Piše: Želidrag Nikčević
Pročitao sam bar stotinak i preveo dvadesetak tekstova u kojima vrlo ozbiljni ljudi podrobno analiziraju različite javne i tajne aspekte politike Donalda Trampa. I ne mogu reći da mi je to baš pomoglo. Misterija – bila i ostala.
Kako objasniti, recimo, jučerašnji urnebesni dijalog sa Zelenskim?
– Dajte tomahavke!
– Vrlo lijep vam je sako, stilski, dopada mi se.
– Dajte tomahavke!
– Znate, ja ću se ovih dana sresti sa predsjednikom Sijem.
– Dajte tomahavke!
– Naći ćemo se u Južnoj Koreji i zaključiti dogovor.
– Dajte tomahavke!
– A Indija će uskoro prestati da kupuje rusku naftu.
– Dajte tomahavke!
– Odoh ja sad malo na Floridu.
Međutim, upravo naletjeh na izvještaj o poslednjem susretu američkog predsjednika sa novinarima u svježe renoviranoj konferencijskoj sali, pa mi je slika mnogo jasnija.
Umoran od pitanja o Putinu i poplavama u Teksasu, Tramp je odlučio da usmjeri pažnju medija na uređenje enterijera.
Najprije na portret jednog od njegovih prethodnika, Džejmsa Polka, koji je visio tačno u centru prostorije.
„Eto, vidite, već smo u Bijeloj kući imali izvođača radova“, prokomentarisao je ovu sliku. „I ram je baš dobar. Generalno, često mi se više sviđaju ramovi nego ono što oni uramljuju.“
Onda je najvažniji i najmoćniji čovjek na planeti publici pokazao sat na kaminu.
„Ovo je sat koji je pripadao dedi Marka Rubija. Prije neki dan uđoh u njegovu kancelariju, i tamo – ova prelijepa stvarčica. `Mogu li da je uzmem?` – pitao sam Marka. On: `Da li je to neka šala?` Ja: `Ma uopšte mi ne treba tvoja dozvola!`“
Pred kraj ovog visoko informativnog susreta, razgovor je skrenuo na štukaturu i pozlatu. „Ne, ovo nije pozlata, ovo je nešto drugo!“, objasnio je mudri predsjednik.
Pa vi sad recite da savremena politika nije cirkus, a cirkus – jedna od najvažnijih umjetnosti!
Izvor: Iskra
