Piše: Đuro Radosavović
Etimologija imena Sonja navodno kreće od mudrosti, od Sofija, a ime Sonja može se sresti u Skandinavskim zemljama, na Balkanu i djelovima Azije, ali i na zapadu u formi Sonya, najčešće u Kanadi i SAD. Rijetko univerzalno ime koje prelazi granice, mijenja po malo formu od kontinenta do kontinenta.
Kod nas je to ime pronijela Sonja Savić, tako da se ime vezuje za talenat i ljepotu. Prije Sonje Savić, u svojoj pjesmi ime Sonja ovjekovječio je i Cune Gojković. Ima u tom imenu otmenosti i mudrosti, čini se podjednako. Nije čudno što je to ime često na sceni, od balerine Sonje Vukićević, do glumica Sonje Kolačarić i Damjanović.
Ali jedna Sonja postala je simbol stradanja, pobune i solidarnosti. Studentkinja Pravnog fakulteta, Sonja, stajala je na trotoaru u Ruzveltovoj ulici u Beogradu kad je udario automobil. Karavan Ford bez kočenja je pokupio, prebacio preko haube i šoferšajbne i na krovu vozio nekoliko metara. I to nije incident, to je udar i namjera!
Ona je prisustvovala studentskom protestu, a vozač nije htio da čeka, htio je da prođe, htio je da se dokaže, da nekog povrijedi. Sigurno da nije to uradio jer kasni, ne, uradio je to iz drugih pobuda. On je ljut, njemu smetaju. Jer, da ima u tom vozaču zrno ljudskosti, noga bi sama pritisla kočnicu ili smanjila gas, ne bi nevinu djevojku od 20 godina udario i nosio ulicom dok ne padne i izlomi se na asfalt. Ne bi pobjegao odatle dokazujući da je spreman da izvrši “pokušaj teškog ubistva” kako mu se stavlja na teret, ali i da bude kukavica koja šmugne.
Odavno se nije pojavio jeziviji snimak koji je pokrenuo ljude. Jer, sa Sonjom se svako ljudsko biće saosjeća, kao da je član porodice, kao da je sestra, komšinica ili koleginica. Kao da je bliska osoba, jer udarac u nju udarac je u djevojku, ženu, u mladost i budućnost.
Sonja bespomoćna na krovu kola koja jure ulicom, to je slika. To je trenutak koji ljudima okreće želudac. Dok je ona u bolnici sa teškim povredama, a vozač priveden, misli svih dobronamjernih ljudi su uperene ka Sonji, sa željom ili molitvom da joj bude bolje, da se izvuče. U gradu je mnogo ulica, a studentima pripadaju njihove. Kome se to ne dopada, može da bira prohodnije. Studenti imaju prava na protest, imaju prava da budu studenti. Ljudi imaju pravo da ih podrže.
Vozač je krenuo da pregazi Sonju jer možda misli da može da mu prođe, možda misli da tako treba ili je poželjno. Stvorene su takve atmosfere, podjela, “mi vs oni”. Tako je bilo i sa Mijom Martinovićem, kad ga policajci odvaljuju od batina i lome mu kola, kad frljakaju suzavce po Budvi. Sve je to atmosfera u kojoj neko misli da mu može bit. Glas studenata svugdje je isti, u Parizu, Beogradu i Podgorici. Ne treba se tražiti minus, treba gledati što im je plus.
Zato je čudno kako vlast koja je proizašla iz naroda i od glasova naroda olako zaboravi da je legitimno buniti se i u Beogradu i u Podgorici. Masovnost uvijek govori o situaciji. Nepogrešivo. Toliko je propalo protesta u svim gradovima iz prostog razloga, nije bilo vrijeme i nije bilo dovoljno energije. Ili se ljudi nisu plašili ili su se previše plašili, ili su bili zadovoljni ili nisu bili dovoljno nezadovoljni.
Ko poznaje ovu generaciju studenata? Skoro niko. Očito da ih dovoljno ne znaju ni njihovi roditelji. Oni su nova generacija, podignuta i oformljena u vrijeme revolucije u komunikaciji. Ne primaju se na njih stare fore i zaluđivanja. Zato od njih treba očekivati, možda ne mnogo, ali nešto drugačije treba očekivati, svakako. Ne treba im stati na put, nikako, ne smiju se gaziti, tek to.
Sonja je simbol jedne generacije, buntovničke i ranjive, ali izgleda prije svega, slobodne.
Izvor: Vijesti
