Piše: Dimitrije Milić
Kada se analizira kampanja Republikanske stranke na predsedničkim i drugim pratećim izborima od pre par meseci, može se primetiti jedna dominantna tema. Naravno, reč je o imigraciji kao ključnom pitanju ove partije od momenata kada je Donald Tramp postao relevantan predsednički kandidat 2016. Tokom prošlogodišnje predsedničke kampanje republikanski predsednički kandidat i njegovi saveznici investirali su značajne napore da celo nadmetanje sa demokratama pretvore u debatu oko migranata. Dolazak novih stanovnika vezivali su za sva negativna pitanja, od cene stanova i inflacije, preko kriminala i donošenja stranih kulturnih obrazaca. Na neki način, Tramp je želeo da pitanje imigracije iskoristi kao arsenal protiv Demokratske stranke i nju uokviri kao partiju koja je meka po ovom pitanju ili nesposobna da reši problem konstantnog nelegalnog priliva ljudi.
Ipak, ono čemu se verovatno ova partija nije nadala je da će isto pitanje postati i predmet rasprave unutar same stranke. Pre nego što je novoizabrani predsednik uopšte stupio na dužnost, različiti krugovi njegove stranke posvađali su se oko pitanja izdavanja takozvanih „H-1B“ viza za strane radnike. H-1B vize su privremene radne dozvole u Sjedinjenim Državama koje omogućavaju poslodavcima da angažuju strane stručnjake u specijalizovanim oblastima kao što su IT, inženjering, finansije ili medicina. Obično se izdaju na početni period od tri godine, koji se može produžiti na šest godina, i vezani su za određene poslodavce. Program je ograničen godišnje i zahteva od kandidata da imaju najmanje fakultetsku diplomu ili jednako iskustvo u svojoj oblasti, kao vid garancije da u Ameriku dolaze pravi stručnjaci.
Spor oko H-1b vize
Kao što se može predvideti, značajan broj američkih visokotehnoloških kompanija zavisi od ovog programa koji je izvor nove najkvalifikovanije radne snage. Iz tog razloga, možda ne čudi što je probiznis deo Trampove koalicije veoma zainteresovan da se program nastavi, iako ga je novi-stari predsednik u svom prvom mandatu napadao. Problem je nastao kada je u objavi na društvenim mrežama, Ilon Mask istakao da bi SAD trebalo da udvostruče broj inženjera i uporedio prednosti H-1B programa sa mogućnostima jednog sportskog tima da regrutuje najbolje talente širom sveta. Tom prilikom je naveo da je dovođenje vrhunskih inženjera legalnom imigracijom ključno za američki uspeh, poredeći Ameriku sa šampionskim timom koji želi da nastavi da pobeđuje na ovaj način.
Semjuel Čerap/Sergej Radčenko: Razgovori koji su mogli da okončaju rat u Ukrajini (Četvrti dio)
Vivek Ramasvami, prvi rođeni Amerikanac u svojoj porodici, složio se sa Maskom, kritikujući američku kulturu zbog slavljenja osrednjosti umesto izvrsnosti i ukazujući da taj problem počinje u mladosti, kroz društvene norme koje favorizuju popularnost nad realnim intelektualnim postignućima. Ramasvami je rekao da je to jedan od razloga zašto američke tehnološke kompanije dovode imigrantske radnike ili decu migranata koji su došli u Ameriku, a ne domaće kadrove. Mask je takođe dodao da je razlog zašto SAD nastavljaju da pobeđuju na svetskom tržištu je što uspevaju da privuku najboljih 0,1% inženjerskih talenata iz celog sveta, te da je potrebno da se program ne samo nastavi, nego i uveća po obimu.
I Mask i Ramasvami su Trampov najavljeni izbor za ministarstvo koje će se baviti smanjenjem savezne administracije i birokratije.
No, to naravno nije prošlo tako pozitivno u Trampovoj glasačkoj bazi, koja je kroz višegodišnje političko komuniciranje naviknuta na to da je imigracija loša pojava. Značajnom delu republikanskih aktivista to je jedno od glavnih pitanja, jer kod najkonzervativnijeg belačkog dela glasačke baze postoji implicitni strah od Amerike u trenutku kada više ne bude imala belačku apsolutnu većinu. Po procenama demografa početkom 2040-ih će sve manjine zbirno postati većina u SAD-u, dok će belačka populacija ostati pojedinačno najveća, ali sa ispod samostalnog 50 odsto udela u populaciji. Iz tog razloga, svaki dolazak ljudi na američko tlo koji dolaze iz drugih etničkih zajednica, iz ugla ovog najtvrđeg dela republikanske baze predstavlja samo ubrzanje navedenog procesa i mogućnost da gubitak 50 odsto udela dođe ranije. Njihov bes je naravno prisutan i kada takve poruke dolaze i iz njihove stranke, za koju su smatrali da može da sa Trampom zaustavi, uspori ili čak vrati nazad ove procese. U veoma desnom delu republikanske onlajn baze ove izjave Ramasvamija i Maska su percipirane kao budući masovan uvoz Indijaca u Ameriku, oko čega je primetan značajan stepen pobune.
