Piše: Milovan Urvan
Nu, ne znam koliko tačno jedna godina političke vlasti iznosi u biološkom smislu riječi, ne znam da li se to matematički može izračunati.
Dočim, trodecenijska uprava DPS-a mogla bi iznositi nekih 70 ljudskih godina. Kako to? Pa lijepo. DPS je za tri decenije uspio ne samo da enormno obogati svoj elitni, rukovodeći dio, kao i da opremi radnim mjestima i kojekakvim privilegijama svoje biračko tijelo, nego je osmislio zakonodavstvo koje im omogućava još nekoliko decenija lagodnog života. U tom smislu, Đukanovićev režim je doista za svoje sljedbenike ostvario „crnogorski san“, što znači da je za čitavo jedno pokoljenje ljudi omogućio udoban život, bez naročitog napora u radu, bez potrebe za naročitim usavršavanjem i obrazovanjem. Zato su u svojoj prvoj dekadi masovno uništene fabrike, istopljene ko željezarski pogoni, jer trebalo je tolike izbore u kešu finansirati, posredstvom tzv. jednokratnih pomoći, dnevnica, putnih troškova i sl. U drugoj dekadi zarobljen je čitav javni sektor, sve što se moglo finansirati iz državne kase dato je u ruke DPS glasačima. Treća dekada pripremila je zakonodavstvo i to tako da im niko narednih pola vijeka ne može oduzeti nijedno, inače, ničim zasluženo pravo, osim glasačkom vjernošću.
S druge bande, opozicioni čovjek morao je da osijedi već u tridesetoj, da bi se tek u četrdesetoj ili pedesetoj godini našao u uskom grlu šansi da se izbori za malo dostojanstveniji egzistencijalni položaj. Primjerice, dok je prosječan DPS-ovac u srednjim godinama već stekao otplaćen stan, ili nekim drugim poznatim metodom DPS-a kupljen za simboličnu svotu, dotle se prosječan opozicionar, već umoran i sijed našao u položaju jednog maturanta koji bi tek trebalo da krči svoj život. Još bi dobro bilo ako je išta preostalo nakon DPS-a. Slutim da jeste, inače ne vidim zašto bi se DPS još grčevito borio da politički ojača. Još bi nešto da oglođu, prije nego pođu u Dubai u zasluženu penziju.
