Piše: Milovan Urvan
Na portalima i društvenim mrežama ustaju mentalno sakati i duhom zamrli, vjerovatno i nadrogirani, kako bi Njegoša sveli na lešinu, a isto tako tretirali i svete mošti pod Ostrogom. Tako zombirani ustaju u ime nekakve „emancipacije“, kao veleposjednici istorijskih istina, još i kao samouvjereni vidovnjaci što znaju i kakve će boje sunce sjutra izaći.
Takvi, zombirani i mržnjom zatamnjeni, znaju imati i po jedanaest hiljada pratilaca na svojim mrežama, koji se dive njihovom ludilu.
Šta nam donosi takvo saznanje?
Razuman čovjek ponekad pomisli da bi imalo smisla stupiti u dijalog, razgovor, polemiku, raščitati prošlost red po red. Pomisli da smo se, možda, samo razišli u interpretaciji, da smo se suviše ostrastili u svojim političkim očekivanjima od vremena sadašnjeg.
Međutim, taj prvi korak u praksi se pokaže kao fatalan, jer ovdašnji zombirani prosvjetitelji upravo i čekaju glas razuma, kako bi ga lakše ulovili i onda uvukli u mrežu svojih zombiranih lutaka, da se goste i komadaju.
Zombirani publicista nikada ne pruža argumentaciju za svoje zaključke. Za to bi, makar, trebalo da prethodi nekakvo obrazovanje usvojeno barem u osnovnoj školi. On, umjesto toga, kreće sa svojim darkerskim imaginacijama i štanca čekove bez pokrića — pa ko se ulovio, ulovio se.
