Piše: Živana Janjušević
Književnik Vladimir Vujović predstavio se publici u Podgorici, preksinoć, u organizaciji KIC „Budo Tomović“.
Kroz razgovor s pjesnikinjom Barbarom Delać, Vujović je predstavio publici svoj roman „Razgovor s Vješticom“ koji je ove godine bio u najužem izboru za NIN-ovu i nagradu „Beogradski pobednik“, kao i nagrađenu zbirku priča „Slobodni udarci“. Vujović je za ovu zbirku dobio nagradu „Đura Đukanov“, a Forum mladih pisaca delegirao je zbirku za Evropsku nagradu za književnost (EUPL – The European Union Prize for Literature) za 2026. godinu, koju dodjeljuje Evropska unija.
Kako navodi Vujović pisac se osjeća prilično usamljeno kada su u pitanju nagrade, jer je i priroda pisanja usamljenička. Uglavnom se oslanjaju na izdavača kako bi privukli pažnju, ali, dodaje, pisanje je uglavnom usamljenički put. Napominje da mu se sada prvi put s Forumom desilo da je neko stao iza njegove knjige i njega delegirajući ga za nagradu EU, našalivši se – „osjećam se kao da ću da predstavljam Crnu Goru na Evroviziji, ili da predstavljam reprezentaciju i izvodim slobodan udarac“.
Vladimir Vujović: Uloga pisca nije da govori istine, već da postavlja pitanja
Ističe da iako kreće da piše inspirisan nekim ličnim iskustvima i razmišljanjima, ipak je fikcija ono što na kraju prevlada. Odnosno, da izmišljanjem alternativnih realnosti, kao što su pseudo izvori iz intervjua, imao je potrebu da upravo kroz to umjetničko stvaranje fikcionalnih svjetova, kaže nešto dublje o stvarnosti koja nas okružuje. Razlog tome je, dodaje, jer smatra da književnost treba biti uzbudljiva.
Književnost traži posvećenost, kaže on, odnosno traži vrijeme, bilo da je u pitanju čitanje ili pisanje. Zato, dodaje, u književnosti nema mjesta za brza rješenja.
– Vrijeme je jako teško definisati, ali, književnost, ako ništa, može bar da se poigrava sa idejom vremena. Mislim da u književnosti ne postoji ništa instant. Dakle, ni u čitanju, ni u pisanju, jer sve to iziskuje posvećenost, i dugotrajni su procesi. Mislim da smo svi svjesni da je književnost nešto čemu se mora pristupiti na temeljan način ili će biti tek puka zabava – rekao je Vujović. Napominje da se vrijeme u njegovim djelima može tumačiti i kao neprijatelj, a umjetnošću, stvaranjem, možemo se boriti protiv vremena.
Književnost nije propaganda
Kada su u pitanju njegove priče, Delać primjećuje da u njima često nailazimo na kritiku kapitalizma, tranzicije i elitizma.
No, Vujović kaže da ne polazi od opšteg mjesta, već pojedinačnih pojava, likova, odnosa.
– U mom slučaju, nije moguće da se započne pisanje od neke ideje, sada će ovo da bude kritika ovoga ili onoga, kritika kapitalizma ili bilo čega. Pisanje uvijek kreće od neke pojedinačne stvari, da li je to lik, događaj, odnos. Ali, vrlo često se završi upravo tamo, jer kapitalizam je nešto u čemu živimo. To je kao neki natkriljujući oblak koji definiše i naše privatne živote i društvenu stvarnost.
Tako da je na neki način neizbježno, o čemu god da pišemo, ako hoćemo da to ne bude banalno i trivijalno, na kraju dođemo opet do suočavanja sa velikim sistemskim problemima. I nikada to ne može biti početna pozicija jer onda to ne bi bila književnost. To bi bilo nešto drugo, neka vrsta propagande – ističe Vujović.
– Savremena potreba za instant iskustvima, za brzim zadovoljstvima, možda je odraz duha vremena i borbe na taj način. A sad, koliko je taj način uspješan, to je drugo pitanje – dodaje Vujović.
Iako je Vještica iz naslova prezime novinara s kojim glavni lik, slikar, razgovara, Vujović dodaje da mu je bila potrebna ta vrsta metafore koju sadrži ideja vještice kao neke transgresije i provokacije.
Napomenuo je tokom razgovora da ironiju i autoironiju smatra poželjnim u romanu, jer podrazumijevaju otvorenost, za razliku od cinizma koji doživljava kao povlačenje i izgovor. Ističe i da ne voli predvidljivost u književnosti.
Na kraju večeri publika je imala priliku da razgovara s piscem.
Izvor: Dan
