbi iščeznu u bespućima istorije, koja ih iznova i iznova nadahnjuje, ma koliko iskušenja bila teška.
Tako se u Kragujevcu oslobodio praznik Sretenja, rođendana srpskog Ustava, s kojim su studenti dotrčali iz Beograda. Ishodište uređenja moderne srpske države je oslobođeno na možda najvećem skupu do sad i to je početak oslobođenja institucija, istorije žrtava, kulture, crkve, prosvjete, sporta i svega što je ustovokršiteljski i antinarodni režim prisvojio.
Oni koji se sjećaju protesta devedesetih, mogu lako da uvide kako je srpska mladost i građani koji je prate odlično uvidjela šta se u međuvremenu zbilo sa Evropskom unijom, sa tzv. zapadnim vrijednostima. Nema zastava EU. To što nam treba, tu je, u nama. I Ustavu.
U jednom je možda Aleksandar Vučić u pravu. Srbija je zaista napadnuta, iznutra i spolja. Spolja od globalnih centara moći duboke države koji guše cijeli svijet u sukobima i krizama, koji planetrno melju svaki simbol identiteta, ostavljajući na životu samo konzumerističke nijanse zvane brendovi – a iznutra od okupatorske političke organizacije s njim na čelu, koja je za trinaest godina uspjela da vrati državu Srbiju u predustavno stanje. Da, njegova vlast je najduža obojena revolucija u istoriji, crna, da crnja ne može biti.
Srećan ti oslobođeni praznik Srbijo!
Pumpaj!
