Riblju mlađ čine nedorasle, odnosno juvenilne jedinke riba. Juvenilni stadijum predstavlja jednu od najosjetljivijih faza u životnom ciklusu mnogih ribljih vrsta, jer su mlade jedinke tada posebno izložene predatorima i promjenama uslova u životnoj sredini. Tokom tog perioda one često borave u rastilištima – ograničenim područjima koja im pružaju zaklon i dovoljno hrane za rast i razvoj. U njima juvenilne jedinke jedne ili više vrsta ostaju dok ne dostignu određenu veličinu, nakon čega prelaze u druga morska staništa.
Rastilišta imaju važnu ulogu u obnavljanju ribljeg fonda. Broj mladih jedinki koje u njima uspješno završe rane faze razvoja neposredno utiče na kasniju brojnost odraslog dijela populacije. Zbog toga promjene ili degradacija ovih staništa mogu imati posljedice koje postaju vidljive tek nakon više godina. Njihovo očuvanje zato je jedan od osnovnih preduslova dugoročno održivog korišćenja ribolovnih resursa.
Rastilišta mnogih vrsta vezana su za ušća rijeka i druga područja bočatih voda. Miješanjem slatke i morske vode stvaraju se promjenljivi, ali produktivni ekosistemi, bogati hranljivim materijama i sitnim organizmima kojima se riblja mlađ hrani. Prostrana plitka staništa ujedno pružaju povoljne uslove za njen razvoj. U Crnoj Gori značajna rastilišta identifikovana su na ušćima Sutorinske, Morinjske i Jaške rijeke i na području Tivatskih solila, dok se najveće i vjerovatno najznačajnije nalazi na ušću rijeke Bojane.
Institut za biologiju mora Univerziteta Crne Gore godinama je sprovodio uzorkovanja na ovim lokalitetima tokom proljećnih mjeseci radi utvrđivanja sastava riblje mlađi. Tokom 2025. i 2026. godine istraživanja su, u okviru projekta IPA Interreg ADRION CRADLES, proširena na cjelogodišnji monitoring Tivatskih solila i ušća rijeke Bojane, na ukupno pet lokacija. Praćenje tokom svih godišnjih doba omogućilo je sagledavanje sezonskih promjena u sastavu mlađi, vremena pojavljivanja pojedinih vrsta i promjena njihove zastupljenosti.
Uzorkovanje je obavljano svakog mjeseca eksperimentalnom obalnom mrežom potegačom, dugom 25 metara, sa najmanjom veličinom oka mreže od četiri milimetra. Na svakoj od pet utvrđenih lokacija obavljen je po jedan poteg mreže. Prikupljeni uzorci čuvani su u 70-postotnom etanolu i analizirani u laboratoriji Instituta. Tako su prikupljeni podaci značajni za razumijevanje funkcije ovih rastilišta, praćenje njihovog stanja i planiranje odgovarajućih mjera upravljanja i zaštite.
Zbog njihovog značaja za očuvanje ribljeg fonda, Tivatska solila i ušća Morinjske i Sutorinske rijeke imaju status zaštićenih ribolovnih područja. Njihove granice utvrđene su posebnim pravilnikom i obilježavaju se oznakom „Ribolovni zabran“. Institut uzorkovanja na svim navedenim lokalitetima obavlja na osnovu autorizacije Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede za naučnoistraživački ribolov.
Izvor: UCG






