Piše: Filip Dragović
Evo možda je jutros jasnije kako se, poput dana i noći, razlikuju studentski protesti u Srbiji i ovi koji se samoproglasiše za „studentske“ u Crnoj Gori. Osim jedne jedine tačke, opšte i nedefinisane, koja ih povezuje (a to bi bio protestni poziv jednog broja građana da odgovorni odgovaraju za zločin) sve se upadljivo razlikuje:
1. Studentski protesti u Srbiji imaju decenijsku tradiciju i istorijsku učinkovitost. Ovdje takvu pojavu još uvjek ne možemo konstatovati, a do danas je definitivno nijesmo imali. Naime, dok je u Srbiji blokiran rad svih državnih fakulteta, uz većinski konsenzus profesora i studenata, ovdje još ne znamo koliko redovnih, a koliko vanrednih studenata broji udruženje „Kamo sjutra“? No, s obzirom na saopštenje Studentskog parlamenta Univerziteta CG od prije 10-15 dana, jasno je da ovi „studenti“ nemaju legitimitet predstavnika ovdašnje akademske zajednice.
2. Juče smo čuli da ostavku zbog moralne odgovornosti koja proizilazi iz posljedica zločina u Novom Sadu, podnose jednako i premijer Srbije i gradonačelnik Novog Sada. Svakom razumnom je jasno da je odgovornost prvog puno veća od odgovornosti drugog, kada je u pitanju rušenje nastrešnice na stanici za međunarodni saobraćaj, ali studenti su tražili ostavku upravo – gradonačelnika! Ovim našim „studentima“ takav zahtjev neće izaći iz usta (ako izađe: obećavam da ću ih javno podržati!) iako se odgovornost gradske uprave za dva maskara na Cetinju mnogo jasnije nazire ovdje, nego gradskog upravnika N. Sada za masakr tamo. Možda nije očekivano da nezadovoljni građani i „prkosna omladina“ redom broje čije sve ostavke personalno traže, ali „Kamo sjutra“ baš to radi, zaobilazeći cetinjske gradske oce. Zašto? Pa zato što izlaze, i jedni i drugi, iz istog ideološkog, stranačkog i interesnog šinjela. I bode oči koliko se to vidi.
3. Srbijanske studente su direktno ili indirektno podržala gotovo sva javna lica (pa čak i neka koja su do juče bila povezivana sa SNS zonom interesa), dok „kamosjutraše“ nepogrešivo podržavaju isti oni koji su postali glasni u javnosti tek poslije pada DPS sa vlasti. A postali su glasni jer im se ta činjenica politički ili egzistencijalno ne dopada.
4. I naravno, sve ove stavke ulivaju se u jedinstveni zaključak. Protesti studenta u Srbiji sabiraju u istu kolonu i „desne“ i „lijeve“, i mlade i stare, i nacionaliste i građaniste. I sve to zbog jednog cilja: da se okoštali 12-godišnji sistem jednopartijske vladavine promijeni, i da se – prije svega – stvore uslovi za takve promjene: hapšenjem odgovornih za N. Sad; odbranom ustavnih načela političkog života; oslobođenjem medija (koji neumjesno ćute ili selektuju priču o odgovornosti) …itd.
Za razliku od toga, protesti „Kamo sjutra“, preko priče o cetinjskom zločinu i neumjesne selekcije u traženju odgovornih, veoma jasno traže povratak Crne Gore na stanje od prije 30. avgusta 2020. To jasno pokazuje i njihovo jučerašnje saopštenje u kome izražavaju sreću što su podržavaoci njihovih protesta brojni korumpirani ljudi, oličenja bivšeg režima. Naravno, oni pucaju od radosti što su ti ljudi, prema njihovom tumačenju dolaskom na njihove proteste, „očigledno promijenili moralne nazore“, pa sad svi oni jasno znaju gdje i „kamo sjutra“?
A mi se opet radujemo što su nam, takvi kakvi su, iako nijesmo čitali njihove seminarske i diplomske radove, pomogli da ih bolje pročitamo.
