Piše: Atanas Stupar
U vremenima jednoumlja veliki pisac i vitez srpske kulture Milovan Vitezović napisao je aforizam „Živeo kongres mercedesa na trgu Marksa i Engelsa“. Ako ste zaboravili Trg Marksa i Engelsa se nalazi u Beogradu ispred dvorane Doma sindikata. Dom sindikata je monumentalna polukružna palata izgrađena odmah nakon Drugog Svjetskog rata. Bila je centralno mjesto političkih, društvenih ali i umjetničkih događanja i okupljanja.
Poslije dugog niza godina pisci Komunističkog manifesta Karl Marks i Fridrih Engels, svoja združena imena ustupili su imenu Nikole Pašića, predsjednika vlade kraljevine Srbije i kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.. Trg Marksa i Engelsa postao je trg Nikole Pašića. Mercedesi nijesu uzmakli. Svoje mjesto ne prepustiše olako drugim markama. Mercedesi su ostali dominantno ime pored državnih institucija. Glamurozno nagovještavaju prisustvo naslednika one iste političke klase na koju je Milovan Vitezović aludirao svojim aforizmom, zbog kojeg mu je knjiga zabranjena a potom i spaljena.
Stara komunistička garda Crne Gore, najmanje od šest republika socijalističke Jugoslavije, nije imala monumentalna zdanja niti je na svoje kongrese dolazila skupim automobilima. Te manjkavosti nadoknadili su njihovi dugo vremena pripremani naslednici. Politički podmladak Komunističke Partije Crne Gore došao je na vlast godinu dana prije pada Berlinskog zida i ekspresno razvio ljubav prema luksuzu.
Crna Gora postaje jedino mjesto u Evropi koje ni na koji način ne osjeća krizu Komunizma i ideologije jednoumlja. Podmladak KaPeJota ne samo da je preživio pad Berlinskog zida već je ožilavio novim korijenjem koje je ishranjivalo njihov novi identitet. Ta jara gospoda ubrzano se prepušta luksuzu i dekadenciji. S njihovim novim identitetom mijenja se i identitet naroda u Crnoj Gori koja je i inače bila veoma varljiva po pitanju identiteta.
Društvo je počelo da smatra budalama sve one koji su nastavili da žive po starim moralnim obrascima, da idu na posao, primaju platu, žive u skladu sa mogućnostima, drže do porodice, uljudnosti, vaspitanja djece. Društvo počinje prvo da odaje priznanje a onda i da zavidi onima koji su se snašli u novoj situaciji. Snaći se značilo je povezati se sa novom političkom klasom i beneficijama koja ona nudi, najviše na polju drogiranja starih vrijednosti i uvođenja novih, uglavnom švercersko manipulativnih. Znanje, trud i rad doživljavaju prezir. Modernosti se slave.
A nova politička klasa je u stilu modernosti zavoljela mercedese na prvi pogled. Vozila sa automobilima s zaštitnim znakom sličnim nišanu. Mercedesi su postali njihovo osnovno prevozno sredstvo. Mladi, lijepi i pametni nišanili su svoju okolinu iz ekstra skupe, svjetski poznate automobilske marke. Komunistički podmladak se brzo okrenuo visokoj modi i komforu. Posvetio se provodima. Birali su najskuplje.
Samo u jednoj tranši njihovu strast prema mercedesima Crna Gora je platila 1.300.000 eura. Toliko su koštala dva luksuzna Majbah mercedesa ručne izrade. Jedan je otišao bivšem predsjedniku a drugi bivšem premijeru Crne Gore. Blindirani mercedesi s nišanom u vidu trokrake zvijezde postali su zaštitni, identitetski znak političkih vođa najmanje Nato članice. Inače Mercedesova trokraka zvijezda simboliše snagu njegovog moćnog motora na kopnu, vodi i u vazduhu. Valjalo bi se pozabaviti i drugim transportnim sredstvima (avionima i brodovima) koja su u ime bogaćenja crnogorske političke elite krstarili vodama i vazduhom Mediterana i Atlantika.
Poslije promjene vlasti u Crnoj Gori novoizabrani predsjednik i premijer Crne Gore odrekli su se mercedesa svojih prethodnika. Jedan super luksuzni, blindirani Majbah ustupljen je Ministarstvu finansija i socijalnog staranja kako bi bio prodat na licitaciji a novac iskorišćen u socijalne svrhe. Mercedes je dobio novu simboliku. Odlučeno je da se njegova moć i luksuz preusmjere crnogorskoj sirotinji. Možete misliti kako je u novim političkim okolnostima to humano zazvučalo. Status drugog Majbah mercedesa nije do kraja poznat. Po nekim informacijama tim vozilom se koriste strani zvaničnici kada dođu u posjetu Crnoj Gori.
