Metali su prirodno prisutni u životnoj sredini, ali u zavisnosti od njihove koncentracije, hemijskog oblika i trajanja izloženosti mogu imati toksično djelovanje. Esencijalni metali, poput gvožđa, bakra i cinka, neophodni su za normalno funkcionisanje organizama, ali pri povišenim koncentracijama mogu postati štetni. Neesencijalni metali, kao što su živa, olovo i kadmijum, nemaju poznatu biološku funkciju i mogu biti toksični i pri veoma niskim koncentracijama.
Iako se u morskoj sredini pojavljuju i prirodnim procesima, ljudske aktivnosti značajno su povećale koncentracije pojedinih metala, naročito u priobalnim područjima. Oni se posebno mogu akumulirati u morskom sedimentu, gdje njihove koncentracije često znatno premašuju vrijednosti izmjerene u morskoj vodi. Zbog toga sediment predstavlja važan pokazatelj kvaliteta morskog ekosistema, ali i potencijalni sekundarni izvor zagađenja ukoliko dođe do ponovnog oslobađanja metala u vodeni stub.
Poseban problem predstavljaju postojanost metala i njihova sposobnost bioakumulacije u tkivima morskih organizama. Mušulje, ribe i morske cvjetnice često se koriste kao bioindikatori, jer mogu pokazati koliki je dio metala iz morske sredine biološki dostupan organizmima. Pojedini metali i njihovi hemijski oblici mogu se prenositi kroz lanac ishrane, dok se kod nekih, naročito metil-žive, može javiti i povećavanje koncentracija na višim trofičkim nivoima. Na taj način metali mogu dospjeti i do čovjeka konzumacijom morske hrane.
Istraživanja sadržaja metala u morskoj sredini, koja u Institutu za biologiju mora sprovodi Laboratorija za hemiju mora i okeanografiju, od velikog su značaja za praćenje stanja morskog ekosistema i procjenu mogućih rizika za morski živi svijet i zdravlje ljudi.
Kroz brojne projekte nabavljena je savremena laboratorijska oprema, uključujući mikrotalasni sistem za pripremu uzoraka Anton Paar Multiwave Pro, atomski apsorpcioni spektrofotometar sa plamenom i hidridnom tehnikom Shimadzy AA-7000 i direktni analizator žive Milestone DMA-80.
Pouzdanost rezultata dodatno se provjerava redovnim učešćem u međunarodnim ispitivanjima osposobljenosti laboratorija i međulaboratorijskim poređenjima koje organizuje Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA). Time se obezbjeđuju usklađenost analiza sa međunarodnim standardima i kontinuirano unapređivanje kvaliteta istraživanja.
Izvor: UCG