Osim običnih pristalica, podrška stranim radnicima izazvala je napade odanih Trampovih glasnogovornika poput ekstremno desničarske aktivistkinje Laure Lumer, konzervativne komentatorke En Katler ili bivšeg kongresmena Meta Geca, koji su kritikovali dvojicu tehnoloških preduzetnika zbog njihovog stava. Lumer je u svojim komentarima otišla najdalje sa opisivanjem hipotetičkih indijskih radnika kao „ljudi iz Trećeg sveta koji vrše invaziju na Ameriku“. Radikalno desni politički komentatori išli su i mnogo dalje od toga, te se većina kampanje svela na anti-indijski sentiment i nekada čak otvoreni rasizam kroz pogrdne crteže veštačke inteligencije.
Tramp brani Ilona i Viveka
Celu debatu je (makar privremeno) završio Tramp podrškom Ilonu Masku i Viveku Ramasvamiju i u debati se svrstao na njihovu stranu tvrdeći da je i sam za svoje poslovanje koristio ljude putem navedenog viza programa. Ovim potezom poslao je poruku svojoj bazi da je navedeni program od koristi za Ameriku i da teško da mogu da budu uz njega, ako su protiv samog programa. To jednim delom i jeste ciljno-racionalni potez, jer je na prethodnim izborima Republikanska stranka ostvarila rekordnu podršku kod značajnog dela etničkih manjina, a naročito muškaraca Hispanosa, Azijata i Afroamerikanaca. Ukoliko bi poruke ove stranke skrenule previše u smeru kritike manjina ili u gorem slučaju otvorenog rasizma i politike „belačke nadmoći“, Republikanska stranka bi izgubila mnoge birače koji su joj prišli u prethodnim godinama i predstavljaju rastući udeo njene glasačke baze.
Iako je tvrdo konzervativni belački deo republikanske baze značajan, on je u proseku stariji i opadajući, a kao alternativu Trampu sigurno neće glasati za Demokratsku stranku, jer sa njom imaju čitav niz drugih neslaganja. Zbog toga, Trampovo svrstavanje uz proimigracioni deo svog okruženja je razumniji potez iz ugla političke strategije, gde će se većina kampanje voditi protiv nelegalne imigracije, dok će u njegovom mandatu legalna migracija možda čak i porasti. To će se desiti i zbog pritiska biznis sektora kome Mask i Ramasvami pripadaju, a koji ima deficite kada je reč o različitim profilima stručnjaka. Iz ugla ovih ljudi i njihovih kolega iz drugih kompanija, najvažniji je rast i veća uspešnost na tržištu, a manje rasna politika koju želi da vidi najekstremniji deo republikanske glasačke baze od 1960-ih do danas.
Deluje da će uprkos kampanjskoj retorici oko imigracije, SAD i nakon formalnog dolaska Trampa na vlast, ostati zemlja migranata. Sam Ilon Mask, ali i ljudi poput Nikole Tesle, Sergej Brina (koosnivača Gugla), Endrua Karnegija ili Alberta Ajnštajna su poznati primeri ljudi koji su došli iz različitih država sveta i na različite načine doprineli ovom društvu i njegovom razvoju. Čuveni američki vojno-industrijski kompleks je praktično od nule 1940-ih stvorio Danac rođen u Kopenhagenu, Bil Knudsen, koji je u Ameriku došao kao mladi imigrant i uspeo u autoindustriji. Iz tog razloga, za elementarno funkcionisanje ovog društva stalni priliv kompetentnih i sposobnih ljudi je nužan. Zbog toga, Donald Tramp nije predsednik koji će napraviti presedan i preseći ovaj izvor stranih talenata, već ne bi trebalo isključiti da dok bude pravio zid prema Meksiku protiv ilegalne imigracije, da metaforički zidovi za legalnu imigraciju budu dodatno srušeni. Kao čovek iz biznisa, deluje da i sam vidi vrednost u dolasku novih stranih radnika i stručnjaka, iako jedan deo njegove baze nije srećan zbog toga.
Izvor: Novi Magazin
