Piše: Nikola Malović
Moram da priznam kako sam koncem minule godine zastao pred jednim obavještenjem od vrste Es wird bekanntgegeben: DAJE SE NA ZNANJE*
Popis svega svjetskog bogatstva dio je strategije utjerivanja čak i odbjeglih ovaca u tor, ljudi i država, e da bi se znalo, do u dolar ili šekel, koliko su blaga od Sumerske civilizacije do danas sakupili svjetski bankari, ne bi li se u Jerusalimu, u Trećem hramu, zacario svetovni i duhovni globalni lider
Primorska poslovica kaže da je loza kao žena, a maslina kao majka. Ako se loza zabatali, ako se ne orezuje, ona podivlja, počne da se širi kao bujna puzavica koja svu snagu troši na vegetaciju, ne na grožđe. Za razliku od loze, napuštena maslina tihovaće katkada vjekovima, obrasla makijom, ali će čovjeku dati ploda kao nekad – čim se ponovo vrati u zagrljaj njenih grana.
Metafora sa majkom kada je maslina u pitanju ovim nije iscrpljena. Djevičansko je maslinovo ulje biohemijski najsličnije majčinom mlijeku zbog odnosa zasićenih i nezasićenih masti. Obje životne tečnosti bogate su oleinskom kiselinom (omega-9), na koju je beba navikla od prvih dana. U jednoj kašičici maslinovog ulja ima esencijalnih masnih kiselina (omega-3, omega-6) kao u decilitru majčinog mlijeka, što je ključno za djetetov rast i neurološki razvoj.
Maslinovo ulje ima protivupalna svojstva slična majčinom mlijeku. Mediteranska ishrana podrazumijeva neprestani unos maslinovog ulja, ne samo od trenutka kada dijete prestane da doji, nego i kada po savjetima savremene nutricionistike potpuno izbaci mlijeko i mliječne proizvode.
Moram da priznam kako sam koncem minule godine zastao pred jednim obavještenjem od vrste Es wird bekanntgegeben: DAJE SE NA ZNANJE. Obavještenje, dakako, nisam opazio na oglasnoj tabli malog primorskog grada, već na internetskoj stranici lokalne komunitadi. Tamo je pisalo:
Poziv maslinarima: Obavezna registracija svakog stabla masline Biće da sam postao kodiran da uvijek ustuknem pred ovakvom vrstom priopćenja.
Ne samo zato što je svaki Primorac srastao sa svojim maslinama, ovaj sam befel doživio i kao poziv svim slobodoljubivim ljudima da se jave u lokalni ured, radi popisa. A popis uvijek više služi onome ko popisuje, nego onome koga popisuju.
Danas su u obavezi da prijave masline – maslinari, stoku su već prijavili stočari, pčele pčelari – potom će popisati loze, onda sve voćke, stabla mimoze, ribe iz uzgajališta, kamen iz majdana, vodu iz bunara, verduru iz povrtnjaka, ljekobilje sa livada…
Kao što se iz svakog maslinovog ploda može da iscijedi kap ulja, tako kolonijalnu upravu zanima koliko talanata zlata može da iscijedi iz svake zemlje.
Zato sam ustuknuo pred naredbom Es wird bekanntgegeben:
Poziv maslinarima: Obavezna registracija svakog stabla masline Lokalni ured naredio je maslinarima, dakako, u skladu sa Zakonom o maslinarstvu i maslinovom ulju – da prijave svako svoje stablo masline i upišu ga u Registar.
Nikola Malović: 200 godina od rođenja najtragičnije obalne trojice
Za svako stablo biće – kaže se u Pozivu – dodijeljen jedinstveni identifikacioni broj koji mora biti trajno i vidljivo označen na stablu. Registar, između ostalog, sadrži podatke o vrsti i starosti masline (ako su poznati), tačnoj lokaciji, vlasniku i korisniku stabla, kao i eventualnim ograničenjima ili posebnim režimima zaštite. Podnosioci zahtjeva odgovorni su za tačnost dostavljenih podataka.
