Sve ovde liči na božićnu priču
i nežno je, i nemir u sebi nosi;
svetlost i senka u tankom sjaju
kao da jedna drugoj prkosi.
Iznenada vetar kroz pukotinu struji,
zanjiše likove i portrete,
i mnoštvo stvari, nemih, zaboravljenih,
svetlošću slučajnom treperi i šapuće.
Ikone, trake, pauci u uglu,
što pletu mreže od tišine,
i lakoća majčine ruke
na svesci nota, gde pesma snije.
U plašljivoj tišini sveća
kapne voskom po slovima;
žigom označi moj lek:
recept od starih bolova i snova.
Mrlja što pade na platno
odjednom otkri zamisao slike,
slikar, s mišlju u istom dahu,
ulazi s osećanjem u dvoboj tihi.
A osećaj šapuće: „Ne žuri,
ja ću ti greške ispraviti.
Daj u zalog deo duše-
i bićeš kraj mene, kao jednaki.“
Tvoja je paleta siromašna,
dovoljna tek da beleži zbivanja,
a samo jednom mrljom, slučajnom, živom,
slika dostiže savršenstvo stvaranja.
(1953)
Pesma je prvi put objavljena u izdanju: Šalamov V.T. „Stihotvoreniя i poэmы“ (2 tom), priređivač V.V. Esipov, Sankt Peterburg: Izdavač Puškinov dom, Vita Nova, 2020, tom 2, stranice 396 i 580.
Varlam Tihonovič Šalamov (1907–1982) bio je ruski pisac i pesnik, kod nas poznat po delu „Priče sa kolime“, u kojima opisuje surov život u GULAG-u. Rođen je u Vologdi, a 1929. godine je uhapšen zbog „kontrarevolucionarnih aktivnosti“ i osuđen na rad u logoru. Tokom 17 godina provedenih logorima Jakutije, preživeo je surove uslove, hladnoću i glad, što je duboko obeležilo njegova dela.
Izvor: Iskra
