Piše: Oliver Janković
Jednom je jedan ovdašnji političar pravdao visoka primanja i zagarantovane nacionalne penzije poslanika, riječima „Toliko smo vremena u ovom poslu, šta bismo drugo mogli da radimo, i kako pare da zaradimo, kada ne bismo bili ovdje“? E ne znam za njega i njih, ali je jasno da, Novak Đoković, dok igra, nema drugu opciju da igra, nego pobjeđujući. Nikakav drugi oblik ili način života mu ne pripada. Odnosno, on ne umije da igra, a da ne pobjeđuje. Nebitno, da li se radi o njegovim vršnjacima (kojih je sve manje na turu) ili o 10 i više godina mlađima.
U svojoj 38. godini Novak Đoković igra sezonu sa 4 uzastopna GS polufinala. Od dosadašnja tri, dva je predao (u to se može ubrojati i polufinale na Vimbldonu) zbog povreda, iscrpljen dugoprugaškom formom ovakvih turnira. Sada, na ovom četvrtom po redu, izgleda puno bolje. U 5 dosadašnjih mečeva prepustio je svim protivnicima ukupno samo 3 seta, a osvojio, razumije se, svih 15. To ga čini veselim i svježim na terenu i uvodi u njegovo 50 i ne znam koje po redu, GS polufinale zdravog i pravog. Što bi se reklo, izgleda kao Nov(ak).
Međutim ono što ga ovdje čini posebnim i impresivnim, jeste njegov neumoljivi zalet, po ko zna koji put, na prvu dvojicu. Poslije toliko poraza od Sinera i Alkaraza u posljednje vrijeme, za očekivati bi bilo da Novak ustukne i da ne očekuje previše od narednih duela. Otprilike, da su ga u takav stav uvodile i sve ove povrede i istegnuća, koje su govorile da starina Novak više nije konkurentan u ovim završnicama. Uprkos njegovim željama, neminovnost biologije govori drugo. E pa to je ključni momenat ovog njujorškog dometa! Uprkos porazima i povredama od kojih bi trebalo da mu klecaju noge, Novak ubrzava i sve je veseliji pred samu završnicu.
Njegovu takmičarsku poziciju pred najnoviji duel sa Alkarazom nije imao niko od tenisera u istoriji. Sa ovoliko godina juri svoj 25. grend slem, a da bi to uradio mora biti jači od jačih, bolji od boljih, a ujedno fizički i mentalno besprekoran.
Na Alkarazovu zastrašujuću poruku da se u polufinale plasirao bez izgubljenog seta na cijelom turniru, i da je u četvrtfinalu isprašio vršnjaka i 21. na svijetu Lehečku sa 3 : 0, Đoković je odgovorio tako što je mentalno (a i borbeno, fizički) slomio 4. na svijetu Tejlora Frica, 10 godina mlađeg od sebe, sa 3 : 1.
Sad je ostalo da se pripremimo za veliki okršaj. Ono što sigurno znamo da Novak u ovo posljednje sezonsko GS polufinale ulazi spremniji nego na prethodna tri. I znamo da je posljednji put na grend slem mečevima, i to baš na betonu (Melburn) ubjedljivo nadigrao Alkaraza. A to nije bilo nekog davnog ljeta Gospodnjeg, nego početkom baš ove godine. Znamo i vidimo na Novak odlično servira. Dobro se osjeća na prvom servisu, odlično parira mlađima od sebe u dugim razmjenama, i ne samo da se ne koleba i da nije frustriran što ide na prvu dvojicu sa ATP liste nego, očigledno, ne smanjuje svoju brzinu. Ma fenomenalno!
