Piše: Dr Momčilo D. Pejović
(Ni)kako da se zasite, malo (im) je? Uvijek su gladni i žedni, ne samo jela i pića – hrane i vode, pokretnog i nepokretnog, nego tjelesnog i materijalnog, dok im je duhovno sasvim sporedno da ne kažem nepotrebno. Pohlepno grabe očima i rukama sve što im može i ne može biti, i opet u svemu (p)ostaju siromasi, nadasve!
Prema takvima ne treba imati ni najsitnije zrnce zavidnosti, samo sažaljenje i samilost. Sav novac ovoga svijeta (nj)ima da se da, oni ne bi rekli mnogo je!
Treba im da(va)ti stostruko više nego ostalima, koji nikako da sastave kraj sa krajem od mjeseca do mjeseca, a da se ne zaduže. Državna penzija i plata, i (po)neka sinekura koje mjesečno primaju, dva i tri puta su pojedinačno veće od njihovog prosjeka u ekološkoj, socijalnoj, vertikalnoj, junačkoj, nadasve „pravnoj i demokratskoj“ (pro)evropskoj državi Crnoj Gori.
Pa, zar im je i to sve zajedno, što na mjesečnom nivou primaju, tako malo da još ištu – traže, mimo ostalih primanja od ponekog svog privatnog biznisa, koji obavljaju s(a)kriveno od šire javnosti?
Neka ih! Ma neka im bude, da (pr)imaju ne samo penziju, platu, sinekuru, nego ako treba i neku vrstu socijale, materijalno za kućnu pomoć i njegu starijim osobama, i tome slično!
Naravno, pored navedenoga pozapošljavali su ne samo svakojega člana svoje porodice ili rodbine koji je bio dorastao za posao i to na mjestima i pozicijama koje su sami birali ili htjeli da rade! A (u)brzo će ili već neki jesu (pri)stigli i svoju unučad zaposliti u državnim institucijama i tako ih sve redom skućiti, udomiti i zbrinuti, pa će im i to biti malo, kao da su u mladalačkim godinama kada „želudac“ ima potrebu da što više (sa)melje i „život“ da se ispuni!?
Dabogda, tako sve to primali ne samo pet, deset ili još najmanje onoliko koliko su godina imali kada su penzionisani, sa sred srca im to (po)želim(o)! Valjda će se tada jednom najesti i napiti, namiriti, zadovoljiti svoje prohtjeve i nezajažljivosti, a koje u sebi nose cijelog svog (o)siromaš(e)nog života i duha!
Dako popune sve rupe i provalije, koje su im tokom radnoga vijeka stalno otvarane i uvećavane, pa još tokom penzije, ostale širom otvorene! Neka im tako to sve (po)traje! Spokojno da troše sve do poslednjega centa ako im preostane do jedne ure i sudnjega dana, na koji ne mogu uticati, mada bi to (po)željeli više od svega, a koji ih, ipak, ne može mimoići! Priroda je to tako udesila, mada bi oni htjeli i tome da prkose uvjeravajući sebe da se to nekim crnogorskim čudom samo njima može i (u)desiti!
Nije(su) (li) on(i), valjda, poput onih velikih žaba kornjača, koje žive po dvjesta i više godina!?
A da li se može desiti da oni kao nezasiti crnogorski p(oli)tičari lešinari, bez kojih bi crnogorsko društvo (pro)palo ili bilo sirotno, (po)žive i mnogo duže od viševjekovnih kornjača, odgovor bi bio potvrdan!?
U Crnoj Gori, za prethodne tri decenije, potvrđeno je na mnogo primjera da i nemoguće postaje moguće! Prema tome, za očekivati je da i neki od tih nezamjenjivih savjetnika, (doušnika – narodni je izraz) i(li) političara (za)služnih savjetodavaca sa znanjima, akademskim zvanjima i samozvanim ekspertskim licencama „ekonomskog analitičara“ ili savjetnika za radna mjesta: direktora direktorata, borda direktora, predsjednika odbora i savjeta, direktora razvojnih fondova, direktora ASK-a, direktora KIC-a itd.,bez kojih država Crna Gora ne bi opsta(ja)la, a još i manje napredovala na putu ulaska u EU da, nadasve, makar budu bliže godinama starosti čovjeka iz Biblije, zvanog Metuzalem! Zašto i to ne bi moglo i njima takvima da se (po)desi sa novim radnim mjestom, kao i sve ono sa prvom ekološkom državom?! A znamo kakva nam je ekološka svijest i savjest! A, koliko je, tek otpada pored svake rijeke u našoj državi, gdje deponije niču kao pečurke poslije kiše za evo više od tri decenije odnosno iduće godine navršiće se 35 godina od donošenja Deklaracije o prvoj ekološkoj državi, naravno, na svijetu a ne u Evropi ili regionu, najstarije!?
