Piše: Gabrijel Zukman
Prevod za Žurnal: M. M. Milojević
Najveća američka ranjivost u novom trgovinskom ratu je visoko internacionalizovana oligarhija koju čine izuzetno bogati pojedinci čije bogatstvo zavisi od globalne potrošačke baze. Najbolja stvar koju zemlje protiv kojih su uvedene kaznene carine mogu da urade jeste uslovljavanje pristupa tržištu stranim multinacionalnim kompanijama i milijarderima poštenim oporezivanjem
Pariz – Kroz kovitlac izvršnih naređenja, američki predsednik Donald Tramp proveo je prve nedelje svog predsedničkog mandata pokušavajući da demontira međunarodni poredak u čijem su stvaranju Sjedinjene Američke Države učestvovale nakon Drugog svetskog rata. Pod parolom Amerika na prvom mestu (America First) njegova administracija je istupila iz Pariskog klimatskog dogovora, Svetske zdravstvene organizacije, Saveta za ljudska prava Ujedinjenih nacije. I sada, namerna je da ide još dalje. Opšte preispitivanje svih multilateralnih organizacija je u toku kako bi se odredilo da li bi SAD u njima trebalo da učestvuju ili da iz njih istupe.
Tramp je takođe odlučan da naglavačke okrene međunarodni trgovinski sistem. Manje od dve nedelje pošto je preuzeo dužnost predsednika obznanio je uvođenje visokih carina; 25 odsto na uvoz iz Kanade i Meksika, i 10 odsto na uvoz iz Kine (preko vrednosti ranije uvedenih carinskih stopa). Pošto je proklamovao Kanadi i Meksiku jednomesečno oslobođenje od carina početkom februara, nagovestio je da će se sa carinama „nastaviti“, uz po svoj prilici još jedno jednomesečno odlaganje. Takođe je obznanio carinjenje po stopi od dvadeset pet odsto celokupnog uvoza čelika i aluminijuma, i naznačio je mogućnost dodatnih dažbina na automobile, farmaceutske proizvode i kompjuterske čipove. Evropa bi se, takođe, ubrzo mogla naći na udaru.
Posledice trgovinskog rata koji je Tramp po svoj prilici odličan da razbukta mogu biti žestoke, i ne samo zato zbog pukog obima trgovine koja je u pitanju. Lanci snabdevanja su danas čvrsto isprepleteni preko granica, i obuhvataju oko pedeset odsto trgovine unutar pojedinih regiona. U mnogim slučajevima, proizvodne komponente prelaze granice po nekoliko puta pre konačnih faza izrade proizvoda, tako da je plaćanje carinskog nameta od dvadeset pet odsto vrednosti robe svaki put kada proizvodni input pređe granicu nešto što bi ubrzo znatno povećalo troškove.
Si Džej Polikroniu: Izbor između neoliberalnog fašizma i neoliberalnog statusa kvo
Uzmimo na primer Meksiko, koji je čak prevazišao Kinu na mestu najvećeg američkog trgovinskog partnera u proizvedenim dobrima. Izuzev ometanja snabdevanja meksičkim avokadom (što je nadaleko poznat primer) carine bi takođe imale ozbiljne posledice na poljoprivredni sektor koji snabdeva 63 odsto američkog uvoza povrća i 47 odsto voća i orašastih plodova.
Automobilska industrija – koja je jedan od ključnih meksičkih ekonomskih sektora, zapošljava više od milion ljudi i doprinosi sa oko pet odsto bruto domaćem proizvodu – takođe bi bila žestoko pogođena. Nedavni Es end Pi Globalni izveštaj navodi da je Meksiko sada glavni sanbdevač SAD lakim vozilima, po čemu je prevazišao Japan, Južnu Koreju i Evropu. Nisan, na primer, doprema 27 odsto vozila koje proda na američkom tržištu iz Meksima, dok Honda to čini sa skoro 13 a Folksvagen sa 43 odsto vozila.
Šta bi Meksiko trebalo da učini? Kada je Tramp nametnuo carine američkim susedima 2018. godine, meksičke vlasti odgovorile su strateški ciljajući proizvode iz politički značajnih američkih država, uvodeći carine na jabuke, burbon, sir, ribizle, svinjetinu i krompir. Ali ovaj pristup ima svoja ograničenja, posebno kada se u obzir uzme relativna veličina američke ekonomije u odnosu na njene susede.
Ipak, Meksiko, Kanada i Evropa imaju izvesna preimućstva. Američka Ahilova peta je njena visoko internacionalizovana oligarhija: mala grupa izuzetno bogatih pojedinaca čije bogatstvo zavisi od pristupa globalnim tržištima. Ova ranjivost pruža stranim vladama mogućnost da deluju.
Najefikasnija protivmera je jednostavna: carine za oligarhe. Zemlje bi trebalo da uslove pristup tržištu stranim multinacionalnim kompanijama i milijarderama pravičnim oporezivanjem. Čim Tramp bude nastavio sa uvođenjem carinskih stopa na robu iz Kanade i Meksika, ove zemlje bi trebalo da uzvrate oporezivanjem američkih oligarha. Drugim rečima, ukoliko Tesla želi da proda vozila u Kanadi i Meksiku, Ilon Mask, najveći deoničar kompanije Tesla – trebalo bi da bude oporezovan u ovim jurisdikcijama. Naravno, ova strategija je eksplicitno eksteritorijalna pošto uvodi poreske obaveze na strane činioce u zamenu za pristup lokalnom tržištu. Ali pre nego da se plaše eksteritorijalnosti vlade bi trebalo da je prigrle kao alatku za nametanje minimalnih standarda, umanjivanje nejednakosti, sprečavanje izbegavanja plaćanja poreza i promovisanja održivosti.
Miloš Milojević: Ideološko preoblikovanje republikanske stranke
Za razliku od uobičajenih carina, oligarhijski porezi ciljaju one koji su se najviše okoristili od globalizacije: milijardere i korporacije koje oni kontrolišu. Njima se izmeštaju ekonomski sukobi sa poprišta između država – koja podstrakuju nacionalističke napetosti i ekonomske odmazde – na one između potrošača i oligarha. Povrh toga, ovaj pristup bi izazvao pozitivno uzajamno delovanje. Zemlje sa velikim potrošačkim tržištima mogle bi da prikupljaju poreze koje multinacionalne kompanije izbegavaju drugde da plate, postepeno umanjujući privlačnost takmičenja što manjim poreskim stopama. Postalo bi besmisleno za kompanije ili pojedince da se izmeste u zemlje sa niskim porezima, zato što bi ono što uštede bilo poništeno višim poreskim opterećenjem u zemljama sa velikim potrošačkim tržištem. Trku ka dnu ubrzo bi zamenila trka ka vrhu.
Trampov povratak u Belu kući nosi uznemirujuće posledice. Ali takođe predstavlja i dobre prilike. Ovo je trenutak da se promisle međunarodni ekonomski odnosi, smireno ali iz samih temelja. Najbolji odgovor je novi globalni ekonomski okvir koji neutrališe poresko takmičenje, bori se protiv nejednakosti, i štiti našu planetu. U skladu sa tim okvirom zemlje uvoznice bi pojačale poresku pravdu izvan svojih granica, osiguravajući da multinacionalne korporacije i njihovi vlasnici milijarderi plate pošten udeo.
Ukoliko je ovo trgovinski rat koji Tramp želi, potrošači iz Meksika, Kanade, Evrope i drugih delova sveta trebalo bi da se
Izvor: Project Syndicate
