Piše: Milorad Durutović
„Zato, ljubazna braćo moja, neka svaki čovjek bude brz čuti a spor govoriti i spor srditi se“ (Saborna poslanica svetoga Apostola Jakova, I−19)
Koliko puta vam se desilo da nošeni nekim novim saznanjem, otkrićem neke novo istine o sebi i životu, ustreptale duše, pohitate u susret nekom prijatelju kako biste podijelili novostečeno otkriće, možda teret, možda dio krsta, a prijatelj vas nakon dvije rečenice prekine: „Znam ja to“?
Koliko puta vam se, dakle, desilo da neko sa šačicom riječi obezvrijedi vaše sazrijevanje u riječima, u Logosu; obezvrijedi vašu svjesnu ili nesvjesnu potrebu za ispovijedanjem, za dijeljenjem tereta, ili ljubavi?
Pa ipak, ljubazna braćo moja, ne srdite se na svog umišljenog prijatelja, možda još nije dozreo do vaših riječi.
