Priredila: Irena Stević
Put do presude ratnim čelnicima OVK govori i o jednom od najvećih problema koji od kraja rata prati istrage zločina za koje su se sumnjičili pripadnici OVK – svedocima koji su ćutali, odustajali, bili zastrašivani, umirali pod nerazjašnjenim okolnostima, a neki od ljudi koji su mogli da govore – ubijeni su.
Postoje sporenja oko toga kada je OVK uspostavila komandnu strukturu, pa time i od kada je postojala komandna odgovornost. Prema podacima iz različitih optužnica, može se zaključiti da OVK ima glavnu komandu koju čine vojno i političko krilo. Na čelu političkog krila između ostalih je Hašim Tači, na čelo vojnog krila sa eskalacijom sukoba dolazi Agim Čeku, koji je ratno iskustvo već stekao boreći se protiv JNA u Hrvatskoj, a među najpoznatijim vođama jedne od zona OVK bio je i Ramuš Haradinaj. OVK ima svoju obaveštajnu službu kosovski ŠIK na čijem je čelu Kadri Veselji.
Formiranjem strukture OVK potiskuju se snage koje je predvodio daleko umereniji Ibrahim Rugova. Sa eskalacijom sukoba između OVK i Vojske Savezne Republike Jugoslavije pripadnici FARK-a ili prelaze u OVK ili sami postaju njihove žrtve.
Oni koji su preživeli postaju opasni svedoci. Svaka od zona OVK ima logore u kojima su se dešavala surova mučenja zarobljenika. Srba, drugih nealbanaca i Albanaca koje je OVK proglašavala nelojalnim. Među njima i pripadnici Rugovine partije LDK i vojnog krila FARK.
Rad na serijalu Insajdera o svedocima u postupcima protiv čelnika OVK traje od početka istrage. Jedan od sagovornika je, između ostalih, i Albanac pripadnik političke opcije Ibrahima Rugove. Bio je zatočenik OVK logora prvo u selu Caha u Albaniji, a potom je prebačen na neku planinu.
“Ponekad je u kampu bilo gore po nas, nego po Srbe. Bio sam dva meseca zatvoren u selu Kahan tamo su bili saradnici predsednika Rugove. Sa saradnicima Rugove obračunavali su se kao sa Srbima. Ukoliko ste osetljivi, plakaćete…Zatvorili su nas tamo i tukli su nas, tukli su nas da bi izašli iz LDK, u suprotnom, rekli su da će nas sve ubiti. Tretirali su nas isto kao Srbe. Bilo je dosta žrtava”, ispričao je za Insajder jedan od pripadnika Rugovine struje koji je preživeo logor OVK.
Upravo su zločini nad ljudima za koje se smatralo da se protive OVK bili deo procesa u kojem je danas presuđeno Hašimu Tačiju i ostalim nekadašnjih liderima OVK.
Danas osuđeni Hašim Tači i Kadrij Veselji, najistaknutiji pripadnici OVK posle rata postaju deo političkog vrha Kosova, ali ljudi koji se sa politikom i metodama OVK nisu slagali – nisu nestali. Neki od njih znali su šta se događalo u logorima i zatvorima OVK. I mogli su da svedoče.
Dolaskom međunarodnih snaga u junu 1999. rat je završen. Počinju prve istrage zločina. To je označilo novi talas obračuna među kosovskim Albancima.
Ljudi povezani sa Rugovinim LDK, nekadašnji pripadnici FARK-a, politički protivnici i ljudi koji su mogli da znaju šta se događalo tokom rata – postaju potencijalni svedoci. Mnogi su, međutim, ubijeni. Kompletan spisak nikada nije otkriven. Njihova imena godinama je prikupljao sagovornik Insajdera koji je preživeo logor OVK-a.
“Haki Imeri, profesor Imeri nije ubijen kao običan čovek, već zbog toga što je bio saradnik predsednika Rugove. Direktor škole Džafer Bajrami, nije ubijen zato što je bio direktor, nego iz političkih razloga. Šaban Manaj, advokat, ubijen je jer je sarađivao sa predsednikom Rugova. Smajilj Hardari ubijen je kao čovek LDK, bio je vojnik OVK. Enver Maloku ubijen je kao političar. Džemalj Mustafa, ubijen je iz političkih razloga, jer je bio član LDK. Besim Dajaku i Bekim Kastrati, jedan je ubijen jer je bio obezbeđenje predsednika Rugove, a drugi je ubijen jer je bio novinar „Bota sot“. To su sve bila politička ubistva”, rekao je on.
Za sva ova ubistva nisu sudski utvrđeni ni počinioci ni motivi. Ali niz nerazjašnjenih ubistava ljudi iz Rugovinog političkog kruga i onih koji su mogli da poseduju informacije o zločinima stvorilo je atmosferu u kojoj je svedočenje protiv nekadašnjih pripadnika OVK moglo da znači i lični rizik.
Haški slučajevi Tači i Šainović: Komparativna analiza izrečenih kazni
“Policijski službenici su ubijeni jer su radili na rasvetljenju ubistva. Kada su rasvetlili ubistvo, bili su ubijeni. Nikada nije otkriveno zašto je ubijen Tahir Zemen, bio je ubijen sa svojim sinom i rođakom. Ubijen je i Arben Sejdiju, jer je radio na istrazi ubistva”, nastavlja.
Problem sa svedocima pratio je godinama različite istrage i suđenja pripadnicima OVK pred Haškim tribunalom. Čak je u oslobađajućoj presudi Haradinaju i još dvojici komandanata OVK navedeno da se svedoci nisu osećali bezbedno i da je situacija na Kosovu nepovoljna za svedoke.
“Ne mogu se plašiti ceo život…Ponudili su mi zaštitu, rekao sam da mi treba samo pištolj i da ću zaštiti samog sebe. Ponudili su mi da napustim Kosovo, ali ne mogu to učiniti, ko sam onda ja, ako to uradim? Da, živim naoružan, ali sam navikao da ljudi umiru, tako će ostati do kraja života“, rekao je sagovornik Insajdera.
Tadašnji srpski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević 2011. godine izneo je podatak da je, prema analizi tog tužilaštva, oko 40 svedoka u postupcima protiv pripadnika OVK bilo zastrašeno ili ubijeno.
Izvor: Insajder
