Piše: Elis Bektaš
Ima tome dobrih godina kad sam ja jednog lijepog majskog dana kafenisao sa nekim ahbabima u Knez Mihailovoj pa jedan od njih reče evo imam dobrog koksa, taman stigao iz Bolivije, mogli smo se počastit uz kafu, ali po belaju niko uza se imao odgovarajuću karticu za razvući lajne jer su oni imali one srbijanske lične karte nalik na članske knjižice Saveza socijalističke omladine Jugoslavije a meni je u džepu stajao pasoš koji baš i nije podesan za tu namjenu, pa se ovi moji ahbabi sneveseliše što im je užitak tako blizu a opet tako daleko.
Elis Bektaš: Kamo sjutra – studenti ili Đukanovićevi lešinari?
Ja ustadoh, ostavljajući ih u vlasti tuge i rekavši im – pričekajte tu, sad ću ja doći, pa uđoh u obližnji ulaz i nakon desetak minuta se vratih noseći čvrstu i plastificiranu karticu oštrih rubova koja je bila upravo savršena za izvlačenje lajni koksa i sintetičkih stimulanasa što moje ahbabe obveseli ali ih i iznenadi jer nikako nisu mogli razumjeti kako sam se ja uspio tako vješto snaći na šta im ja kazah – vi ste odgojeni na sintetičkim mitovima o ratništvu, a ja sam svoje ratne vještine, među kojima visoko kotiraju improvizacija i adaptacija na situaciju, razvijao pod najtežim iskušenjima a i vi da ste prošli takva iskušenja ne biste samo zrikali očima u ove slatke guzičice i sisice što kraj nas defiluju već biste vidjeli da iznad onog ulaza stoji tabla sa imenom političke stranke a ovdje su stranke iste kao i u mojoj otadžbini što će reći da će se obradovati prilici da u svoje članstvo prime čak i sumnjive subjekte koji šmrču bolivijski koks i koji nikakve veze nemaju s ovdašnjim političkim okvirom ne računajući stanovite nesporazume sa dijelovima tog političkog okvira koji su se prelili u komšiluk.
Kad sam im to kazao, moji ahbabi pokunjeno oboriše glavice i krenuše jedan po jedan ići u toalet kafića da tamo šmrknu malo bolivijskog koksa, noseći sa sobom onu moju karticu koju sam poklonio jednom od ahbaba a on mi nedavno posvjedočio da ona već godinama čvrsto i pouzdano služi svojoj svrsi, ujedno služeći kao dokaz da članske kartice ipak imaju neku vrijednost i za ljudska bića, a ne samo za one gurbete koji bi za čejrek budžeta i mater rođenu na snošaj prinudili.
