Piše: Siniša Luković
Pomorstvo, trgovina, graditeljstvo, junački i karitativni poduhvati, te umjetničko mecenarstvo koje se protežu stotinama godina, zaostavština su pordice Radimiri iz Dobrote kod Kotora, jedne od najuglednijih i najbrojnijih starih bokeških pomorskih familija.
O svemu tome bilo je riječi sinoć na zanimljivom predavanju o istorijatu ove familije i nekim od njenih najupečatljivijih članova, koje je priređeno u JU Muzej i galerija Tivat, uz ranije već otvorenu bogatu izložu raznih artefakata, naslovljenu “Obitelj Radimir- Doprinos članova obitelji pomorstvu Dobrote i Boke Kotorske”.
“Riječ je o za istoriju Boke izuzetno značajnoj porodici, koja je sem razvoju pomorstva, dala značajan doprinos i obogaćivanju njenog kulturnog nasljeđa. Radimiri su doprinijeli našem graditeljskom nasljeđu, fondu pokretnih kulturnih dobara, ali i razvoju umjetnosti, koju su kao mecene podržavali kroz više generacija”, kazala je direktorica JU Muzej i galerija Tivat Danijela Đukić.
Ona i kustos tivatskog Muzeja Igor Lazarević razgovarali su sa Zoroslavom Radimirom, koji je sa svoji bratom, kapetanom duge plovidbe Vjekom Radimirom, sakupio impozantnu zbirku predmeta, dokumenata i drugih artefakata vezanih za istoriju te familije, ali i dobrotskog i bokeškog pomorstva i nekadašnjeg načina života u ovim krajevima.
“Zbirka Radimir“ je rješenjem Ministarstva kulture Crne Gore iz 2017. godine, dobila je status pokretnog kulturnog dobra od lokalnog i nacionalnog značaja. Svi predmeti zbirke su nasljeđe uže i šire porodice Radimir i, kao takvi, predstavljaju kulturno nasljeđe ovog kraja. Bogata zbirka javnosti je od prije par godina dostupna tokom ljetnjih mjeseci u porodičnoj crkvi Svetog Mihovila u Dobroti iz 18. vijeka, koju su prije petnaestak godina obnovili vlasnici zbirke, braća Vjeko i Zoroslav Radimir.
Govoreći o istorijatu te familije, Zoroslav Radimir je kazao da oni najvjerovatnije vode porijeklo od stare porodice Radimirović koja je bila dio bosanskog plemstva pod vlašću Kotromanića. Prema predanju, Radimiri su se doselili na Ljutu krajem 15.vijeka, sa bosansko-hercegovačke strane, poslije pada Bosne pod tursku vlast. Kasnije su se sa Ljute proširili na druge djelove Dobrote i postali jedno od najbrojnijih i najmoćnijih ovdašnjih bratstava.
„Posebno su se naši preci istakli u pomorstvu jer je naša familija od sredine 17. do kraja 20. vijeka dala 226 pomoraca. Međutim, nisu se Radimiri isticali samo na moru, već i u brojnim okršajima na kopnu, poput bitaka sa Turcima kod Gacka, Klobuka, Nevesinja, Kotobilja, oslobađanja Herceg Novog krajem 17.vijeka… Za to su dobijali brojna priznanja i nagrade u vidu zemljišnih posjeda, ali su i sami kupovali od tada već osiromašene kotorke vlastele ili od lokalnog stanovništva u Boki brojne posjede širiom zaliva“, kazao je Zoroslav Radimir, pokazujući izuzetno vrijednu staru knjigu – ukoričenih 45 kupoprodajnih ugovora od 1582, pa do kraja 18.vijeka, a koji dokazuju da su njegovi preci kupovali brojne posjede u raznim krajevima Boke.
