Piše: Ranko Rajković
Patite kada je nema. Patite kada je ima previše. Odgonetka je jednostavna. Glasi VODA.
Muka je kada zbog izostanka kiše zasuši, nestanu izvori, uvenu biljke, nastupe gladne godine.
Ništa manja muka je i kada preobilne kiše prouzrokuju poplave, direktno ugroze ljudske živote i zdravlje, pokrenu klizišta i odrone, unište mostove i puteve, zagade pitku vodu, nanesu štetu poljoprivrednim površinama i kulturama.
U doba velikih suša sanjamo i dozivamo kišu. U doba dugotrajnih kiša sanjamo i dozivamo Sunce.
Ovog ljeta naš kontinent se suočio s ekstremnim sušama. Rekordno niski vodostaji rijeka otkrili su nam tajne koje su vjekovima ostale zaključane pod vodom. Izronila su neočekivana svjedočanstva istorije. Prvi put smo vidjeli puteve i mostove koje su gradili Rimski carevi. Ukazale su nam se olupine trgovačkih i ratnih brodova. U rasponu milenijuma u mulju nam se prikazaše očuvani skeleti drevnih mamuta i sojenice u kojima su živjeli praistorijski ljudi.
Dobili smo i ciljanu opomenu o posledicama klimatskih promjena. Bila je neposrednija i jasnija od mnogobrojnih referata koje na svjetskim kongresima o klimi izlažu naučnici iz cijelog svijeta. Naime iz rijeke Rajne je izronilo kamenje na kojemu piše: “Plači kada me vidiš”. Kamenje je poznato kao “kamenje gladi”. U stijenama blizu rečnog dna preci su urezivali slikovite poruke potomstvu. Opominjali su ih da će doći do propasti usjeva i gladi kad njihovi zapisi postanu vidljivi oku. Ovo kamenje predstavlja svojevrstan hidrološki zapis o nivou vodostaja. Veoma je dragocjen za nauku. Dokazuje da i “plač” može biti mjerna jedinica.
Istorija svjedoči da je na hiljade ratova izbijalo zbog borbi za vodu. Poslednjih decenija vidimo da raste broj sukoba koji su direktno povezani s vodom. Kontrola morskih i rečnih tokova, zaštite izvora pitke vode, postaju geopolitička oružja.
Jedan od povoda kratkog izraelsko-arapskog rata iz 1967. godine bila je voda. Sukob je eskalirao kada su Sirija, Jordan i Egipat pokušali da skrenu tok rijeke Jordan čime bi Izraelu bila uskraćena voda. U narednim sukobima Izraela sa Arapskim svijetom napredovanja Izraelske vojske na terenu pratili su hidrotehnički stručnjaci koji bi na okupiranim područjima odmah postavljali cijevi za eksploataciju vode iz pograničnih rijeka. Tenkovi su obezbeđivali prostor za cjevovode.
Ranko Rajković: Knjige u ogledalu naše kulture, tradicije i identiteta
Poslije nasilnih događaja na Kijevskom Majdanu i referenduma kojim je stanovništvo Krima 2014. godine u ogromnoj većini odlučilo da se pripoji Rusiji Ukrajina je iskoristila vodu kao oružje. Naime Ukrajina je u kratkom periodu izgradila branu na Sjevernokrimskom kanalu kojom je uskratila vodu Krimu na kome živi oko 2,5 miliona stanovnika za koje je Ukrajina tvrdila da su Ukrajinski građani i da su okupirani. Čudna je to logika kada uskratiš vodu kao osnovnu životnu potrebu nikom drugo do milionima građana koje nazivaš tobože svojim. Uz sve to svjesno napraviš i ekološku katastrofu velikih razmjera od koje će se prostor teško oporavljati . Da li je prilikom posjete Beogradu Zelenski dao vođstvu Srbije preporuku da nešto slično preduzmu sa rijekom Ibar ?
U ratnim sukobima voda postaje moćno oružje. Na Bliskom istoku vodi se rat za vodu i rat protiv tuđe vode. Na meti raketa ispaljenih iz oba tabora nalaze se fabrike za desalinizaciju vode. Jedni drugima dižu u vazduh postrojenja za proizvodnju vode, ostavljajući stanovništvo da pati bez vode nasušne.
Međutim i u mirnim vremena koja su obezbjeđivala snažne naučno-tehničke procvate pokazalo se da su se mnogi veliki projekti i poduhvati pokazali svoje slabosti kada je u pitanju bila voda.
Jedan od najdrastičnijih primjera je kada su u ondašnjem Sovjetskom Savezu oko 1950. godine preusmjeravane vode Rijeka Amu Darje i Sir Darje za navodnjavanja ogromnih poljoprivrednih površina naročito onih koje su bile pod zasadima pamuka. Zbog toga je Aralsko more (jezero) izgubilo oko 90 % svoje površine koju su mu obezbeđivale ove dvije rijeke pritoke. Apokaliptičke slike velikih brodova nasukanih na pustinjskom pijesku nekadašnjeg mora predstavljaju idealan prostor za snimanje filmova iz Sci-Fi žanra.
