Piše: Tihomir Ponoš
Iz govora fon der Lajen jasno je koliko je pozicija EU teška i komplicirana. Odnosi s višedesetljetnim prekoatlantskim saveznikom i patronom, SAD-om, zaoštravaju se bez naznake smirivanja. Odnosi s Rusijom praktički ne postoje, a s Kinom su zategnuti i EU trenutačno nema ideje kako da se emancipira od kineske industrijske nadmoći
Together we stand, divided we fall (zajedno stojimo, slobodnije shvaćeno opstajemo, podijeljeni padamo) često je korištena izreka, od američke revolucije u 18. stoljeću i Vinstona Čerčila do Pink Flojda, a kroz nju se može promatrati i adresa o stanju Unije predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen. Europska unija može ostvariti sve svoje ciljeve, ali samo “zajedno”, alternativa je potencijalno fatalna jer, kako kaže fon der Lajen “cijeli govor pričala sam o potrebi da Europa djeluje zajedno. Ili riskira raspad”.
Predsjednica EK je rekla da samo “zajedno ostvarujemo rezultate”, da “zajedno moramo završiti povijesnu reformu jedinstvenog tržišta”, Europa projekte “samo zajedno može ostvariti”, “zajedno smo stajali po pitanju Ukrajine”, “zajednički moramo smanjiti ovisnost o jednom dobavljaču”, “borimo se zajednički za našu europsku ideju”. Podjele, nejedinstvo, nezajedništvo su opasni. Dapače, podjele nas sputavaju, a pitanje glasi želimo li se okupiti oko naše europske ideje da zajedno možemo odlučivati o vlastitoj sudbini ili dopuštamo da naše demokracije potkopavaju posrednici i marionete autoritarnih političara i režima. Naravno, postoje oni koji EU žele podijeliti. To su strana uplitanja i dezinformacije, izborne kampanje zatrovane stranom propagandom, teorije zavjere temeljene na viralnim deepfake video zapisima. Prijetnja dolazi i iznutra pa “vidimo porast antidemokratskih, antieuropskih snaga”. Je li među tim snagama i u njenoj domovini sve snažniji AfD nije navela.
Dakle, da bi se ostvarili ciljevi, u bilo čemu, potrebno je zajedništvo, nekad bi se reklo akciono jedinstvo. Nezajedništvo onemogućava djelovanje, a kao primjer je navela djelovanje prema Izraelu, odnosno to što je “mnogim Europljanima bolno što države članice nisu uspjele izgraditi potrebnu većinu za jedinstveni odgovor. Neke države članice krenule su naprijed. Druge razmatraju što činiti”. Zaključak je fon der Lajen da podijeljena Europa ne može promijeniti tijek događaja.
Zajedništvo je za predsjednicu EK očito preduvjet opstanka Unije i ono nužno za ostvarenje ciljeva. No, prije nego što se pozabavimo ciljevima, valja se pozabaviti iluzijama fon der Lajen. Na početku govora ustvrdila je da je “ovo Europa koja osigurava svoj prosperitet” iako postignuća socijalne države uporno erodiraju, a njen je udio u globalnoj ekonomskoj razmjeni u padu. Navela je i da je EU postala najveća trgovinska sila na planetu, a malo kasnije konstatirala da bilježi milijardu eura dnevnog minusa u trgovini s Kinom. Navela je i da EU transformira svoju industrijsku politiku, nakon što se Unija uspješno nemalo deindustrijalizirala, a istovremeno održava svoj jedinstveni društveni model, koji je na sve jačem udaru ekstremne desnice.
Zanimljivo je da je fon der Lajen jedva i prozborila o ljudskim pravima (njih nije spomenula, u tom je kontekstu sramežljivo upotrijebila pojam “temeljna prava”) i vladavini prava, a što su donedavno bile zastave kojima je EU mahala. Ti su pojmovi prestali biti ideološka baza i postali su materijalna nadgradnja jer “poštivanje vladavine prava i temeljnih prava su neophodni za fondove EU”
Drugi važan pojam, poslije zajedništva, je neovisnost. O njemu je govorila mnogo diskretnije, ali jasno. Kazala je da je Europa odabrala kovati vlastiti put “i sada se rađa jača, neovisna Europa”. Ako se sada rađa neovisna Europa onda dosadašnja to nije bila pa je pitanje o kome je bila ovisna. Von der Lajen spominje ovisnost o ruskim energentima (i o uspjehu u skidanju s te ovisnosti), ali jasno je da je riječ o ovisnosti o Sjedinjenim Državama. U tom kontekstu najinteresantnije zvuči njen poziv Kanadi da postane prva pridružena članica EU. Kako se to namjerava ostvariti, koliko je za to potrebno mijenjati europsku pravnu stečevinu i institucionalnu arhitekturu nije kazala. No, to je izjavila pred kanadskim premijerom Markom Kernijem, a to je, pak, jasna poruka američkom predsjedniku Donaldu Trampu. Nije nebitno što između Kanade i SAD trenutačno traje oštar ekonomski sukob kojeg je inicirao američki predsjednik. Da je na djelu pokušaj emancipacije od SAD-a jasno je iz njene izjave da se dugo razgovaralo o formatu čelnika “usmjerenom na sigurnost našeg kontinenta”. O tome se razgovaralo s partnerima poput Kanade, Norveške, Ukrajine, Ujedinjenog Kraljevstva “i drugih uključenih zemalja”. SAD nije spomenula.
