Piše: Endrju P. Napolitano
Nijedan pokušaj vlade da ocjenjuje sadržaj govora i da obeshrabri ili kazni ono što ona i njeni štićenici mrze ili čega se plaše nije u duhu američkih vrijednosti, protivustavan je i nezakonit; i ako se ne zaustavi, dovešće američki narod do ropstva. Tokom protekla tri mjeseca, administracija Donalda Trampa nastojala je da uskrati pružanje državnih beneficija kako bi kaznila ili preoblikovala svoje navodne političke protivnike.
Ti protivnici — u viđenju Bijele kuće — su koledži i univerziteti koji dozvoljavaju govor koji ona smatra mržnjom, advokatske firme koje zastupaju klijente ili zapošljavaju advokate koji su bili glasno kritični prema administraciji, pa čak i jedna od pedeset američkih država, zbog formulacija u jednom zakonu i izjava njenog guvernera. Može li savezna vlada usloviti dobijanje beneficija odricanjem od osnovnih sloboda? Ili, drugačije rečeno: može li federalna vlast uskratiti privilegije onima koji su na njih zakonski ovlašćeni samo zato što joj se ne dopada ono što govore?
Jednom riječju: Ne.
Evo pozadine. Prema prirodnom pravu, koje su prihvatili Deklaracija o nezavisnosti i Ustav, naša prava proističu iz same naše ljudske prirode. To su prava na život, na to da se vjeruje ili ne vjeruje, da se s nekim bude ili ne bude u društvu, da se govori ono što se misli i objavljuje ono što se kaže, da se braniš istim sredstvima kojima raspolaže i vlast, da te ostave na miru, da putuješ i da imaš pravo na pravičnost i zakonski postupak.
Ta prirodna prava u osnovi su ona koja se štite od uplitanja vlasti putem Povelje o pravima. Ustavne zaštite od miješanja Ustav ne tvrdi da dodjeljuje osnovna prava. Naprotiv, pošto ta prava postoje prije samog nastanka države, Ustav suštinski zabranjuje vlasti da se u ta prava miješa. Klasičan primjer je Prvi amandman, koji delimično glasi: „Kongres neće donositi zakon … kojim se ograničava sloboda govora ili štampe.“ Džejms Medison, koji je sastavio ovaj amandman, insistirao je da se govor nazove „slobodom govora“, sa određenim članom, kako bi istakao da su tvorci Ustava shvatali da ta sloboda postoji prije države.
Kada ona nastaje? Slobode i prava iz ljudske prirode pojavljuju se kod svakog čovjeka sa nastankom razuma. Prava koja proizlaze iz naše čovječnosti važe kao zahtjev prema čitavom svijetu. Zato, da bi ih neko upražnjavao, nije mu potrebna dozvola države. Parafrazirajući Džona Stjuarta Mila: ako bi cijeli svijet imao isto mišljenje o nekom pitanju, a samo jedna osoba mislila drugačije, pošto je sloboda govora prirodno pravo – a time i zahtjev prema čitavom svijetu, što znači da se može upražnjavati bez kazne – svijet ne bi imao više prava da ućutka tog jednog čovjeka, nego što bi on, ako bi imao moć, imao pravo da ućutka čitav svijet.
Ovo Medisonovo/Milovo shvatanje ljudskih prava predstavlja savremeno izražavanje Prirodnog prava, koje je još prije 775 godina kodifikovao Sveti Toma Akvinski. Džeferson i generacija revolucionara prihvatili su učenje Akvinskog u Deklaraciji, koja kaže da nas je naš Stvoritelj obdario određenim neotuđivim pravima. Ta prava su neotuđiva zato što su prirodna, i kao takva ne mogu biti oduzeta ni zakonom, ni naredbom; mogu biti odbačena samo dobrovoljno. Razbojnik koji opljačka banku odriče se svojih prirodnih prava — jer je drugima uskratio njihovo prirodno pravo na sopstveni novac, on time gubi i svoja. Kada država dodjeljuje privilegije, poput vozačke dozvole, biračkog prava, bezbjednosne dozvole ili novca za istraživanja, to čini uz određene uslove. Ti uslovi moraju biti razumno povezani sa samom privilegijom. Vozač će poštovati ograničenje brzine, glasač će glasati samo jednom, državni službenik neće odavati tajne do kojih je došao, istraživač neće kršiti ljudska prava drugih na svom fakultetu.
Mnogo toga već je postalo uobičajeno kod primalaca državnih beneficija, iako vlada te beneficije često dodjeljuje i kada za to nema ustavno ovlašćenje. Finansijska pomoć u obrazovanju i inostranim zemljama nigdje se u Ustavu ne odobrava, ali federalne vlasti je i dalje dijele. Mogu li federalne vlasti povući te privilegije ukoliko se one zloupotrijebe? Kratak odgovor je: da, ali uz poštovanje prirodnih prava. Tako, na primjer, državne vlasti mogu oduzeti vozačku dozvolu nekome ko uporno prekoračuje brzinu ili vozi u alkoholisanom stanju, ali ne mogu uskratiti tu dozvolu zato što taj vozač ide na politički skup podrške kandidatu koji je protivnik vlade koja mu je dozvolu izdala.
Uslovi koji se vezuju za državne beneficije ne smiju narušavati ili obeshrabrivati upražnjavanje osnovnih sloboda od strane onih koji te beneficije primaju. Vrhovni sud je ovaj pravni princip formulisao u odnosu na pojedince 1972. u slučaju Perry v. Sindermann (poništavanje otpuštanja nastavnika javne škole koji je kritikovao školski odbor), a u odnosu na savezne države 2012. u slučaju National Federation of Independent Business v. Sebelius (poništavanje dijela zakona o pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti, koji je kažnjavao države koje nisu izmjenile svoje zakone). Ovi sudski slučajevi formulisali su i učvrstili doktrinu protiv neustavnih uslova. Ta doktrina predstavlja osnovu za noviji niz sudskih zabrana kojima se Bijeloj kući sprečava da uskrati beneficije i privilegije koje je država već dodijelila, samo zato što su primaoci iskoristili — ili odbili da iskoriste — svoju slobodu govora na način koji se ne poklapa sa očekivanjima administracije.
Da ova doktrina nije dio zakona, naša prirodna prava ne bi bila neotuđiva. Zamislite da vlast uslovljava dobijanje beneficija javnim iskazivanjem određenih stavova ili, obrnuto, nametanjem ćutanja. Zapravo, ne morate to ni da zamišljate — to se već dešava pred našim očima; i da nije nezavisnog sudstva, federalna vlast bi mogla koristiti povlačenje beneficija kao način da ućutka govor koji mrzi ili ga se plaši. Neograničena sloboda govora oduvijek je bila sastavni dio američke istorije, čovječnosti i sreće. To je glavna zaštita svih ostalih sloboda. Bez nje, Amerikanci će postati sluge onima koji u datom trenutku upravljaju državom. Da li je to ono što nas čeka?
Endrju P. Napolitano, bivši sudija Višeg suda države Nju Džerzi, bio je glavni pravni analitičar na kanalu Fox News i domaćin podkasta Judging Freedom. Napisao je sedam knjiga o Ustavu SAD. Njegova najnovija knjiga je Suicide Pact: The Radical Expansion of Presidential Powers and the Lethal Threat to American Liberty.
Izvor: Consortium News