Ne kaže se ništa o kaznama za svako neprijavljeno, samoniklo stablo na zemljišnom posjedu. Hoće li ga administrativni krvnici sjeći nakon što ga dronom otkriju kao što otkrivaju zasade za sada nelegalne marihuane? Ili će samo nestranački ili opozicioni vlasnik plantaže da bude kažnjen što na svaku maslinu nije stavio brnjicu sa čipom?
| Vlasnik jedne masline
Vlasnik sam jedne jedine masline. Ona nije popisana, jer nisam maslinar ni plantažer, nego Primorac, u čijem malom vrtu duže od mene, raste na zemlji koja je zapamtila i Mletačku republiku, Austriju, rusku upravu, francusku okupaciju, državu Crne Gore i Boke Kotorske (1813), Austriju opet (do 1918), Kraljevinu Jugoslaviju… do danas. Moj je otac (82) orezuje, a ja berem. Od jedne se masline ne cijedi ulje, ne isplati se, ali i ta jedna daje dovoljno ploda da se u obliku priloga cijele godine nađe na stolu. Država ne zna da ova maslina postoji, iako naslućuje, jer se našla koncem prošle godine na detaljnom satelitskom ortofoto snimku Boke Kotorske i Crne Gore (čitaj: u lovu oka sokolovog na sve ilegalno izgrađene i time u procesu legalizacije koja je u toku, naplative objekte). Čim krajem septembra ili početkom oktobra opazim da su zelene masline dobile pjegu pigmenta, otvorim prognozu i odaberem prvi sunčan dan. Onda obilazim krošnju spolja, kontra kazaljke na satu, i u pleteni košic mećem rukom ubrane masline, da bih se na kraju cirkumnavigacije oko stabla ispeo na skale i zašao u krošnju. Hvalim Boga, u šumi maslinovih grana, što mi je dao prste do te mjere vješte da brzo i bez ispuštanja na zemlju, kroz more grana ubirem plod. U tim trenucima vidim samo maslinu, jer sam njome okružen, i svake godine mislim, Bože, Bože, kako si mudro dizajnirao hraniteljska stabla koja su ne samo za nas Mediterance, nego i za braću kontinentalce, nalik majčinom mlijeku, kad su u obliku ulja, ili nalik hlebu, u obliku ploda. Postoje, čitam, ljudi po metropolama koji se liječe tako što u prvom parku dugo grle neko drvo, ne bi li sve njihove stresove odnijela osmoza, negdje gore. U mom mediteranskom vrtu stvar je obrnuta. Maslina voli kad joj se ukazuje pažnja branjem plodova i dodirivanjem listova. U berbi, čovjek osjeti duh drveta, i ljubi ga, u uzajamnom poštovanju. Obično tokom berbe u vrt uleti neko od mnogo djece s istim prezimenom. Puštam ih da ih maslina slobodno obujmi, da uđu u zagrljaj krošnje, pa starije propitujem koliko svjetlost od Sunca putuje do ove masline, a onima sasvim malim govorim da će tek jednog dana, kad im jezik deboto sazri, zavoljeti na njemu ove iste masline. |
U ovom ludilu i te kako ima sistema, a to je obaveza da se iza ugla naših dana popišu svi, da se popiše sve – i da sve sa svim stupi u internetske odnose, internet stvari (The Internet of Things), internet tijela (The Body net), s internetom svega (Internet of Everything).
Popis svega svjetskog bogatstva dio je strategije utjerivanja čak i odbjeglih ovaca u tor, ljudi i država, eda bi se znalo, do u dolar ili šekel, koliko su blaga od Sumerske civilizacije do danas sakupili svjetski bankari, ne bi li se u Jerusalimu, u Trećem hramu, zacario globalni lider, svetovni i duhovni.
Obavezan popis bokeljskih maslina, grčkih limunova, turskih smokava i urmi, iranskih pistaća, ekvadorskih banana, indijskog kokosa, meksičkog avokada, kostarikanskog ananasa, brazilske kafe, meksičke manioke, kineskog pirinča, ruske pšenice, njemačkog i francuskog krompira… ništavan je u odnosu na popis svega rudnog i vodenog blaga, sa sve zlatom, rijetkim metalima i mineralima rastvorivim u gaziranoj ili negaziranoj tečnosti za piće, a koja je skoro pa sva u vlasništvu sve manjeg broja kompanija, sve manjeg broja korporacija, sve manjeg broja ljudi.
Ideja je zapravo da na kraju samo jedan jedini čovjek, prožet zlom do strva, posjeduje apsolutno sve što je popisano na planeti Zemlji. Mislite li da je to nemoguće?
Izvor: Pečat