Interesantna je priča o jednom mercedesu koji se kretao ulicama posleratnog Beograda. Vozio ga je slavni engleski pisac Lorens Darel poznat po djelu “Aleksandrijski kvartet”. Darel je bio nominovan za Nobelovu nagradu za književnost iste godine kada i Ivo Andrić. U periodu od 1949. do 1952. godine Lorens Darel je radio kao ataše za štampu Britanske ambasade u Beogradu. Po nekim izvorima Darel je istovremeno bio i saradnik engleske tajne službe MI6. Darelu je trebao dobar i siguran automobil da se iz raznih razloga šetka Balkanom. Darelov cilj je bio da vikendima pobjegne iz Beograda i što više se udalji od njegove sumorne atmosfere. Lorens Darel u svojim dnevnicima iskazuje duboko razočarenje sivilom posleratnog Beograda kojim vlada zloglasna Udba. Darel se zgražava nad kožnim mantilima prisutnim na svakom ćošku. Kad god je imao slobodnog vremena ulazio bi u svoj mercedes i kretao se uglavnom ka jugu prema Solunu nekad i prema Sarajevu gdje se mogao diviti pejzažima i kulturama širokog Balkanskog okruženja. Darel je iza sebe ostavio divne dnevničke zapise o svojim izletima i putovanjima. Darel je bio kosmopolita. Svoj identitet je gradio na kulturama velikih civilizacija i mjesta gdje je živio a živio je u Indiji, Grčkoj, Egiptu, Francuskoj, Kipru. Bio je kritičan prema Engleskoj rigidnosti i oduševljen Mediteranom.
Ako je tačno da prostori oblikuju svijest biće nam potpuno jasna potreba za mercedesom diplomate i književnika Lorensa Darela ali i potreba za mercedesom kod mladih CG komunista.
Kako je Lorens Darel došao do svog mercedesa?
Dobro obaviješteni Englez je saznao da se u Trstu prodaje blindirani mercedes koji je pripadao rajhsmaršalu Hermanu Geringu, tvorcu Gestapoa i Hitlerovom izabranom nasledniku. Darel je otišao u Trst i za smiješni iznos, ratom obezvrijeđenih italijanskih lira, na licitaciji kupio Geringovo vozilo. Kada se mercedesom vratio u Beograd izazvao je veliku ljubomoru kod Josipa Broza Tita. Zbog položaja na kom se Lorens Darel nalazio Tito mu nije mogao oduzeti automobil. Darel je nastavio da vozi blindirani mercedes ulicama Beograda i širom Jugoslavije što je Tita duboko iritiralo. Teško je podnosio da u njegovoj zemlji postoji neko ko ima bolji i sigurniji automobil od njega.
U našem, crnogorskom ambijentu, Titov sindrom ekskluzivnosti i jedinstvenosti s lakoćom su usvojili njegovi ideološki đaci. Na jednostavan način, uz pomoć državnog budžeta, pribavili su sebi najnovije i najskuplje modele mercedesa iako crnogorski prostori to jest putna mreža nijesu pogodovali tako luksuznim automobilima.
No crnogorskim vlastodršcima je bilo dobro poznato da vrhunski kriminalci, koji su ne rijetko bili i njihovi prikriveni biznis kompanjoni, voze po Crnoj Gori blindirane automobile najviše klase. Što iz razloga sopstvene bezbjednosti što iz ličnih sujeta i potreba za utrkivanjem s kriminalcima odlučili su se da ih voze automobili koje niko drugi u državi ne može sebi priuštiti. Tako su u Crnu Goru stigli jedinstveni, po specijalnoj porudžbini ručno izrađeni Majbah mercedesi jedan za predsjednika države a drugi za premijera.
Poslije promjene vlasti novoizabrani predsjednik i premijer Crne Gore riješili su da se razlikuju od svojih prethodnika. Uradili su to između ostalog i preko voznog parka. Odrekli su se luksuznog nasleđa svojih prethodnika. Nijesu sjeli u Majbah mercedese. Zatražili su da se izvrši procjena dva mercedesa plaćena 1.300.000 eura kako bi se prodali na javnoj licitaciji. Procjena je obavljena ali je licitacija propala ko zna iz kojih razloga.
Za novog predsjednika države prije pola godine kupljeno je vozilo druge marke po cijeni od 65.110 eura i periodom otplate od 60 mjeseci.
Poslije Titove smrti ondašnja Jugoslavija je njegove mercedese poklonila Muzeju automobila. Titov vozni park je imao oko 85 vozila među kojima su bile najpoznatije tri crne mercedes limuzine Pulman 600.
Može li i Crna Gora napraviti muzej slične simbolike ?
Nastaviće se…
