Piše: Milovan Urvan
Neka dođu, neka obiđu manastire, konake i riznice, samo ako može civilizovano, da ništa ne skrnave – ne znam šta bih drugo preporučio onima što pozivaju da se pretresaju naše bogomolje.
Dočim, u jednom smo saglasni, u tim hramovnim zdanjima zaista ima oružja, čitav arsenal, psalmi, molitve, putiri, svetitelji i heruvimi, voštanice i plaštanice, knjige i ikone. U riznicama ima i zlatnih putira, ima istorije, rodonačelnih kruna, ima krštenica, ima živih knjiga, ima umjetnina, ima Grčke, ima Rima, ima Vizantije, ima Srbije, ima Crne Gore, ima Rusije, ima najfinije Evrope.
Kažem, neka dođu, neka obiđu, neka odstoje. Nu, neka oslušnu „liturgijsku propagandu“, molitve za mrtve, molitve za žive, molitve za mir, molitve za ljubav, parabole starozavjetne i novozavjetne, djela apostolska, djela ljubavna. Neka dođu, neka ostanu i poslije liturgije, vazda se zatekne čaša kafe, rakije, sok, rahatlokum. Ima dosta, vazda i pretekne.