U zanimljivom izlaganju on je publiku proveo kroz svojevrstan vremeplov i bogatu i slojevitu istoriju Boke od ustanovljavanja mletačke vlasti u 15.vijeku do najnovijeg doba, odnosno stoljeća u kojima su se mnogobrojni pripadnici familije Radimir isticali svojim dostignućima na raznim poljima. Neki od njih, poput sveštenika don Marka Radimira iz 17. stoljeća koji je nosio u Vatikan papi zvanični izvještaj o stanju u Kotorskoj biskupiji, uzdizali su se i do visokog zvanja kanonika Kotorske biskupije, dok se drugi stizali do zvanja admirala Bokeljske mornarice ili načelnika dobrotske opštine. Neki od Radmira, poput Luke Radimira (Kandiota) iz 17.stoljeća, bili su afirmisani kao značajni majstori graditeljstva. Luka je pored ostaloga, zidao i crkvu Svetog Mateja u Dobroti, a radio je i na crkvi Gospe od Škrpjela pred Perastom i na njenoj kupoli. Niko Tomov Radimir sagradio je porodičnu kapelu Svetog Mihovila u Dobroti, dok je kapetan Anton Božov Radimir kao izuzetno moćan i bogat čovjek, dogradio jednu kapelicu na crkvi Svetog Mateja i finansirao gradnju novog mosta na Škurdi između Dobrote i Kotora za što je dobio priznanje austrijskih vlasti. Koliko je on bio ekonomski moćan, svjedoči i podatak da je početkom 19.vijeka, davao kredit Vladi francuskog imperatora Napoleona i njegovom maršalu Ogistu Marmontu za potrebe snabdijevanja solju francuske vojske i lokalnog stanovništva. Mnogi od Radimira poklanjali su vrijedne umjetničke predmete, dragocjenosti i čak zvona dobrotskim crkvama, neki su se istakli kao istoričari i i pomorski pedagozi, pisali su poeziju i prozu, te istraživali lokalnu istoriju i kulturno nasljeđe, istovremeno i sami dajući doprinos obogaćivanju ovdašnje graditeljske baštine.
Tako je npr. kapetan Pavo V. Radimir krajem 19.vijeka od lokalnog crvenog đuričkog kamena, u Dobroti sagradio svoju luksuznu vilu „Anđelija“ koja je specifičnim oblikom, konstrukcionim rješenjima i bogatom dekoracijom i danas jedno od najmarkantnijih zdanja u ovom dijelu Kotora. Članovi ove porodice, tokom vremena i raznih vojno-ekonomskih okolnosti, iseljavali su se iz Boke širom svijeta, od Australije, Kanade, SAD, Evrope i čak dalekog Japana, i sami su se afirmisali kao veliki mecene. Tako je nedavno preminula Nada Radimir, poklonila veliki broj vrijednih premeta i umjetnina bokeškim i drugim muzejima u Crnoj Gori zbog čega je dobila i nagradu za filantropiju „Iskra“.
“Okosnica razvoja Dobrote, kao i cijele Boke, uvijek je bilo pomorstvo. Pomorstvo je donosilo bogatstvo, a onda su se na osnovu pomorstva stvarale i druge vrijednosti. Upravo smo to htjeli prikazati brat i ja kada smo se prije nekoliko godina prihvatili rada na monografiji o našoj porodici, koja je još uvijek u nekoj radnoj verziji. Pokojni akademik dr Miloš Milošević je napisao recenziju tog rada, ali mi još od onda nismo uspjeli da je završimo, jer se kroz istraživanja stalno javljaju novi izvori i novi artefakti, jer je toliko toga još skriveno u arhivima. Čini se da tome nikad neće biti kraja, bilo da se radi o našoj ili nekoj drugoj porodici značajnoj za pomorstvo Dobrote, Kotora i Boke. Koliko se god istražuje, uvijek se nađe nešto novo”, zaključio je Zoroslav Radimir.
Bratstvo Radimir bilo je najbrojnije pomorsko bratstvo u Dobroti. Dalo je čak 226 pomoraca od kojih 110 kapetana. Tokom 18.vijeka ova familija imala je u sopstvenom ili vlasništvu ili suvlasništvu sa drugim poznatim bokeljskim pomorskim porodicama, čak 44 broda od kojih 16 velikih tartana i četiri pulake, dok su u prvoj polovini 19.stoljeća Radimiri raspolagali flotom od 39 jedrenjaka (dva barka, 16 brigantina, 11pjelega, dvije pulake i po jednom škunom, odnosno trabakulom).
Izvor: Vijesti
