Piše: Redakcija
Ustavni sud Rumunije odlučiće u ponedeljak 2. decembra da li da poništi rezultate prvog kruga predsjedničkih zbora u toj zemlji održanih 24. novembra. Prema pisanju briselskog portala „Politico“, izbori su bili „kontroverzni“. Najviši bezbjednosni zvaničnici Rumunije sumnjaju da je zemlja bila meta sajber napada sa ciljem da se utiče na rezultate prvog kruga.
Naročito se problematizuje uloga kineske društvene mreže TikTok koju je pobjednik prvog kruga izbora, kandidat Kelin Đorđesku, koristio kao glavni kanal sa komunikaciju sa biračima. Đorđesku se naprosto pojavio niotkuda i pokvario zabavu tradicionalnim rumunskim strankama. Naravno, problem je mnogo ozbiljniji.
Đorđesku se tokom kampanje zalagao za povratak nacionalnog ponosa Rumunima koji se tokom godina negdje zagubio bespogovornim slušanjem direktiva od NATO i EU. U prvom redu se zalagao za mir, ističući da njegova zemlja ne bi trebalo da bude tako mnogo uključena u rat u Ukrajini, za koji tvrdi da je nečiji tuđi rat. U trenutku dok se u Rumuniji gradi najveća NATO baza u Evropi(veća čak i od baze Rajmštajn u Njemačkoj), dok je u Deveselu instaliran američki protivraketni štit – zalaganje za politiku koja želi da Rumuniju ostavi neutralnom u ratu koji bijesni u susjedstvu te zemlje, čini se logičnom za sve više Rumuna.
To naročito ukoliko se ukalkuliše enorman (nuklearni) rizik ukoliko se situacija u Ukrajini otrgne kontroli zbog čega bi upravo Rumunija bila jedna od prvih potencijalnim meta ruske odmazde. Elem, iako je glasanje za marginalnog kandidata sa TikToka kom se nije predviđalo ni 5% podrške za većinu Rumuna bio logičan izbor, on svakako to nije za NATO. Sama teoretska mogućnost da bi kandidat takvog profila mogao da pobijedi upalila je sve crvene lampice za uzbunu u zapadnim prijestonicama.
Kao reakcija na nemilosrdnu kampanju poništavanja rezultata izbora i ponovno prebrojavanje glasanja iz prvog kruga, Đorđesku je odgovorio rečenicom koja u sebi sadrži notu mesijanizma – „Dragi ljudi, vjerujte samo u sebe, i put ka svjetlosti će vam se ukazati“.
Cinik bi rekao da je to zapravo možda jedino što je Đorđeskuu preostalo, jer je realno u pitanju politika koja nema nikakve šanse protiv mašinerije koja Rumuniju vidi kao ključnu platformu u svojim strateškim planovima za dalji pohod na Istok. Sa druge strane, rumunska drama kao i reakcija zapadnih medija i političara koji čitavu situaciju opisuju kao najveću krizu u toj zemlji još od pada komunističkog režima sa Čaušeskuom, samo je potvrda da su volja većine i demokratija u odnosu na interese Zapada, poslednje što je na pameti donosiocima odluka u Briselu. Rumunski slučaj, ipak, snažno potvrđuje i zašto je EU tako odlučna u borbi protiv, i za zabranjivanje svih medija koji propagiraju drugačije mišljenje.
Jer ako je jedan marginalni rumunski kandidat za predsjednika samo uz pomoć TikToka i bez ikakve prohodnosti u mejnstrim medijima uspio da napravi ovako značajan rezultat – šta bi se tek desilo da istinska sloboda i pluralizam medija na Zapadu zaista postoji.
