Piše: Atanas Stupar
Sigurno ste čuli za izreku „Ne treba plakati za prosutim mlijekom“ ali možda nijeste znali da se 11. april slavi kao dan prosutog mlijeka. Toga dana ljudi se opuštaju u skladu s navedenom poslovicom. Prestaju da žale za onim što se dogodilo a promijeniti se ne može. Zaboravljaju na nedaće i probleme. Opraštaju sopstvene i tuđe greške. Ratosiljaju se bespotrebnih kajanja, briga, ljutnji, nervoza. April je daleko a i kada dođe taj njegov jedanaesti dan pitanje je hoćemo li biti još plačljiviji zbog prosutog mlijeka istorije koja nas je podnjivila ili će zrnce razuma prevagnuti.
Ovih dana svjedočimo stvarnom prosipanju mlijeka. Pred očima nam otiče mlijeko u velikom mlazu. Uživo gledamo kako su ogromno vrijeme, novac i trud potrošeni uzalud.
Nadugo poslije scene prosipanja mlijeka zbog nemogućnosti otkupa Vlada nas je obavijestila da je problem privremeno riješen preradom mlijeka u jogurt. Jogurt ima duži rok trajanja a cijena će mu biti ista kao i mlijeku. Eto nekog simboličnog dobitka za statistiku potrošačke korpe.
Nikola Jović: Zašto su dešavanja u Srbiji suprotna od Majdana u Ukrajini 2014.
Umjesto da prosipamo mlijeko ili ga prerađujemo u jogurt možda smo se mogli sjetiti sira. Sir ima najduži rok trajanja a i zaštitili smo ga zajedno s pršutom kao prepoznatljivi državni brend. Proizvodimo Njeguški, Pljevaljski, Kučki, Durmitorski, Kolašinski, Grbaljski, Morinjski sir…
Svi ti sirevi djeca su istog mlijeka. Zaslužili su jednaku pažnju ministarstva poljoprivrede. Brendove treba podržati i u praksi a ne samo tokom propagandno turističkih manifestacija.
Kad bolje razmislimo možda bi rešavanju problema našeg prosutog mlijeka mogla pomoći povećana proizvodnja sira, pavlake, sladoleda, putera ..
Prekrižimo puter. Puter je bio uzrok najvećih svađa u Evropskoj Uniji a Crna Gora se sprema da uđe u Uniju tiho, bez izazivanja svađe sa bilo kojom članicom pogotovo ne sa onom susjednom.
Podsjetimo se kako se Evropska Unija svađala oko neprosutog mlijeka. Kako je došlo do rata između proizvođača mlijeka i “puteraša”?
Zbog zajedničke poljoprivredne strategije, zbog subvencija i garantovanih cijena mlijeka poljoprivrednim proizvođačima Evropska unija se sedamdesetih godina prošlog vijeka suočila sa ogromnim zalihama putera proizvedenog iz neprosutog mlijeka. Višak putera se pretvorio u “Planinu putera” (butter mountain). Evropska Unija je organizovala specijalizovane komisije koje su se bavile viškom putera. Višak putera je iz prehrambeno-ekonomskog prerastao u politički problem. Dok se Evropska administracija sastajala i raspravljala o neprosutom mlijeku Planina putera je rasla. Prostije rečeno neprosuto mlijeko je dokazalo da medalja ima dva lica baš kao i batina dva kraja.
U Evropi se proizvodilo mnogo više mlijeka nego što je tržištu bilo potrebno. Mlijeko se nije prosipalo. Prerađivano je u puter. Skladištenja viškova putera prouzrokovalo je nove probleme i troškove. Upravljanje zalihama putera dodatno je zakomplikovalo stvari. Rashodi zbog neprosutog mlijeka odnosno viška proizvedenog putera popeli su se na nekoliko milijardi eura. Poreski obaveznici su optuživali administraciju za loše vođenje poljoprivredne politike. Poljoprivredni proizvođači širom Evrope bili su sve više i više ugroženi.
Nikola Jović: Zašto su dešavanja u Srbiji suprotna od Majdana u Ukrajini 2014.
Kako su evropski političari riješili nagomilane probleme? Duhom i oruđima birokratije. Sklapani su tajni dogovori o izvozu i uvozu putera. Na scenu je stupila korupcija kao neizbježna pratilja milionski vrijednih poslova. Dolazilo je čak i do plasmana pokvarenih proizvoda…Sve u svemu bile su potrebne godine i godine da bi se Evropa izborila sa svojom Planinom putera.
Što da radi mala Crna Gora sa svojim majušnim jezercetom mlijeka koje je u fazi formiranja. Hoće li joj pomoći prosipanje mlijeka ili pretvaranje mlijeka u jogurt? Teško. Sa svojom malom ekonomijom i poljoprivredom uz poglavlja koje treba ispuniti na putu ka Evropskoj Uniji Crna Gora mora što prije prestati plakati za prosutim mlijekom. Crna Gora treba da počne plakati za kravama kojih će biti sve manje i manje.
A kada je stoke i obradivih poljoprivrednih površina sve manje i manje to upućuje da Vlada ne vodi dobro politiku i da joj je ministarstvo poljoprivrede nefunkcionalno i suvišno. Malo podrobnija analiza pokazala bi da i u drugim sektorima ima potpuno suvišnih ministarstava i da je nužno izvršiti rekonstrukciju vlade. S druge strane svaka pa čak i ona najmanja intervencija na smanjenju glomaznog Vladinog aparata dovela bi do poremećaja krhke koalicije. Raspad koalicije bi uveo Crnu Goru u mnogo veće probleme od ovih koje trenutno ima. Eto dakle još jedne potvrde da ne treba plakati za prosutim mlijekom.
Prosula je Crna Gora mnogo važnije stvari. Prosula je prirodne i ljudske resurse, proizvodne kapacitete, razvojne programe, korektne međuljudske odnose i povjerenje, komšijske sloge i dogovore sve svađajući se da li je u određenim istorijskim periodima crnogorsko mlijeko bilo bijelo ili crno.
Tek kada shvati da za prosutim mlijekom istorije koja nas je podnjivila, bilo ono bijelo ili crno, ne treba plakati Crna Gora će dobiti šansu da krene naprijed.
