Piše: Marina Koblenc
Srbija ima odgovornost da se zalaže za ljudska prava, međunarodno pravo i mirno rešenje konflikata – u svom i interesu svih ostalih država i naroda. Zašto se ne bi Srbija bar svrstala među one koji nisu zauzeli stav niti za Izrael niti za Palestinu – nego za neposredan kraj/okončanje rata
Srbija je bila prva država koja je zvanično podržala Balfurovu deklaraciju 1917. kojom se Englesko kraljevstvo zalagalo za stvaranje jevrejske države, današnjeg Izraela. FNRJ je bila takođe jedna od prvih država koja je priznala Izrael maja 1948, što je logično ako se zna da je više od 80 odsto Jevreja koji su živeli u Jugoslavije nastradalo za vreme Drugog svetskog rata.
Međutim, kao rezultat vojnih tenzija u region – 1967. Izrael je napao susedne arapske zemlje, okupirao Sinaj i Gazu, Zapadnu obalu i istočni Jerusalim, kao i Sirijsku Golansku visoravan – SFRJ je prekinula diplomatske odnose sa Izraelom u podršci Arapima. Izrael je, 1980. unilateralno anektirao Istočni Jerusalim, a 1981. Golansku visoravan.
Jugoslavija je priznala Palestinu 1988. kada je Palestinska oslobodilačka organizacija donela Palestinsku deklaraciju nezavisnosti. Odnosi sa Palestinom su bili dobri duže vreme. Odnosi sa Izraelom se ponovo uspostavljaju tek 1992. pod Miloševićevom vladavinom sa ciljem da se smanji izolacija u kojoj se SRJ tada nalazila. Sadašnja Srbija je nastavila da održava te odnose nakon raspada Jugoslavije.
Značaj 2020
Pod nadzorom i direktivom SAD, tokom prvih predsedničkih mandata Donalda Trampa i Aleksandra Vučića, septembra 2020. Srbija je potpisala deklaraciju o normalizaciji ekonomskih odnosa sa Kosovom koju je predala SAD-u. Ta deklaracija je obavezala Srbiju da premesti svoju ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalim. U isti mah, Kosovo je donelo sličnu deklaraciju, s tim što se obavezalo da normalizuje odnose sa Izraelom i takođe otvori ambasadu u Jerusalimu. Istog dana, Izrael je priznao Kosovo kao nezavisnu državu, posle više od deset godina u strahu da bi takvo priznanje moglo da asocira na mogućnost priznanja palestinske države.
Intervju Sliman Mansur: Puna i jednaka prava svih, jedino rešenje za Palestinu
Prethodni ambasador Izraela u Srbiji Jahel Vilan izjavio je da je Izrael bio pod presijom da prizna Kosovo, a pod kakvom i kolikom presijom SAD je bio predsednik Srbije ne zna se, sem da s punim pravom, Srbija još nije preselila svoju ambasadu u Jerusalim! Valja znati da su jedine države sa ambasadama u svetom gradu Jerusalimu SAD, Gvatemala i Kosovo. Palestinci smatraju Istočni Jerusalim svojom prestonicom, dok Izrael smatra ceo Jerusalim svojim. Priznanje Kosova se nije sviđalo Srbiji, ona je nakon priznanja smanjila nivo diplomatske reprezentacije Srbije u Izraelu.
Nakon 7.10.2023
Posle tri godine pauze, krajem oktobra 2023. kada su žestoki napadi Izraela u Gazi koji su sledili zastrašujuće okrutan napad Hamasa na Izrael 7. oktobra, već bili globalno osuđeni, Srbija je ponovo imenovala ambasadora u Tel Avivu. Februara 2024. predsednik Vučić se sreće u Beogradu sa predstavnicima AIPAC, koji je najveći američki proizraelski lobi. Maju 2024. za ministra spoljnih poslova izabran je Marko Đurić, bivši ambasador u SAD, delimično jevrejskog porekla koji se nekoliko godina školovao u Izraelu i govori hebrejski.
Septembra 2024, za vreme održavanje Generalne skupštine UN, predsednik Vučić se sreo sa premijerom Benjaminom Netanjahuom, uz obostrane izraze prijateljstva. Istog meseca predsednik Srbije je u Beogradu primio predsednika Izraela Izaka Herzoga, koga je pratila privredna delegacija Izraela. Januara 2025. predsednik Vučić i ministar Đurić izjavljuju podršku sporazumu o prekidu vatre na koji se Izrael obavezao. Početkom februara komentara na plan predsednika SAD da isprazni Gazu od njenog stanovništva da bi preuzeo tu teritoriju i kreirao jednu „Rivijeru Gaza“ nije bilo. Tada, Izrael krši sporazum tako što odbija da započne fazu 2 sporazuma, na inicijativu SAD. Tada se Ministar Đurić sreo sa izraelskim ministrom spoljnih poslova Gideonom Sarom, ne u Tel Avivu, nego u Jerusalimu. Tom prilikom je Đurić održao govor koji je bio proizraelski bez ijedne reci o Gazi i Zapadnoj obali, čak ni nijansirani komentar bar o dostavi humanitarne pomoći izmučenim Palestincima.