Sljedeća važna geopolitička tema je obrana, a Europa se, sudeći prema onome što je fon der Lajen izrekla, brani u Ukrajini. “Europa će braniti svaki kvadratni metar svog teritorija”, poručila je predsjednica EK i rekla da to konkretno znači pružanje najsnažnije podrške Ukrajini ikad, zajedno s partnerima Ukrajini će biti pružena i humanitarna pomoć, a opskrba Ukrajine električnom energijom i grijanjem bit će pojačani. Odakle i kako, s obzirom na europsku ovisnost o energentima, nije rečeno. Nadalje, Europa će pojačati ukrajinsku protuzračnu obranu i to tako što je odobrila kupnju američkih raketa Patriot. I u tom je dijelu govora neizravno spomenula ideju emancipacije od SAD-a jer “moramo i zajednički smanjiti ovisnost o jednom dobavljaču”, a taj jedan dobavljač su Sjedinjene Države. Iz vizure fon der Lajen EU radi na tome, da parafraziramo više važnih državnika, da sto godina bude mir, a sprema se kao da će sutra izbiti rat. Naime, europsko vjerovanje u suradnju oduvijek je bilo motivirano mirom, to je europski raison d’être (razlog postojanja). No, taj je mir ugrožen ne samo napadom Rusije na Ukrajinu nego se “prijetnje gomilaju i na našem tlu”. Posljedica toga jest to da je Europa radikalno promijenila pristup sigurnosti i u posljednjih pet godina države članice Unije svoje izdatke za obranu povećale su za skoro 80 posto.
Ako ne rat, onda sukob, trgovinske naravi, bukti između EU i Kine. Kineska ekonomska, posebno industrijska, moć “dovodi do deindustrijalizacije u industrijskim središtima Europe”. S Kinom je stanje ipak bolje jer je s njom EU u dijalogu “kako bismo uravnotežili našu trgovinu”, a “u obostranom je interesu da zajedno radimo na pronalaženju rješenja”. Ovisnost o Kini je golema, za neke kritične sirovine i više od 80 posto. Kako će se EU toga riješiti, imajući na umu da je ona siromašna takvim sirovinama, za sada nikome nije jasno.
Afera Fajzergejt: Evropski tužioci istražuju poruke Fon der Lajen i direktora Fajzera o vakcinama
Iz govora fon der Lajen jasno je koliko je pozicija Europske unije teška i komplicirana, a jasno je i da se ona odlučila emancipirati u ne baš povoljnim uvjetima. Odnosi s višedesetljetnim prekoatlantskim saveznikom i patronom, SAD-om, se zaoštravaju bez naznake smirivanja, barem dok je Tramp u Bijeloj kući, a upravo bi se od tog patrona EU i htjela emancipirati. Odnosi s Rusijom praktički ne postoje, nema ni naznake razgovora, od otvorenog ruskog napada na Ukrajinu u veljači 2022. Odnosi s Kinom su zategnuti, prije svega ekonomski, i EU trenutačno nema ideje kako da se emancipira od kineske industrijske nadmoći, a protekcionizam, kao mjera zaštite primjerice domaće automobilske industrije, ima ograničen doseg.
Bilo je tu još očekivanih tema: od umjetne inteligencija koja mora služiti nama, a ne mi njoj, zaštite okoliša, posebno u svjetlu ovoljetnih požara, uspjeha u suzbijanju ilegalne imigracije, zaštite voda, zaštite djece od društvenih mreža, perspektive članstva za pojedine, neimenovane države. Zanimljivo je da je fon der Lajen jedva i prozborila o ljudskim pravima (njih nije spomenula, u tom je kontekstu sramežljivo upotrijebila pojam “temeljan prava”) i vladavini prava, a što su donedavno bile zastave kojima je EU mahala. Ti su pojmovi prestali biti ideološka baza i postali su materijalna nadgradnja jer “poštivanje vladavine prava i temeljnih prava su neophodni za fondove EU”.
Izvor: Portal Novosti
