Piše: Filip Dragović
Teško je razumjeti logiku ovdašnjih „evropejaca“ i „zapadnjaka“. Plaču nad klerikalizacijom Crne Gore, i sa velikim zgražavanjem komentarišu ovdašnje javne manifestacije pobožnosti: plivanje za časni krst; bogojavljensku poruku podgoričkog gradonačelnika; uzimanje blagoslova od crkvenih velikodostojnika….Kažu, to je manifestacija „ruskog i srpskog malignog uticaja“, to je nazadnjaštvo i srednjovjekovni mrak. I još kažu, kako nas te, iako javne ipak uglavnom privatne, manifestacije religije domaćih političara, odvlače od evropskog i prozapadnog puta? Tako su, valjda, čitali u priručnicima demokratije u večernjim školama DPS-a i SDP…
Ali politički Zapad izgleda mnooogo drugačije nego što oni o tome pripovjedaju svojoj ideološkoj pastvi. To smo vidjeli juče na inauguraciji američkog predsjednika. Donald Tramp nije objavio snimak sa privatne molitve, niti sa porodičnog odlaska na misu. Nego je, po vjekovnoj tradiciji Bijele kuće, zvaničnu zakletvu o vršenju predsjedničke funkcije položio u prisustvu sveštenika, pred Biblijom, pozivajući se na Božije ime.
Koliko je to dobro ili nije, predstavlja drugu temu, tek na Zapadu kojem težimo, tako se to radi u najzvaničnijim momentima koji konstituišu državne institucije. Da ne govorimo sada ovdje o britanskom kralju, o rimskom papi ili atinskom arhiepiskopu i njihovim ulogama u političkom životu vodećih zemalja Zapada.
E sad, jedino ako ovi naši DPS/SDP ideolozi „zapadnog puta“ ne kažu (a znam da baš to misle) da bi rado bili veći katolici od pape, i veći protestanti od Lutera, samo da ne budu ono što su im bili preci. U tom slučaju, vjerskog konvertitstva, vjerovatno bi i njima bila prihvatljiva i Biblija, i pop u parlamentu, i sve bi bilo nekako kul….
Uprkos dobrim primjerima Grčke, Kipra, Rumunije i Bugarske sa većinskim pravoslavnim građanstvom, pa i Poljske, Češke, Slovačke i Albanije (gdje pravoslavlje nije većinska ali jeste priznata i napredujuća denominacija), koje zemlje uspješno uvezuju pravoslavlje sa evropskim integracijama, i vjerska uvjerenja sa nasušnom politikom, naš ovdašnji mutant nastao iz parenja marksizma i mafijaškog elitizma, zagovara mrak, ugašene svijeće i kandila našeg identiteta u javnom prostoru.
