Piše: Redakcija
Redakcija „Žurnala“ danima unazad analizira fenomen slobodnog pada povjerenja građana CG u DPS. Iako propaganda ove partije i njima naklonjenih NVO analitičara galami o njihovom povratku, o „rastu povjerenja“, o reformama, o rastu procenta osvojenih glasova – jasno je da ni na jednim lokalnim izborima u posljednjih par godina DPS i srodne partije nijesu dobile niti jedan glas više. A jesu po nekoliko stotina ili par hiljada manje.
I dok se ova propaganda o rastu DPS-a mogla kriti iza magle velike apstinencije u Podgorici i u Budvi, sada je bjelodano, poslije izbora u Beranama, kako je politička snaga DPS-a prepolovljena sa 9 na 5 mandata. U odnosu na izbore od prije 2 godine, DPS i SDP, sada bez podrške jedne stranke iz Vlade (BS), imaju 1.000 glasova manje u Beranama.
Rezultat u Beranama, naime, pokazuje da DPS sa svojom agresivno nacionalističkom politikom nema više šta da traži u onim sredinama u Crnoj Gori koje su većinski srpske, pa pred tom strankom stoji ozbiljan zadatak da revidira stavove ako ikada više ima pretenziju da bude dio vlasti.
Takođe, dobar rezultat u Beranama stranaka koje čine vlast na državnom nivou ima snažan psihološki efekat, jer je u pitanju decidna poruka DPS-u da prikoči sa narativom kako je to stranka kojoj raste podrška. Berane ubjedljivo pokazuju da je DPS na državnom nivou i dalje svjetlosnim godinama daleko od zone vlasti.
S tim u vezi, tendencija pada DPS-a nema kud bez još snažnije u istom pravcu. Na dolje.
