Piše: Oliver Janković
Ono što je (i kako je) izborio Milutin Osmajić kada je Hrvatima zabio prvi gol, a onda i akcija Jovetić- Krstović kod drugog gola, spada u nešto najljepše što fudbal može da nam dočara, i što je, tvrdim, ikada viđeno na stadionu pod Goricom. Bila je to lekcija iz hrabrosti, patriotizma i fudbalskog umijeća. Poslije 20 minuta Crna Gora je vodila protiv Hrvatske 2:0! Apsolutno zasluženo.
U momentu postizanja drugog gola Crne Gore, hrvatski navijači, pardon huligani, počeli su sa pjesmom „Ubij Srbina“ a nedugo zatim, počastili su sve prisutne novim hitom „Ko ne skače taj je pravoslavac“. Kako se radi o muzičkom repertoaru koji smo već apsolvirali u Zagrebu, na utakmici istih reprezentacija, tako da ga je upamtio i predsjednik CG, i onaj FSCG, bilo bi sasvim u duhu viteštva i poštovanja političkih i fudbalskih zakona, da su ovdašnji organizatori utakmice zatražili da se isprazni tribina sa „kockastim“ pjevačima. To se, naime, radi i za mnogo manje izgrede, a kamoli za nešto što odiše ksenofobijom i genocidnim namjerama. A kako NS Hrvatske „ovaj luk jeste i jeo i mirisao“ u više navrata (ova se pjesmica uvježbava tijekom godine na Maksimiru) mogao se tražiti i prekid utakmice, povlačenje sa terena igrača reprezentacije zemlje koja ima polovinu srpskog stanovništva.
VAR SOBA: Prejaki za domaću ligu, slabi za Evropu – dosadno!
Tako bismo, jednako zasluženo kao i ovih 2:0 izborenih na m… igrača, imali i 3:0 za „zelenim stolom“ da je bilo m… u FSCG. Ali, niti ima niti će ih biti. Stav pomenutog saveza je iskazan u kupljenju trunja spikera RTCG Nebojše Šofranca da je „Ubij Srbina“ stari dobri evergrin navijačke grupe BBB iz Zagreba, te da ih, donekle, treba razumjeti jer se bliži obljetnica pada Vukovara… itd… Kao i u stavu Mirka Vučinića, ovdašnjeg fudbalskog filosofa da je „sve bilo fenomenalno“ ali su nam na kraju Hrvati „oteli djevojku“ i možemo da zamislimo dalje šta su sa njom radili. Drugi, ovaj za nijansu manje primitivni dio crnogorske publike, hrabri se podsjećanjem da su „crnogorski ultrasi“ primjereno odgovorili ustašoidnim huliganima pjesmom „Ustaše, četnici – zajedno ste bježali’ !? Teško je naznačiti granicu u razmatranju činjenice koliko jadno djeluje to i takvo zavaravanje. Prvo, pred sobom imaš imitatore „ustaša“ koji se tebi obraćaju kao „četnicima“ odbijajući tvoju ponudu za izvinjenjem, i sugerišući ti nešto sasvim drugo. A na to, ti odgovaraš pjesmom koja proziva nekog trećeg, nekog čije pominjanje treba da odobrovolji one koji te vrijeđaju! Drugo, „zajedno ste bježali“ je poklič koji ne iskazuje baš neki mirnodopski pacifizam, nego (barem kada se pjeva u CG) evocira uspomene na pokolj, koji su, bez suda i presude, nad domaćim četnicima, počinili crnogorski partizani. U tom smislu, ugao iz kog su uzvratili „belvederci“ (koji dok to pjevaju nose sliku Krsta Popovića) nije baš za neki ponos, niti ispunjava poziv sa njihovog transparenta „Na okup Crnogorci“.
Elem, Osmajić i Krstović su pogodili, i njima kapa do poda. FSCG je promašio priliku za treći, jednako zaslužen gol.