Uvijek smo bili među prvima i najstarijima, ne samo u regionu već u Evropi, pa i na cijelome šaru zemaljskome!
Na tu temu mogla bi se napisati cijela jedna studija od par stotina stranica, a nekmoli jedan tekst od tri – četiri šlajfne.
Čitam(o), ovih dana, u dnevnoj štampi i na portalima da neki vajni crnogorski potrošeni i izblijeđeli p(oli)tičari, savjetodavci bivši i aktivni, primaju, pored (ne)zasluženo maksimalne državne penzije, još i „platu savjetnika“ ili direktora ništa manju od svoje penzije uz sve ostale benefite koje idu uz tu visoku, prestižnu i „zahtjevnu“ javnu funkciju, i nemaju ama baš nikakve odgovornosti, ni zakonske, a još manje lične!
Nećemo ići daleko u prošlost naših crnogorskih političara i bivših kumunista, kada su isti oni za te „komunjare“, kojima su kao mlađani poletarci i oni pripadali, dugo pričali, prepričavali i pripovijedali da su mogli i jagnje pojesti za vrijeme ručka i još pride da su putovali svuda po bijelome svijetu i tako dalje i tome slično!
A šta tek možemo reći za ove današnje malo starije crnogorske političare koji pripadaju generaciji onih koji dođoše sa ulice odnosno ubrajaju i njih u „mlade, (s)lijepe i još (pre)pametne“ sa devizom „Mi znamo kako“, „Za bolji život“?
A oni su ti koji cijeli svoj radni vijek provedoše baveći se „teškim poslom, danonoćnim i mukotrpnim“, koji se zove politika odnosno „pričam ti priču na crnogorski način“ i sve to bez ikakve odgovornosti, bilo lične, moralne, krivične, materijalne, jer je ta njihova politika kao i svaki drugi posao koji su do tada obavljali. Da li oni tako razumiju i shvataju bavljenje politikom, a savjetodavnu profesiju i sopstvenu ulogu u njoj pravdaju raznoraznim floskulama i nebulozama ubjeđujući glasače tokom ili mimo predizborne kampanje da će sa njima država Crna Gora procvjetati, prosipaće se ili poteći će med i mlijeko, biće to raj na zemlji, samo za njih naravno?
Dragoslav Rašeta: Nova diplomatija SAD – Trampov „obrnuti Kisindžer“
Da im date sav novac sa ovoga bijelog svijeta bilo bi im (pre)malo i nikom ne bi ostavili cent(a), ma ne bez nekog debelog interesa.
Nanizao sam nisku starosnu od 75 godina, a bogme ni oni o kojima pišem nijesu nešto (pre)mnogo mlađi ili su na samom kraju sedme decenije a još rade „punom parom“, sa strašću i „staračkim elanom“ koji je upregnut energijom penzije, plate i sinekure. Doduše radim i ja (po)nešto ali od toga nema vajde, jer je bez pare i dinara (eura) za dž(aba), kako se to danas moderno ili u trendu je, kaže! I to sve tako tokom cijelog radnoga vijeka i evo dalje tako ispunilo se 8 penzionerskih godina.
Da ne dužimo dalje i privodimo kraju ovu temu, ali da je ne ostavimo kao nedovršenu i uopštenu već zaokružimo makar sa (po)nekim imenima odnosno primjerima koja i su tu među nama prisutni, ne radi prozivke ili licitiranja, bez zavisti ili zlobe, daleko od svega toga, njihovih imena tako uvaženih osoba i bivših političara, akademskih ličnosti sa titulom akademika (i)li prof. dr., i tome slično, već samo podsećanja radi svih nas pa i njih samih, da ne zaborave i (na) sebe!
Rekoh da nećemo ići u daleku neku političku prošlost već ćemo se podsjetiti na godine kada su među prvima kao penzioneri i dalje radili i primali visoke plate kao funkcioneri, naravno i sve što je išlo sa tom funkcijom.
Podsjetićemo se samo onih koji su nešto „značili“ na visokim položajima državnim, političkim ili akademskim, čija imena su bila i mnogo zvučna i politički na visokom nivou, a onih sitnih i bezvučnih ima (pre)mnogo i kao takvi su nevažni!
