Pišu: Ralf Nider i Brus Fajn
Prevod: Žurnal
Dragi izabrani gradonačelniče Mamdani,
Za iole upućene građane ne bi trebalo da bude nikakvo iznenađenje što je Vaša ubjedljiva pobjeda na izborima za gradonačelnika navela Vaše protivnike – povlašćene superbogate i njihove najamnike u gradskoj upravi – da Vas proglase „ekstremistom“, „radikalom“, ili, u Trampovoj varijanti, „komunistom“. Kakva budalaština! Vaš program koji se tiče pristupačnosti života ni izdaleka nije pretjeran. Mnogi demokratski političari su kroz vrijeme zastupali slične stavove.
Besplatan gradski prevoz već postoji u pojedinim američkim gradovima, uključujući Kanzas Siti u Misuriju, Tuson u Arizoni i Aleksandriju u Virdžiniji. Prijedlog da se u njujorškim „pustama hrane“ – dakle, u kvartovima gdje je pristup jeftinoj i zdravoj hrani veoma ograničen – otvori nekoliko gradskih prodavnica nimalo ne zvuči revolucionarno. Štaviše, mogli biste ih organizovati kao potrošačke zadruge, u vlasništvu samih kupaca. Takve zadruge postoje u brojnim zajednicama širom SAD već godinama.
I Vaš prijedlog stabilizacije kirija nije nikakav presedan – mnogi veliki gradovi imaju razne oblike kontrole kirija, upravo da bi zaštitili nemoćne stanare od gramzivih stanodavaca, posebno današnjih ogromnih korporativnih vlasnika nekretnina čiji ugovori, ispisani sitnim slovima, lako pretvaraju ljude u nešto nalik na dužničke robove. Pored toga, postoje gradovi u SAD koji već nude djelimično javno subvencionisano čuvanje djece. Savezna država Nju Meksiko je, štaviše, nedavno pokrenula program univerzalne brige o djeci na čitavoj svojoj teritoriji.
Socijaldemokratske zemlje u Evropi i drugdje, uključujući Kanadu, već odavno imaju mnogo širu mrežu socijalne zaštite od one koju Vi predlažete.
Ono što oligarhija i krupni kapital zaista ne podnose kod Vas jeste to što unosite dosljedan, jasan i širok glas običnih ljudi – radnika, siromašnih i obespravljenih – u same hodnike političke moći, u gradsku upravu. Oni već decenijama uživaju svoj dugoročni „državni kapitalizam“, odnosno korporativnu državu, na lokalnom, saveznom i federalnom nivou, uz tek simboličan otpor dvopartijskog duopola.
Što se tiče Vašeg samodefinisanja kao demokratskog socijaliste, to jednostavno ne prolazi ni najelementarniji „test ozbiljnosti“. Vi ne tražite nacionalizaciju banaka, osiguravajućih društava, komunalnih preduzeća – čak, koliko nam je poznato, niste ni javno zahtijevali osnivanje javne banke, kakva već decenijama djeluje vrlo uspješno u Sjevernoj Dakoti (danas uporištu republikanaca), osnovane još 1919. godine.
U stvari, Donald Tramp je postao korporativni socijalista par excellence. Kako je „Njujork tajms“ objavio 25. novembra 2025. („10 milijardi i raste: Trampova administracija kupuje udele u privatnim firmama“), Trampova administracija je de fakto djelimično nacionalizovala čitav niz privatnih kompanija iz duboko političkih razloga, pod izgovorom „nacionalne bezbjednosti“. Među tim kompanijama su Intel, U.S. Steel, Westinghouse, MP Materials, Vulcan Elements i MP Materials. Takva praksa otvara širom vrata jednoj drugoj vrsti mita: donacija Trampovoj kampanji u zamjenu za povlaštenu državnu investiciju.
I čuvena Centralna obavještajna agencija danas ima sopstvenu venčer-kompaniju, In-Q-Tel, tobož radi finansiranja komercijalnih tehnologija koje treba da ojačaju američku obavještajnu zajednicu i Pentagon. Ali pod Trampom, izvjesno je da će stranački, partijski interesi u velikoj mjeri određivati i investicioni portfolio Cije.
