Piše: Filip Dragović
Teško je naći, na cijelom svijetu, opoziciju koja toliko radi za interese vlasti, kao što je ova, trenutno, u Crnoj Gori. Ali ne onako, u smislu da su u nekoj zakulisnoj saradnji sa vlašću, ili da su „kupljeni“ i nešto slično tome. Ne, oni su ubijeđeni da svojim postupcima ruše vlast, i još to čine iz petnih žila, što se ono kaže. A ne primjećuju da takvim napadima i radnjama, samo učvršćuju pozicije te iste vlasti. Pa uoči izbora koji nas uskoro očekuju, sebi samima, u skladu sa drevnom poslovicom, kopaju duboku, političku jamu.
Kako? Pa da krenemo od Spajićevog „Euro modela“. Nijesmo stigli ni da čujemo o čemu se zapravo radi, a već su svi mogući čuvari lika i djela M.Đ. uskliknuli kako će nas veće plate upropastiti! E sad, da li hoće, da li neće, pitanje je za ekonomiste i ozbiljne analitičare. Međutim, kada se protiv modela koji je očigledno dobio zeleno svijetlo Zapada, okupe svi ideolozi, tajkuni, privilegovani sindikalci iz Milovog „DPS svijeta“, postaje vam jasno da bi od tog Spajićevog projekta možda moglo nešto da bude. Da li će nam to uništiti privredu? Koju privredu? I „privredu“ i „uništiti“, obje riječi je odavno spojio i na zlo okrenuo DPS, tako da nam od Spajićeve kombinatorike može samo biti bolje. Odnosno, može nam ulazak u EU izgledati dostojanstvenije i nekako uravnoteženije sa onima koji nas već tamo čekaju.
Priče o potrošenom zdravstvenom i penzionom osiguranju su zbilja bajke za malu djecu. Pa zar neko misli da bi, pri svim ovim otvorenim poglavljima i pretresanjima na granici, neko pustio unutar EU, zemlju koja sa svojim građanima radi to što DPS priča da se radi? A DPS će morati, zajedno sa svojim STEGA-ma i 21. MAJ-evima, da čvrsto i dostojanstveno stoji na braniku teze „protiv većih plata građanima“, pa će biti zanimljivo vidjeti na proljeće čega će biti više: zdravstvene zaštite i penzija, ili glasača opozicije?
Drugo. Andrija Mandić je napravio otklon od Vučićevog monofaznog srpstva, stavljanjem naglaska na potrebu da se srpstvo u Crnoj Gori brani ovdje, i to sa pozicija vlasti a ne iz ćumeza vječite opozicije. To mu je, očekivano, uzdrmalo potencijal u dojučerašnjem biračkom tijelu. Djelovanje Milana Kneževića i raznih drugih Dajkovića mu nije išlo na ruku i prijetilo je osipanjem podrške među Srbima u CG. Uslijedio je telegram saučešća Mladićevoj porodici, koji je značajno ispod standarda i očekivanja prosječnog srpskog birača u CG, spremnog da glasnije i jasnije slavi Mladićev lik. Međutim, DPS se potrudio da i tako pacifikovanog i od Vučića okrenutog Andriju Mandića, prikaže kao neposustalog ravnogorskog vojvodu, solunskog ratnika, junaka sa Cera i Kolubare, kosovskog osvetnika …itd. Sve u svemu, ekspresno su vratili Mandića u sedlo njegovog srpskog Šarca, pa je predsjedniku parlamenta CG ostalo da uoči izbora naredne godine još dublje zaore carske drumove, pri čemu će se unaprijed znati politička sudbina onih koji preko tog oranja zagaze…
