Piše: Olga Kepčija
Olga Kepčija je novinarka i dugogodišnja urednica na Radiju 202 gde je vodila kultnu emisiju „Hit nedelje“. Danas je autorka i voditeljka emisija „Teške boje“ i „Vremeplov 202“.
Zaslužna je za čuveni Dvestadvojkin serijal iz 2021. godine od 40 radio-emisija pod nazivom „Zlatni papagaj“ povodom četiri decenije „novog talasa“. Tada je pripremila i izbor za kompilaciju 100 pesama ovog značajnog muzičkog pravca, koji je nadrastao muziku i postao širi umetnički pokret.
Nedavno je iz štampe u izdanju „Kroacija rekordsa“ izašla knjiga „Razgovori kod Zlatnog papagaja“ u kojoj su sabrani razgovori koje je Olga vodila sa nekim od najznačajnijih učesnika čuvenog „novog talasa“. O novoj knjizi, rokenrolu, „novom talasu“ i radiju kao mediju u intervjuu za nedeljnik „Ekspres“ govori novinarka i publicista Olga Kepčija.
Kako je nastajala knjiga „Razgovori kod Zlatnog papagaja“?
„Cela priča je počela u leto 2020. godine kada smo Natalija Cajić, direktorka ’Jugoton Kroacija rekordsa’, i ja sedele u ’Šumatovcu’ i razgovarale o značajnijim albumima koje bi bilo lepo reizdati. Konkretno, pričali smo o ’Paket aranžmanu’ koji mnogi smatraju ’nultom tačkom’ u nastanku ’novog talasa’. Pridružio nam se Brajan Rašić, počeli smo priču o Koji, ’Šarlu’… Razišli smo se sa idejom da stavimo na papir sve te ideje i da se čujemo. A onda me, nekoliko dana kasnije, Natalija pozvala sa idejom da sačinim kompilaciju 100 pesama ’novog talasa’. Nekoliko meseci kasnije krenula su reizdanja ’Paketa’, ali i albuma ’Šarla’, ’Orgazma’ i ’Idola’, objavljena je kompilacija, a zatim smo kolega Nikola Knežević (’Kroacija rekords’) i ja snimili dokumentarni film ’Novi val – 40 godina nakon’.
Interesovanje za albume, ali i za film i kompilaciju je bilo veliko, neočekivano. Snimajući dokumentarac, upoznala sam sjajne ljude, umetnike, muzičare… Ideja o knjizi je nastala tada. Ali, knjiga je morala da sačeka, prednost je imala Dvestadvojka i radijski serijal od 40 emisija posvećenih ’novom talasu’. Tek kada je serijal završen posvetila sam se knjizi. Slično kao u slučaju kompilacije, pokušala sam da ’idem što šire’, da priča o ovom talasu ne bude vezana samo za početak osamdesetih i glavne aktere. Moji sagovornici su oni koji su ’novi talas’ stvarali, ali i pripadnici pank scene, kao i oni koji su zahvaljujući ’novom talasu’ počeli karijeru koja je pun zamah dobila u narednim godinama.“
Kako pamtite to vreme kada je bio aktuelan kafić „Zlatni papagaj“ i početak osamdesetih?
„Kako sam napisala u uvodniku knjige, ’savremenik sam novog talasa samo utoliko što sam u to vreme postojala’ (smeh). Nisam imala dovoljno godina da bih išla u ’Zlatni papagaj’, ali se sećam emisije ’Rokenroler’ – ’Idoli’ su mi se sviđali, ’Električni orgazam’ me pomalo plašio, a ’Šarla’ nisam baš razumela… Ali već za godinu, dve, sve je došlo na svoje. Od dana kada sam, na Kalemegdanu jednog letnjeg popodneva, gledala mini-koncert ’Discipline kičme’.“
Da li Vam „novi talas“ sa današnje distance deluje gotovo nestvarno i da li se mogu takva vremena u budućnosti ponovo desiti?
„Ponekad neke stvari zaista deluju gotovo nestvarno. Uzmimo na primer, ’Paket aranžman’. Tri mlada benda dobijaju poziv od vlasnika prvog privatnog studija u Beogradu Enca Lesića da potpuno besplatno naprave snimke. Onda se dogodi da muzički urednik ’Jugotona’ Siniša Škarica, koji je došao u Beograd zbog ’Bijelog dugmeta’ i ’Riblje čorbe’, prvo čuje, a onda se i zainteresuje za te iste snimke i ponese ih sa sobom. Zatim ubedi čelnike ’Jugotona’ da objave album sa tri potpuno nepoznata beogradska benda. Doprinos Enca Lesića i Siniše Škarice, ne samo ’novom talasu’, već kompletnoj rok sceni je nemerljiv. Kad već pomenusmo termin ’nestvarno’, jedan od mojih sagovornika u knjizi Bane Lokner ima teoriju da je ’dolazilo nešto i iz kosmosa’.“
Koje biste bendove iz „novog talasa“ izdvojili kao posebno značajne i zašto?
„’Šarla’, ’Orgazam’, ’Idole’, ’Haustor’, ’Azru’, ’Film’… Ali bih posebno izdvojila kompilaciju ’Artistička radna akcija’. Navešću samo neka imena – Srđan Dragojević, Vladimir Arsenijević, Uroš Đurić, Cane, Miško Plavi, Beške, Banana, Srđan Todorović, Branko Rosić… Ima ih još… Svi ti sjajni klinci sa ’Are’ su narednih godina dali izuzetan doprinos kulturi ovih prostora. Zamisli, svi oni su svoju prvu šansu dobili upravo na toj kompilaciji.“
Kako vidite današnju muzičku scenu u Srbiji i u regionu?
„Zahvaljujući emisijama koje radim, redovno pratim novu scenu, u stvari ceo svoj radni vek se bavim mladim bendovima. Sjajnih bendova ima u celom regionu, nažalost prostora u klasičnim medijima nema dovoljno. Srećom, internet i društvene mreže su svima dostupni pa je komunikacija sa potencijalnim slušaocima lakša. Čini mi se da se danas muzika drugačije sluša nego pre, da nema onaj značaj kakav je imala u našim životima i našem odrastanju. Ipak, pored svih poteškoća, novih bendova je, čini mi se, sve više. Scena živi, to je najvažnije.“
Ima li rokenrol i dalje onu snagu koju je imao nekada da menja stvari nabolje u društvu?
„Želim da verujem da ima.“
Urednica ste na Radiju 202, kakva je danas uloga radija kao medija?
„Radio je i dalje nevidljivi kućni prijatelj. I najbolji saputnik u kolima.“
Može li veštačka inteligencija da ugrozi prave muzičare i umetnike u narednom periodu?
„Ne znam, mislim da su nutricionisti i psiholozi u većem problemu. Šalu na stranu, čini se da može. Sa druge strane, nadam se da neće.“
Devedesetih su „Rimtutituki“ pevali „Nećemo da pobedi narodna muzika“. Zbog čega je ipak pobedila?
„Zbog devedesetih i svega što nam se tih nesrećnih godina dešavalo.“
Šta posle „Zlatnog papagaja“, koju sledeću rok knjigu možemo od Vas očekivati?
„Svakako je u planu ’knjiga druga’ sa još 50 intervjua. Red je da naredne godine obeležimo 45 godina ’novog talasa’.“
Izvor: Ekspres