Kada je riječ o zauzimanju stava o predloženom zakonu koji bi okončao nedopustivo svakodnevno elektronsko vraćanje desetina miliona dolara na račun velikih trgovaca akcijama, po osnovu poreza na promet hartija od vrijednosti (riječ je o progresivnom, minimalnom porezu na prodaju akcija od jedne desetine jednog procenta), Vi ste – uprkos molbama brojnih kolega iz državne skupštine da podržite prijedlog – praktično nestali sa lica političke scene. Taj novac bi, po prijedlogu zakona, bio jasno usmjeren u javni prevoz, obrazovanje, zdravstvo i zaštitu životne sredine, u iznosima od više milijardi dolara godišnje.
Do sada Vas je to ćutanje svrstalo DESNO od bivšeg gradonačelnika Majkla Blumberga. On je, u toku svoje predsjedničke kampanje 2020. godine, izjavio:
„Moramo upregnuti moć finansijskog sistema kako bismo se suočili sa najpritisnijim izazovima Amerike. Uvesti porez od 0,1% na sve finansijske transakcije da bismo obezbijedili prihode neophodne za smanjenje nejednakosti u bogatstvu, i podržati druge mjere – poput ograničenja brzine trgovanja – kako bismo obuzdali predatorsko ponašanje i smanjili rizik od destabilizujućih ‘fleš krahova’ na tržištu.“
Primjetimo, Blumberg ide dalje od poreza samo na TRGOVINU AKCIJAMA i zalaže se za porez na SVE finansijske transakcije (uključujući obveznice i derivate).
Osim toga, u autorskom tekstu u „Njujork tajmsu“ od 17. aprila 2000. godine, Robert E. Rubin – krupni bankar i bivši ministar finansija u Klintonovoj administraciji – zalagao se za povećanje javnih prihoda „na snažno progresivnoj osnovi, na primjer, povećanjem poreza korporacijama, vraćanjem viših stopa za pojedince, ukidanjem povlašćenih tretmana za ‘pass-through’ prihode I UVOĐENJEM POREZA NA FINANSIJSKE TRANSAKCIJE (naglasak je naš).“
Neki novinari bi mogli da Vam postave i sljedeće pitanje: „Zašto ste, kao demokratski socijalista, DESNIJE od Blumberga i Rubina kada je riječ o simboličnom porezu na prodaju akcija, koji uglavnom pogađa volstritovske visokofrekventne špekulante?“
Što se tiče Vaših planova da proširite stambeni fond u Njujorku i tako učinite stanovanje pristupačnijim, vrijedi imati u vidu da se širom zemlje već sprovode raznovrsni napori u tom pravcu, uključujući i tržište stanova u Kaliforniji, poznato po astronomskim cijenama.
Tramp o NATO-u: Mi imamo,,veliki lijepi okean“ koji nas dijeli od problema
Pogledajte primjer National Cooperative Bank u Vašingtonu, D. C, koja odobrava kredite potrošačkim zadrugama u oblasti stanovanja, ishrane i drugih vidova ekonomske djelatnosti. Ta banka je osnovana 1978. godine, uz našu podršku, u vrijeme administracije Džimija Kartera, a potom izdvojena iz državnih okvira za vrijeme Reganovog režima. Mogla bi Vam biti veoma korisna kao model i potencijalni partner u finansiranju Vaših inicijativa u oblasti stanovanja i gradskih prodavnica.
Postoji još jedan aspekt u kojem za sada djelujete prilično uobičajeno. I Vi, bar zasad, spadate u red javnih funkcionera koje smo opisali kao „nedostupne“ (incommunicados) kada je riječ o bliskoj saradnji sa progresivnim građanskim liderom i udruženjima građana. (Vidjeti The Incommunicados Ralfa Nedera i Brusa Fajna: https://incommunicadoswatch.org/). Jednostavno rečeno, suviše je teško da mnogi progresivni aktivisti dođu do Vas ili Vaših najbližih saradnika. Možda biste mogli da odredite jednog člana tima kao vezu sa ovim grupama, čije ideje, iskustvo i upornost mogu biti od presudne koristi u onome što će, po svemu sudeći, biti turbulentan mandat.
Neka Vam kao vodilja posluži izreka: „NIKO OD NAS NIJE TOLIKO MUDAR KOLIKO SMO MUDRI SVI ZAJEDNO.“
Želimo Vam da uspijete i da pokrenete procese širom države i zemlje koji će oživjeti jednu sabirnu, deliberativnu demokratiju, oslonjenu na ozbiljno, sadržajno učešće građana. Kardinalni stub demokratije, dostojne tog imena, jeste PRAVDA; bez pravde nema ni slobode ni istinske slobode građana.
Očekujemo Vaš promišljen odgovor.
S poštovanjem,
Ralf Nider
Brus Fajn
Izvor: Counterpunch