Odavno nam je postalo jasno da su se ideje iz doba prosvetiteljstva i industrijske revolucije o prirodi pokorenoj ljudskim umom i rukom vraćale društvu kao bumerang.
Modernom čovjeku koji je svojim eksperimentima i naučnim razvojem mijenjao prirodu stavljajući je na muke i prenebregavajući njene suštinske zakone priroda je uzvraćala istom mjerom. Znala je priroda jednim potezom, ovoga puta sušom, učiniti upitnim i veoma rizičnim najsavremenija dostignuća nauke poput korišćenja nuklearne energije u mirnodopske svrhe.
Ovih dana se širom Evrope prekida ili smanjuje rad nuklearnih elektrana zbog nedostatka vode za hlađenje reaktora.
I previše vode na mjestu gdje se nalazi nuklearna centrala može dovesti do katastrofe. Za veliku ekološku i humanitarnu katastrofu koju je prouzrokovao kvar na nuklearnoj elektrani Fukušima u Japanu kriva je voda. Ta voda nije poticala od padavina već od okeanskog poplavnog talasa (cunamija) koji je potopio generatore koji su pokretali pumpe za vodu koja je hladila reaktore. Pregrejavanje i eksplozije postrojenja za hlađenje izazvale su nesmetano oslobađanje i širenje smrtonosne radioaktivnosti. Procenjuje se da će za čišćenje zagađenog prostora, zaostalog radioaktivnog materijala i potpunog zatvaranje elektrane Fukušima biti potrebno više od 30 godina.
I nedostaci vode i viškovi vode dovode do velikih društvenih kriza.
Optimalna količina vode i vodnih bilansa pogoduje razvoju i napretku civilizacije.
U poslednje vrijeme u nauci se pojavio parameter nazvan“vodeni otisak” koji treba da doprinese optimalizaciji potrošnje vode. Vodeni otisak je vrsta mjerne jedinice koja pokazuje ukupnu količinu potrošene slatke vode u procesu uzgoja (stvaranja), prerade i transporta nekog proizvoda. Vodeni otisak podrazumijeva podzemne i površinske vode. Takođe uključuje i vode potrebne da se razrijede i filtriraju zagađene vode nastale u proizvodnim procesima.
Ranko Rajković: Naš srednji vijek – Razmišljanje o državnosti Crne Gore (1. dio)
Primjera radi za jedan kilogram govedine od pašnjaka do stola potrebno je potrošiti oko 15400 litara slatke vode, za kilogram čokolade oko 17000 litara vode a za farmerke oko 7000 litara vode.
Ako se osvrnemo na proizvode to jest na ona četiri nerazdvojna sastojka prisutna na svim našim okupljanjima doći ćemo do zanimljivih brojki o potrošnji vode.
- Za jedan litar rakije potrebno je potrošiti oko 3000 litara slatke vode
- Za kilogram kafe oko 18.000 litara vode.
- Za kilogram šećera oko 1700 litara vode.
- Za kilogram duvana oko 3000 litara vode.
Na osnovu ovoga moguće je izračunati koliko košta jedan sjednik u recimo našoj bezvodnoj Katunskoj nahiji.
Nekom drugom prilikom mogli bi izračunati koliku bi dobit mogla imati ta ista bezvodna i slabo naseljena Katunska nahija samo da su projektanti puta Cetinje-Čevo-Nikšić uz asfaltnu trasu postavili vodovodne cijevi manjeg profila. Taj vodovod bi se mogao puniti sa onim vodama koje Katunskoj nahiji i njenoj okolini već stoje na raspolaganju tokom jednogodišnjeg padavinskog ciklusa na njenom području.
Pametno i odgovorno rukovanje vodom otvorilo bi Crnoj Gori velike razvojne perspektive jer spada među 1% svjetskog područja koje je najbogatije vodom.
Naime posmatrajući specifični oticaj* Crna Gora spada među izuzetno rijetka područja u svijetu koja obiluju slatkom vodom. Da li ćemo imati dovoljno znanja, volje i političke saglasnosti da to iskoristimo zavisi od nas samih.
Ukoliko nakratko zaboravimo na zađevice oko demokratskih procesa, glasačkih prava, identitetskih vrijednosti i sličnih stvari pa svoj um povodom korištenja vodnih resursa otvorimo ili čak prilagodimo razmišljanjima i iskustvima urođenika koji žive u pustinjskim oblastima mogli bi shvatiti koje bogatstvo predstavlja voda, kako je treba čuvati i koristiti.
Na sličan način ako bi razmišljali o molitvi „Oče naš“ (Novi zavjet) koju izgovaramo svakodnevno shvatili bi što znači „Hleb naš nasušni daj nam danas“ . Ta rečenica podrazumijeva i vodu i dijeljenje vode s drugima jer voda je za život jednako važna kao i hleb.
Tekstovi objavljeni u kategoriji „Gledišta“ ne izražavaju nužno stav redakcije Žurnala
*Specifični oticaj (ili modul oticaja) je hidrološki pokazatelj koji predstavlja odnos između proticaja vode (Q) i površine sliva (A) s kojeg ta voda dotiče. Ovaj parametar zapravo pokazuje kolika se količina vode u sekundi „proizvede“ ili otekne sa svakog kvadratnog kilometra nekog sliva.
