Piše: Milovan Urvan
Ne znam kako se može psihološki tretirati zajednica ljudi zatrovana ideološkim smećem.
Nu, možda bih mogao reći nešto o prirodi otrova.
Njegovo glavno svojstvo je što se služi u dvije čaše. Jedna čaša ima simboličku vrijednost, kojom Veliki ideolog truje mozgove, jer čini se da je tamo pohranjena savjest i predačko pamćenje. Druga čaša ima prirodu koktela, u nju su udružene male i velike privilegije, potom drangulije poput novca, medijskog prostora, besprizorno povoljnih stambenih kredita. Po potrebi se koktel može zasladiti kontejnerima narkotika, potom davanjem moći nad ljudima, radnim mjestima, vip-ložama na tribinama i separeima. Ta, tj. druga čaša direktno se sliva u debelo crijevo, jerbo bi otrov od usana, preko ždrijela i želuca, mogao navesti konzumenta na razmišljanje, dvoumljenje, prenemaganje, preispitivanje i sl. oblike samokritičkog djelovanja.
Dočim, dočim, dočim da bi se ostvario puni efekat otrova važno je da se obje čaše istovremeno konzumiraju; kako bi se u simetričnu ravan dovele glava i guzica. Ta u tome je ključ Velikog ideologa. Zapravo, to (ključ, prim. urednika) više liči na nekakvu kurblu koja se nateže po potrebi, čim otrov malo popusti. Magija je, avaj, u ravnoteži. Glava mora da opravdava interes guzice, i vice versa što bi rekli stari Latini. Ako bi otrov prevagnuo na jednu stranu to bi moglo da proizvodi nepredviđene pojave.
Primjerice, konzumenta otrova mogla bi da namuči savjest i uvijek nezgodna nesanica. Teško je, prihvatiti, da si sljedbenik ideologije zbog blagodati guzice. Potrebno je da to činiš zbog neke uzvišene ideje, pa makar morao i samog sebe da lažeš, da negiraš činjenice, realnost, da brišeš stranice istorije, da mrziš na bližnjega svoga, da se sakrivaš, bedast i slijep, iza brvna oko svojega. Je li!? Ako bi samo priznao da to činiš samo zbog debelog mesa, ne bi se mogao tako gord i ponosan pojavljivati među ljude. Nu, da poentiram tu se, tj. među ljudima moraš dokazati, pokazati da su tvoje laži sve same istine, jerbo kako bi mogao povjerovati sebi, ako u tvoje utvare ne vjeruju i drugi ljudi.