Od onih koji su bili „na glasu i stasu“ u crnogorskome javnome životu i na političkoj sceni uzeti su kao primjer: Sreten Radonjić, koji je kao penzioner bio direktor ASK-a nekoliko godina skoro cio mandat, pa zatim je malo „pomjeren“ i smješten u Savjetu i na neke jedvite jade bi smijenjen odnosno zamijenjen (novo)izabranom i pr(a)vom zamjenom, (pr)ovjereno kao (ne)partijska ličnost, a koju vidjesmo kako sjedi u fotelji na hodniku i čeka da je opet neko namjesti ili prenese sa tom foteljom u direktorsku kancelariju toga istoga ASK-a!
Veliko je pitanje da li je bivši direktor ASK-a S. Radonjić mogao kao aktivni penzioner biti (pre)poručen za tu funkciju da mu nije bio „sa ruke“ bivši premijer Duško Marković? Nećemo ulaziti, ne zanima nas ni malo, u njihove rodbinske odnose, nepotizam, kumstva ili ženidbeno-udadbene veze i prijateljstva. Pa zar bi se on mogao drugačije održati na toj tako važnoj funkciji koja je bivšoj i nesmjenjivoj tadašnjoj trodecenijskoj vlasti D(R)PS-ovaca vjerno služila i prikrivala mnogo čega dugo godina, a tek sada se ponešto od toga objelodanjuje?
Kao drugi drastični primjer bio bi bivši dugogodišnji predsjednik crnogorskog parlamenta Ranko Krivokapić, njegova velika državna penzija i aktiviranje u Ministarstvu vanjskih poslova, pa zatim njegova sadašnja savjetnička uloga i tako dalje! Upitno je da li je i koliko je vratio novaca koje je (ne)zakonito primao, kako je (u)tvrđeno? Da li je zadovoljan sadašnjim poslom „savjetnika“, platom odnosno mjesečnom zaradom, (ne)zaposlenim članovima porodice uže i šire, prostranim stanovima i još mnogo čime?
Još jedan dobar primjer, bolje reći dominantan, od aktivnih penzionera, a bivših političara, je Predag Drecun, „ekonomski mag analitičar“, lijeva ruka N. Kilibarde i ekonomski ekspert, koji stoji u red onih koji su svojom voljom obeća(va)li da će političku karijeru, sa činom penzionisanja, okačiti o klin i naravno sebe (za)varali, pa su samo „svojim iskustvom“, a ne visokim akademskim znanjem i zvanjem, ponovo aktivirani. On je uspio dobiti predsjedničku fotelju upravnog odbora (direktora) u IRF-u! Kako reče i potvrdi nam javno „iskustvo ga preporučuje“!?
Neće, valjda, reći da je riječ o onom političkom iskustvu iz Narodne stranke pod vođstvom njegovoga idola i lidera Novaka Kilibarde u sadejstvu njegove kolegijalne i partijske desne ruke Dragana Šoća?! Doduše, D. Šoć se malo „primirio“ i svoju političku aktivnost znatno umanjio ili gotovo (pre)stao da je mimo penzije obavlja, iako savjetničku ulogu diskretno volonterski obavlja sa velikom dozom opreza i suptilnosti, a ne kao nekada dok je bio ministar pravde pa i malo kasnije. Sve mi je to ostalo dobro upamćeno odnosno urezano u pamet, a osjetio sam to mnogo jako na svojoj koži od njegovog partijskog kolege Budimira Dubaka, ondašnjeg ministra kulture i velikog književnika srpsko-crnogorskoga i jedinog ministra sa nezavršenim fakultetom. Naravno, bili su to elitni članovi partije, samozvani eksperti iz Kilibardine Narodne stranke, kako za pravo i pravdu tako za ekonomiju i književnost odnosno prosvjetu i kulturu srpsku – crnogorsku! Sve im je išlo u na(p)redak i u džep odnosno „na ruke“ kako govoraše u jedno svoje pero, za njih neumrli sada već pokojni N. Kilibarda. O (ne)kakvoj aferi podavnoj zvanoj „Koding“ u prijestonom gradu to bijaše, ako sam potrefio naziv firme i ako se ne varam da je to tamo bilo, nećemo ništa dalje reći, jer je to ionako (p)ostalo kao tajna i za javnost užu i političku!? Ma neka je, ne smeta mi ni najmanje, a ne znam mnogo dalje od toga, već samo se (pod)sjetih jer mi je ta afera ostala maglovita, nepotpuna i neriješena, navodno!? Tek toliko u mimogred o njoj i njihovom političkom iskustvu i nasljeđu!
Dr Momčilo D. Pejović: Boris Savić „završio“ sa tunelom i „ne osjeća(m) moralnu odgovornost“!?