Sklapanje ugovora
Izrael se ne nalazi među najvećim trgovinskim partnerima Srbije. Međutim, saradnja sa Izraelom u poljima tehnologije i veštačke inteligencije je strateška. Na primer, Srbija upotrebljava izraelski Circles softver koji može da locira telefone u sekundima, kao i Pegasus vojni špijunski softver koji se takođe upotrebljava za špijuniranje civilnih ciljeva.
S druge strane, bez obzira što mnoge organizacije pozivaju na obustavu transfera oružja Izraelu, Srbija je od početka rata između Hamasa i Izraela oktobra 2023. povećala svoj izvoz oružja i municije Izraelu na 23,1 miliona evra u 2024. Ovo može podsetiti na verovatnu izraelsku isporuku oružja Srbima za vreme rata u Bosni i Hercegovini. Iste godine, deo iznosa SAD vojnih sredstava isporučenih Izraelu je bio 18 milijardi dolara, pa udeo Srbije nije dovoljan da održi sadašnja ratna dejstva Izraela protiv Palestinaca i represije vojne okupacije Zapadne obale i Istočnog Jerusalima.
Neki bi čak i odbacili taj udeo kao beznačajan. Bez obzira na to, mogući rizik je da se Srbija proglasi saučesnikom u ratnim zločinima. A početkom 2025. Srbija zaključuje ugovor za kupovinu vojne opreme od Izraela vredne 335 miliona evra. Pitanje je da li Srbija dobija ekonomski i tehnološki podsticaj od Izraela i SAD za svoju ambivalentnost o Gazi i može li to da je opravda?
Prekršena i obećanja i prava
Dok je Predsednik Tramp još i pre nego što je preuzeo svoje dužnosti januara 2025. obećao kraj rata u Gazi, od toga za sada nema ništa. SAD su čak poništile sankcije protiv nasilnih naseljenika na Zapadnoj obali, nastavljaju da snabdevaju Izrael i sa teškim oružjem. Uz podršku i savet SAD, Izrael je prekršio poslednji mirovni sporazum. Da li divlji napad Hamasa na Izrael dozvoljava Izraelu da se angažuje u dejstvima za koja mnogi sumnjaju da su genocid nad palestinskim narodom, sa izgovorom da je cilj uništiti Hamas i osloboditi taoce? Da li može da se ne obraća pažnja na nepravde Izraela prema Palestincima pre rata i ekstremna surovost od početka rata? Da li moguća politička podrška sebičnih vođa Izraela i SAD vredi toliko da Srbija zaboravi na moralne principe?
Januara 2024. Međunarodni sud pravde doneo je odluku kojom je naredio Izraelu da spreči akte genocida, a u julu 2024. isti sud je izdao savetodavno mišljenje da je izraelska okupacija palestinskih teritorija ilegalna, da mora da se povuče sa njih, da naseljavanje mora da prestane i da obezbedi nadoknadu nanete štete.
Međunarodni krivični sud je izdao novembra lane naloge za hapšenje Netanjahua i tadašnjeg ministra odbrane, optužnih za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. Aprila ove godine generalni sekretar UN Antonio Guterez rekao je: „Gaza je polje ubijanja…civili su u jednoj beskrajnoj petlji smrti…Svet možda nema više reči da opiše situaciju u Gazi…totalno nepodnošljivo u očima međunarodnog prava i istorije.“
Oko sveta; empatija i pravo
Vrlo brzo empatija sveta prema palestinskim civilnim žrtvama je došla do izražaja, na svim kontinentima, među ljudima svih uzrasta, različitih religija, zanimanja, socijalnog i ekonomskog statusa; na univerzitetskim kampusima, fudbalskim stadionima, u bogomoljama, kroz umetnička dela, u mesnim zajednicama, na socijalnim mrežama, na ulicama prestonica i manjih gradova.
Bilo je potkopavanja ovih izraza saosećanja sa pozicije nekoliko ekstremista koji su svaku kritiku Izraela osudili kao antisemitsku. Međutim, demonstranti nastavljaju da se skupljaju i da zahtevaju mir i slobodu za Palestince, odnosno kraj rata i okupacije. Devet država među kojima su Norveška, Španija i Irska, odlučilo je da prizna Palestinu – što je od 1988. ukupno 147 – a i Francuska ima plan za priznanje Palestine. Donacija humanitarne pomoći je bilo iz skoro celoga sveta, Srbija je dala tri miliona eura, a EU je aprila obećala 1,.6 milijardu evra.
Izbor za Srbiju
Srbija ima odgovornost da se zalaže za ljudska prava, međunarodno pravo i mirno rešenje konflikata – u svom i u interesu Srbije svih ostalih država i naroda. Zašto se ne bi Srbija bar svrstala među one koji nisu zauzeli stav niti za Izrael niti za Palestinu – nego za neposredan kraj/okončanje rata, za dodeljivanje humanitarne pomoći, za pregovore, za pravdu i slobodu oba naroda, odnosno za dugoročni mir, i koegzistenciju?
Zar ne bi mogla srpska politička elita na vlasti i opozicija, desničari, levičari i ostali, da se založe za moralni stav u ime naroda, koji bi takođe inspirisao narode regiona? Zašto ne bi Srbija ujedinila ceo Balkan oko jednog takvog stava i predvodila tu inicijativu? Zašto se ne bi jedna mala zemlja, Srbija, založila za moralne stavove i odluke i time stvorila sebi međunarodni značaj i poštovanje?
Neka Srbi nezavisno i suvereno donesu svoje odluke.
Izvor: Novi Magazin
