U bajci braće Grim postoji stočić koji kada mu se kaže: „Stočiću, postavi se!“ – na njemu se nađe sve što bi čovjek poželio i da pojede i da popije. U našim političkim bajkama žudi se za stočićem na kome se mogu naći sve moguće funkcije koje političari požele da imaju.
Na poslednjim izborima jedan čarobni stočić, baš kao i u bajci braće Grim, iznenada je promijenio svog vlasnika.
Partije, izborne dobitnice, odmah su stale u red kako bi zauzele mjesto oko čarobnog stočića. Nestrpljivo su čekale da se stočić postavi. Svaki političar je poželio nešto za sebe na tom stočiću.
Dok su partije čekale da se stočić postavi u javnosti su kolale razna nagađanja o čarobnom stočiću. Neki su tvrdili da se čarobni stočić nalazi u stranim ambasadama, neki da ga čuvaju kontroverzni biznismeni i mafijaši, neki da o ljudima koji će sjesti za stočićem odlučuju medijski magnati, mada je bilo i onih koji su se kleli da se čarobni stočić nalazi nigdje drugo do u Skupštini Crne Gore.
Možda je bilo dva stočića. Možda se jedan stočić zaista čuvao u ambasadama kako bi služio za višestruku i svečanu upotrebu. Možda je drugi stočić bio kod biznismena, kriminalaca, medijskih magnata ili ipak u Skupštini Crne Gore.
Možda je taj, pretpostavimo da je skupštinski, čarobni stočić služio samo da se udovolji trenutnim apetitima političkih partija koje su se nalazile u Skupštini i koje su tamo na brzinu pravile i raskidale razne saveze.
Bilo gdje da se stočić nalazio svi političari su priželjkivali nešto od onog što će se na njemu postaviti. Ne manje važno od toga bila je njihova briga, o broju stolica koje će biti postavljene oko stočića. Naravno političari su se između sebe unaprijed dogovarali o posluženju koje će se na stočiću biti postavljeno. Raspravljali su o tome ko ima pravo i ko će dobiti priliku da prvi bira đakonije sa stočića. Sve se dešavalo baš kao u bajci braće Grim. Ko ne vjeruje neka pročita bajku.
U našoj političkoj bajci dešavanja su nastavila da teču sledećim redom. Jedna partija je procijenila da se na čarobnom stočiću sve nalazi. Druga partija je ustvrdila da koliko god čaroban bio, stočić ne može zadovoljiti apetite svih partija. Odbacili su mogućnost da se radi o čarobnom švedskom stolu sa kojeg svako može uzeti koliko hoće i što mu se prohtje. Treća partija je ultimativno zahtijevala da žene imaju prednost prilikom izbora glavnih jela sa stočića. Preostale partije, uglavnom one s najmanjom snagom, nadale su se da će pokupiti ono što bude ostalo ispod stočića.
Međutim nijedna, ama baš nijedna od partija se nije sjetila da postoji i drugi dio bajke. U tom dijelu bajke govori se o čarobnoj vreći u kojoj se nalazi batina. Kada se batini skrivenoj u vreći kaže: „Izađi batino!“ – batina iskoči iz vreće i počne da mlati sve oko sebe. Uloga batine je da isprebija lopove oko stočića, ispuni pravdu i vrati stvari na mjesto koje je bajkopisac zamislio a to znači da stočić mora pripadati onome koji je više od dvadeset godina vrijedno učio zanat i stočić dobio kao nagradu za pošten i predan rad.
Po analogoji s bajkom čarobni stočić je poklon koji je opozicija dobila za dugu i vjernu službu narodu sve do prethodnih izbora. Stočić možemo poistovjetiti sa izbornim rezultatima, dogovorima i pregovorima o podjeli funkcija unutar pobjedničke postizborne koalicije.
Po istoj analogoji vreću s batinom bi trebalo posmatrati kao dar kojim će narod nagraditi političare za ono što su radili između dva izborna ciklusa. Vreću s batinom bi valjalo unaprijed uporediti sa rezultatima sledećih izbora.
Možda se ove usporedbe i ostvare pod uslovom da se do narednih izbora narod opameti, politički otrijezni i progleda, a mi koji smo bili dio političke bajke prihvatimo činjenicu da svaka bajka braće Grim sadrži važnu životnu pouku.
Ranko Rajković