Od bivših političara koji su još aktivnije i iskustvenije, a mimo penzije, aktivno nastavili svoj radni vijek je i Predrag Bulatović, koji iz skupštinskih klupa, da ja znam, nije izlazio od kada je višeparizam zaživio u Crnoj Gori našoj, a mnogo više njegovoj kao takvoj, sem „radi sebe“ ili kad je bila neka pauza poslije velike debate u crnogorskome parlamentu? On je jedan od najaktivnijih penzionera koji je svoju političku ulogu zamijenio savjetodavnom i tako dodao još jednu podeblju kuvijertu sa redovnim mjesečnim primanjem mimo penzije! Sposoban (je) političar i te kako, i neka je, jer ga hoće i (n)ova vlast! Dobro će im doći njegovo vješto, političko višedecenijsko ekvilibrističko iskustvo na crnogorskoj političkoj sceni bolje reći teatru apsurda!
Svi oni tiho bolje reći nečujno, bez javnosti, uredno i savjesno, nadasve ekspertski, obavljaju svoje postpenzionerske radne aktivnosti zarad dopunskog popunjavanja kućnoga buđžeta! Penzija je tu „sigurica“ za svaki slučaj da (po)služi kao džeparac kad izađu sa svojim društvom iz mladalačkih dana i da u nekom noćnom klubu (pro)đuskaju do zore!?
I da mi neko od čitalaca ne bi (za)mjerio, ozbiljniju kritiku uputio ili zlobno rekao da ih čuvam – sakrivam, jer se u tekstu ne dotakoh njih dvojice cijenjenih profesora fakulteta (Dragan Koprivica, Milan Popović) „aktuelnih“ u našoj javnosti u vezi navedene problematike, makar jednim malim dijelom!? Sama činjenica da su u pitanju redovni profesori pojedinih fakulteta sa UCG-a, dakle sa najvišim akademskim zvanjima i titulama, a jedan od njih čak je i akademik ili je već bivši, za javnost je crnogorsku to na neki način zanimljivo(st) ili samo budi radoznalost određenih pojedinaca i lobija, posebno što te ličnosti već imaju visok društveni status koji bi nekome mogao zasmetati i poslužiti za, blago rečeno, manipulaciju u javnosti i nanošenje lične uvrede imenovanima odnosno za laičku javnost „prozvani(ma)“!
Ponude, za mjesto direktora KIC-a ili za savjetnika imenovanim profesorima, su ma koliko bile ozbiljno upućene, sa ili bez konkursa, odbijene od istih doduše ne tako jasno, odlučno i konkretno, ali su tu pak i njihove izjave date za javnost, ako su ih mediji već korektno prenijeli i to je sve što je po tom pitanju. Može da se nekome ne sviđa ili je nezadovoljan što su odbijene, ali je ta stvar tako okončana i tu je, makar za mene i sada stavljena tačka, ako sam ja dobro shvatio ono što se moglo zaključiti iz datih izjava. Dakle, tu je kraj po tom pitanju. A da li će mediji pronaći još po nešto ili pribaviti dodatnog „materijala“ mimo onoga do kojeg su došli o tom potom.
Pravni sam laik da li ima zakonskih smetnji za radno angažovanje osoba poslije penzionisanja, i ujedno nijesam ni najmanje zainteresovan za tumačenje datih izjava-odgovora dvojice profesora, kao ni za razloge zbog kojih se nijesu ili jesu uslovno htjeli (ne)prihvatiti ponuđenih pozicija, direktora KIC-a ili savjetnika!
Dr Momčilo D. Pejović: Boris Savić „završio“ sa tunelom i „ne osjeća(m) moralnu odgovornost“!?
A da sam se ja, kojim slučajem, pitao kao što nijesam tu ne bih ostavio prostora ni za kakvu vrstu upita već bi sve bilo reče jasno, nedvosmisleno i odlučno odbijeno odnosno ne bih dozvolio ni da mi bude ponuđeno nešto što je mimo moje profesije. Dakle, odbijeno sa velikim NE, ni pod razno, bez obzira na novčana primanja, benefite i ostalo šta donose te javne funkcije ili političke pozicije, uprkos visini penzije koju primam a znatno je ispod hiljadarke.
A sve iznijeto u izjavama uvaženih profesora moglo je biti izrečeno i na drugačiji način koji bi crnogorsku javnost i radoznalost pojedinaca ostavilo bez ikakve dodatne vrste upita!
Po mojem skromnom mišljenju cijenjeni profesori i moje kolege po tituli i zvanju mogli su izbjeći taj „živi pijesak“ u političkom smislu rečeno i shvaćeno pa bi izbjegli ono što im se desilo da ih „sedma sila“ ili javnost p(r)ovlači i razvlači – tumači kako se kome sviđa proturajući neke svoje skrivene namjere! Bez svega toga su mogli i nepotrebno je donekle zaiskrila mašta radoznale javnosti!
